Foto: Andrej Radalj i Patrik Krstinić
Smatra se da ljudsko tijelo ima mogućnost recepcije pet osnovnih osjeta: vid, sluh, njuh, okus i dodir. Pričom o intuiciji kao šestom čulu često završava rasprava o broju osjeta. Ako pričamo o čovjeku. Kada je riječ o drugim vrstama broj različitih osjeta raste. Možda se sa ovom teorijom ne bi složio dr. Albert Hofmann i pripadnici Hippie pokreta 60-tih godina prošlog stoljeća. Međutim, osluškivanje boja i promatranje zvuka na Woodstocku ne smije se zamijeniti sa primjerice, magnetorecepcijom ptica. Kvaka je zapravo u razlici između recepcije i percepcije podražaja.
Piše: Patrik Krstinić Iz arhive Rapskog lista br. 23, str. 39-40 (listopad 2013.) Autori fotografija: Andrej Radalj i Patrik Krstinić
Percepcija je proces kojim mozak interpretira podatke dospjele recepcijom iz raznih osjeta. Drugim riječima, to što Ozzy Osbourne percipira kao “Flying high again, I can see through mountains“ ne znači da to i može. Za razliku od ptica. Ptice zaista „vide“ magnetske silnice koje prodiru kroz planine koristeći se njima na svojim putovanjima. Neki od najvećih putnika među ovim fascinantnim bićima su čigre, a slijedeće vrste zimu provode u blizini Raba.
Crvenokljuna čigra (Sterna hirundo)
Većina čigri nalikuje elegantnim malim galebovima, dužih, svinutih krila u živahnom letu izrazito rašljastog, „lastavičjeg“ repa, te tanjeg, zašiljenog kljuna kojeg drže gotovo okomito nadolje dok trepere ili se obrušavaju za ribom. Crvenokljuna čigra maskirana je crnom kapom koja se spušta preko očiju. Krila su svijetlosiva sa tamnijim vrhovima, a prsa, trbuh i lice bijeli. Noge su crvene, a vrh svijetlocrvenog kljuna za vrijeme gniježđenja pocrni. Mladunci imaju ružičastu boju kljuna, narančaste noge, bijelo čelo, smećkastu primjesu na glavi i plaštu, uočljiva crna ramena u mirovanju. Ove juvenilne karakteristike u potpunosti se gube tek u četvrtoj godini života. Odrasle jedinke teže između 110 – 145 g, dužina tijela im je 31 – 37 cm, a raspon krila 75 – 80 cm.
Crvenokljuna čigra najčešća je i najrasprostranjenija čigra u regiji. Gnijezdi na čitavoj sjevernoj polutki, osim na polarnoj regiji i tropskom pojasu. Većina ih zimuje na obalama južnih oceana izuzev Novog Zelanda. Dio populacije zimuje uz kopnene vode dublje u unutrašnjosti kontinenata južno od ekvatora.
S obzirom na nadmorsku visinu, crvenokljune čigre žive u rasponu od 0 – 4000 m. Za gniježđenje koriste različita staništa (pješčana i kamenita tla, litice i travnate površine), ali nikada ne gnijezde na visokoj vegetaciji. Sezona parenja traje od travnja do srpnja. Obično gnijezdi u velikim kolonijama koje mogu doseći brojnost od nekoliko tisuća parova, ali postoje parovi koji gnijezde samotno. Kao dio rituala snubljenja mužjak donosi plijen ženki. Nakon uspješnog parenja oba roditelja grade gnijezdo u koje ženka polaže 1 – 4 siva jajeta sa crnim pjegama, čija inkubacija traje 22 – 28 dana. Smrtnost legla prilično je velika. Česti razlog smrtnosti je predacija drugih vrsta na ptićima. Čigre će frenetično pokušati obraniti leglo od napadača. Primjerice, na Malom Ćutinu gnijezdi manja populacija crvenokljunih čigri, a na velikom gnijezde galebovi klaukavci. Na proljeće se može vidjeti kako čigre pokušavaju otjerati galebove koji se približe gnijezdu sa namjerom da pojedu mlade čigre. Ukoliko izgubi leglo ženka će izleći nova jaja nakon 8 – 12 dana.
Crvenokljune čigre su oportunistički predatori koji se uglavnom hrane sitnom ribom i beskralježnjacima. Love u plitkoj vodi, a par čigri za vrijeme gniježđenja okupira određeni dio obalnog pojasa kao vlastiti teritorij za hranjenje. U potrazi za hranom, mogu formirati jata sa drugim morskim pticama naročito kada se hrane velikim jatima sitne ribe koju morski sisavci ili veće ribe potjeraju na površinu.
