Tag: Rab

U Maroevićevoj perspektivi kao da se Rab stisnuo na najljepši dio otoka i tu sniva svoj zimski san odjenut u snježnu bjelinu na pragu tridesetih godina prošlog stoljeća. Spokoj kojim odišu fotografije uvlači nas u vrijeme čistoće koja dominira u svakom kadru.

Pamtin to kako da je bilo segutra, bijaše to onaj dan kad je umrl praded. Ti si još bil mali. Kolo ure od Zdravomarije babe su ćakulale uz kavsu kako je jedanput praded šal Kalifrant zet naramak drv. Skoro je bil došal do Kanitlja kad vidil je da priko puta leži zbica tako debela da bi ju jedva mogal dignut. Jedna banda joj je bila va gušću. Prignul se da će ju potegnut iz gušća, ćapal ju za jedan kraj, a ona se počela uvijat kako smamna! Odma su ga ježi pasali! On je mislil da je zbica, a ono gad! Vrag je bil dulji od najduljih skal za brat masline. Kad ga je vidil, pokojni je pobigal kako da ga svi vrazi gonu. Ostavil je tamo i mušel i sikiru, bog ga pomiluj!