Tag: Rapski list

Jako se dobro sjećam našega zadnjeg tovara. Na gumnu bi me uvijek dočekala ogromna glava koja je stršala preko mocire od mošuna. Imao je golemu trbušinu i uvijek je bio gladan. Jeo je sve. Jednom je pojeo i djedovu kutiju s cigaretama. Pomalo me podsjećao na staroga gusara koji svoje posljednje dane provodi u okovima, revući pjesme iz nekih slavnih vremena, glasom nagriženim duhanom i rumom, iskešenog osmijeha koji otkriva trulu krezubinu. Nedostajala mu je samo velika zlatna alka u onim predimenzioniranim ušima.

Jedna od najmanjih, ali najdražesnijih rapskih ulica trebala bi nositi ime jedne od značajnijih domaćih povijesnih ličnosti, no ona zapravo nosi ime nepostojeće osobe – Jurja Kostice. Posljednje u nizu preimenovanja rapskih gradskih ulica s kojim je Juraj Kostica i dobio ulicu, slijedilo je krivu predaju po kojoj je ta osoba onaj rapski biskup koji je prvih godina 14. stoljeća pisao o čudima rapskog zaštitnika, sv. Kristofora. Pisac je toga znamenitog rapskog povijesnog izvora uistinu bio Juraj, no njegov rod nije se zvao Kostica već Hermolais. Stoga bi ulica zapravo trebala biti nazvana Ulicom Jurja Hermolaisa.

Mnoge pojave iz svijeta sadašnjosti asociraju nas na neka minula vremena. Nekoga okus kolačića madeleine, a mene prizor gušterice na mociri. Taj me prizor gotovo uvijek podsjeti na masakr. Masakr iz djetinjstva. Pojasnit ću. Šarengrad je u to vrijeme bio gradilište, a gradilišta su tada bila El Dorado za klince. Od užih letvica za šalovanje izrađivali smo škljocarice, potrošene kantice od piture koristili smo za pucanje na karbit, a od električnih kablova radili smo fjondre.