Ugroženost ove vrste posljedica je ljudske aktivnosti na na gnijezdećim kolonijama, širenja obalne infrastrukture, kemijskog zagađenja vodotokova, te istiskivanja iz prirodnog staništa od strane drugih vrsta kao što je galeb klaukavac. U Hrvatskoj je procijenjeno da se brojnost gnijezdeće populacije kreće između 500 – 1000 parova. Visina naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, ozljeđivanje ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla) nad ovom strogo zaštićenom zavičajnom svojtom utvrđena je kaznom od 2.400,00 Kn.
Čigre su stručnjaci u lociranju vlastitih gnijezda na gnijezdećim kolonijama. Istraživanja su pokazala da mogu pronaći jaja čak i ako je materijal od kojeg je gnijezdo izgrađeno počišćen, jaja plitko zakopana, a pijesak iznad njih poravnat. Pronaći će jaja čak i ako ih se pomakne 5 metara dalje od izvorne lokacije gnijezda. Kako to uspijevaju teško je objašnjivo, ali ova sposobnost je prilagodba na gniježđenje u vjetrovitim uvjetima zone plime i oseke.
Mala čigra (Sterna albifrons)
Daleko najmanja među morskim čigrama, mala čigra dužinom tijela ne prelazi 24 cm a raspon krila može varirati između 48 – 55 cm. Lako se prepoznaje po jedinstvenoj kombinaciji veličine, bijelog čela za gniježđenja, žutog kljuna sa crnim vrhom, narančasto-žutih nogu. U mladih su cijela glava i gornji dijelovi tijela prošarani smeđe.
Rasprostranjena je na većini kontinenata, osim na Sjevernoj i Južnoj Americi. U Europi gnijezdi uz veće rijeke i dijelove priobalja od Sjevernog mora do Sredozemlja, a zimuje u zapadnoj i južnoj Africi. U kontinentalnoj Hrvatskoj gnijezdi u Podravini od slovenske granice do Pitomače (petnaestak parova) i na Svi kod Ivanje reke (petnaestak parova). Na priobalju je poznato šest kolonija, sve na manjim nenaseljenim otočićima: Mišnjak i Mali Brušnjak kod Paga, Kurjak i Šip kod Oliba, Lagnjići kod Dugog otoka, te na jednom otočiću kraj Rovinja. U akvatoriju Raba mala čigra se može vidjeti u razdoblju od svibnja do rujna kada započinje seoba na jug.
Mala čigra obitava uz morske obale i po većim rijekama, jezerima, šljunčarama i akumulacijama. Za selidbenih letova okupljaju se u manja jata koja su redovito obiteljske skupine. Ove monogamne ptice gnijezde u kolonijama koje rijetko prelaze brojku od 40 parova. Gnijezda grade ženke obično na golom tlu, dok su za ležanje na jajima i skrb o mladuncima angažirana oba roditelja. U leglu su najčešće 2 – 3 siva jajeta sa crnim pjegama, čija inkubacija traje 21 – 23 dana, a mladi su sposobni za let s 20 – 24 dana.
Hrane se pretežno sitnom ribom i rakovima, kukcima, kolutićavcima i mekušcima. Plijen traže leteći krivudavo nad vodom, a kad ga uoče obrušavaju se i grabe ga sa površine ili zaranjaju. Kukce love u letu iznad vode ili ih sakupljaju sa vegetacije. Najčešće love samotno, ali i u manjim skupinama, u široko raspršenim jatima, ponekad i u mješovitim jatima sa drugim vrstama čigra.
Mala čigra nalazi se na Crvenom popisu ugroženih ptica Hrvatske u kategoriji Ugrožene vrste (EN, Endangered). Ukupna gnijezdeća populacija u Hrvatskoj procjenjena je na 65 – 75 parova. Glavni razlozi ugroženosti leže u razvoju industrije, kanaliziranju vodotokova, izgradnji obalne infrastrukture, te povećanju turizma i rekreativnih aktivnosti. Sve navedeno dovodi do uništavanja staništa pogodnih za gniježđenje i uznemiravanja ptica na kolonijama. Sa ciljem zaštite preostale populacije visina naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom (rastjerivanje, proganjanje, hvatanje, ozljeđivanje ubijanje, te oštećivanje njihovih gnijezda ili legla) nad ovom strogo zaštićenom zavičajnom svojtom utvrđena je kaznom od 10.800,00 Kn. Ostale mjere trebale bi uključiti aktivnu zaštitu lokaliteta gnijezdećih kolonija, npr. ograđivanjem i izostavljanjem tih lokaliteta iz planova izgradnje obalne infrastrukture.
