RabDanas
JESTE LI ZNALI? | O Ulici Jurja Kostice, odnosno:...
Jedna od najmanjih, ali najdražesnijih rapskih ulica trebala bi nositi ime jedne od značajnijih domaćih povijesnih ličnosti, no ona zapravo nosi ime nepostojeće osobe – Jurja Kostice. Posljednje u nizu preimenovanja rapskih gradskih ulica s kojim je Juraj Kostica i dobio ulicu, slijedilo je krivu predaju po kojoj je ta osoba onaj rapski biskup koji je prvih godina 14. stoljeća pisao o čudima rapskog zaštitnika, sv. Kristofora. Pisac je toga znamenitog rapskog povijesnog izvora uistinu bio Juraj, no njegov rod nije se zvao Kostica već Hermolais. Stoga bi ulica zapravo trebala biti nazvana Ulicom Jurja Hermolaisa.
Bioraznolikost otoka Raba | CU TOVARU, CU!
Jako se dobro sjećam našega zadnjeg tovara. Na gumnu bi me uvijek dočekala ogromna glava koja je stršala preko mocire od mošuna. Imao je golemu trbušinu i uvijek je bio gladan. Jeo je sve. Jednom je pojeo i djedovu kutiju s cigaretama. Pomalo me podsjećao na staroga gusara koji svoje posljednje dane provodi u okovima, revući pjesme iz nekih slavnih vremena, glasom nagriženim duhanom i rumom, iskešenog osmijeha koji otkriva trulu krezubinu. Nedostajala mu je samo velika zlatna alka u onim predimenzioniranim ušima.
FOTOMEMORIJA | Nogometni susret između Banjola i Kampora (1960.)
Prateći fotografski trag, na kojeg smo naišli zahvaljujući gospodinu Petru Ilijiću iz Banjola, prisjetili smo se 1960. godine i trenutka neposredno prije odigravanja utakmice na Blatu, između Banjola i Kampora. Naravno, uz njegovu pomoć uspjeli smo popisati i imena nekadašnjih mladića sa zajedničke fotografije.
Cvijeta Pahljina: Život u svim okolnostima ima smisla
Da se kojim slučajem po jakoj kiši nisam odlučio doći na kavu u listopadsku večer na Rabu, ne bih nikada saznao za logoterapiju, profesoricu Cvijetu Pahljinu, Viktora Frankla, treću bečku školu psihoterapije i ne bih nikada upoznao tako predivne ljude koje okuplja ovaj studij.
JOSIP JUGO ŠULJIĆ – Pjesnike vrijeme ne udaljuje od...
Jušto i ravno prije sto godin, 14. sedmoga 1918. godine rodil se Josip Jugo Šuljić. Oće se ovih dan ki sitit toga čovika, rapskoga gimnazijalca, studenta i pjesnika poginuloga va ratu 1944. godine.
10. rujna 1944. – Dan kada je gorjela rapska...
BIORAZNOLIKOST OTOKA RABA | Gušteri – žilavi predvodnici otočke...
Mnoge pojave iz svijeta sadašnjosti asociraju nas na neka minula vremena. Nekoga okus kolačića madeleine, a mene prizor gušterice na mociri. Taj me prizor gotovo uvijek podsjeti na masakr. Masakr iz djetinjstva. Pojasnit ću. Šarengrad je u to vrijeme bio gradilište, a gradilišta su tada bila El Dorado za klince. Od užih letvica za šalovanje izrađivali smo škljocarice, potrošene kantice od piture koristili smo za pucanje na karbit, a od električnih kablova radili smo fjondre.
O SVETOM MARINU – Ponos zajedničke zavičajnosti sa svetim...
Bioraznolikost otoka Raba | SKAKAVAC, ZRIKAVAC I CVRČAK –...
Ljetno radno vrijeme Gradske knjižnice Rab
Bioraznolikost otoka Raba | MORSKI TIĆI – galeb kao...
Teraca tete Nevenke ostat će mi u sjećanju po tome što je nama, mulariji s Gornje ulice, služila za gledanje filmova u Ljetnom kinu. Istina, malo je zvuk kasnio pa su loše sinkronizirani kung-fu filmovi zvučali još gore, ali sumnjam da ću bilo koje IMAX-kino upamtiti tako živo kao tu teracu. Osim njene funkcije VIP-lože za projekcije u Ljetnom kinu, istu teracu teta Nevenka je koristila i kao hranilište za različite životinje. Sjećam se jednog sivosmeđega galeba kojeg je tamo hranila zajedno s još nekoliko ćoravih i cotavih mačaka pa je postao toliko pitom da je jeo iz ruke. Mačke je uglavnom zvala (i još ih uvijek zove) Mikić i Tikić, a toga smeđega galeba zvala je Martin. Ne sjećam se što se dogodilo s Martinom. Znam samo da je nestao nego se preobrazio u bijelog, odraslog Martina. Od tada su svi sivosmeđi galebovi za mene Martini.