Najstarije prstenovane jedinke naših morskih ptica
- galeb klaukavac (Larus cachinnans) – nakon 19 godina i 2 mjeseca, pronađen mrtav u Italiji,
- riječni galeb (Larus ridibundus) – nakon 30 godina i 7 mjeseci, pronađen mrtav u Finskoj,
- veliki vranac (Phalacrocorax carbo) – nakon 25 godina i 3 mjeseca pronađen mrtav u ribarskoj mreži u Danskoj,
- morski vranac (Phalacrocorax aristotelis) – nakon 30 godina i 7 mjeseci pronađen ustrijeljen u Velikoj Britaniji,
- crvenokljuna čigra (Sterna hirundo) – nakon 33 godine pronađena mrtva u Velikoj Britaniji,
- mala čigra (Sterna albifrons) – nakon 23 godine i 11mjeseci ulovljena u prstenovačku mrežu u Njemačkoj
Divlje vrste ptica skupina su kralježnjaka koji su najprisutniji u životu ljudi. Upravo iz tog razloga velik broj zaljubljenika u prirodu svoju pažnju usmjeruje upravo prema ovim gospodarima neba. Promatranje ptica u prirodi, popularni birdwatching, amaterska je aktivnost za koju nije potrebna nikakva posebna dozvola. Velik dio promatrača ptica imaju i licencu za prstenovanje ptica. Prstenovanje ptica započelo je u Danskoj 1889. godine prvenstveno s namjerom praćenja njihova kretanja i selidbenih putova. Ptice se prstenuju aluminijskim i/ili plastičnim prstenovima na kojima je ugraviran jedinstveni broj. Prije puštanja svakoj se ptici određuje vrsta, spol, starost, masa i veličina.
Svako opažanje prethodno prstenovane ptice, bilo preko njezina opažanja iz daljine, ponovnog lovljenja i puštanja bilo pronalaženjem mrtve ptice, govori nam o njezinu životu, posebno o putovima njezina kretanja. O nalazu prstenom obilježene ptice doznajemo od prstenovača ili promatrača ptica koji opaze pticu s prstenom i točno prenesu podatke s prstena, te mjesto i datum nalaza najbližoj prstenovačkoj centrali. U Hrvatskoj se podaci šalju Zavodu za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (zzo@hazu.hr). Da bi netko postao prstenovač, prije svega mora znati razlikovati sve evropske vrste ptica (preko 700 vrsta). Osim toga kandidati za prstenovače moraju znati postupati s pticama tako da ih ne ozlijede prilikom lova za prstenovanje i prstenovanja te moraju poznavati Zakon o zaštiti prirode. Svaki kandidat svoja znanja dokazuje na ispitu za prstenovača koji organizira Zavodu za ornitologiju. Osnovno znanje i iskustvo u poznavanju vrsta ptica te postupanju s pticama prilikom prstenovanja može se steći na nekoj od organiziranih akcija prstenovanja ili od nekog iskusnog prstenovača preko osobnog poznanstva.
Otok Rab i akvatorij koji ga okružuje zbog raznolikosti staništa, a naročito različitih tipova travnjaka, lokvi i slanih močvara neobično je bogat ornitofaunom (fauna ptica). Ovo prirodno bogatstvo neiskorišteni je turistički potencijal otoka. Primjerice, nacionalni park Kuşcenneti u Turskoj godišnje uprihodi 103,320,074 $ od promatrača ptica. Većina okolnih otoka (Cres, Krk i Pag) u svoju su turističku ponudu uključili promatranje ptica. S obzirom da je „špica“ sezone promatranja ptica za vrijeme jesenske i proljetne migracije, možda je upravo ovo jedan od načina toliko puta spominjanog produženja turističke sezone.
Naravno, za razvoj birdwatching turizma potrebno je očuvati najvažnija staništa na kojima ptice obitavaju. Na Rabu su mnoga od tih staništa djelomično uništena ili ugrožena planiranim zahvatima. Ipak, strategija razvoja turizma i prostornog planiranja nije cilj ovog članka. Jer ptice je puno zanimljivije gledati kroz prizmu dvogleda nego kroz prizmu eura.
