
Foto: Droni i kumarci
A jeste more bit šervali kako ovo ludo vrime nosi još toga ča gre samo po zlu? Najprvo su se kumarci nanovo zbudili pa napadaju kako munjeni, naročito zvečera, potle zalaza sunca. A drugo, naši črški su stradali na onomu velomu dažju, a i mrzlinja in ni baš po volji.
A ča se more, kad oni jadni ne moru hitit dekicu priko sebe kako mi. Pa još sada čujen i čitan da su se pojavili i niki novi kumarci. Varamente ja moren po goliman nogamin šervat dvi sorte, oni veli domaći kih je vajk i bilo i niki mići kumarci kako mušice od vina. Ma i jedni i drugi badaju, nebojse.
Ali sve se više pripovida da su kod nas arivali i niki vražji kumarci od Nila. I ala šu, lako ča vas oni badnu kako i ovi drugi, pa malo krvi pocicaju, boj na to smo već naučili, ali ti vražji kumarci od Nila da nosu sobon i niku grubu bolešćinu od ke se čoviku mozak nagori.
Govoru da su kod nas arivali i niki vražji kumarci od Nila. I ala šu, lako ča vas oni badnu kako i ovi drugi, pa malo krvi pocicaju, boj na to smo već naučili, ali ti vražji kumarci od Nila da nosu sobon i niku grubu bolešćinu od ke se čoviku mozak nagori.
Da, da – ni manje ni više nego ta mala beštijica ku se jedva more i vit, da nan ona more i možjani nagorit. I ča je od svega najgore, da je to jako opasno i da od toga ljudi navelo i umiru. A to ni baš jako lipo za čut.
I ni druge nego se čovik mora pitat da kakove će nas to još nove i nove bolešćine tukat da nas ne samo gnjavu nego i zatiru. Te kokošja gripa, te prašće bolešćine, te lude krave, te korona, ma na svaki modi sve to na nas navaljuje. Pa evo sada i ta nilska groznica. Da ne spominjen i one bolešćine ke nan još i živci napadaju. Ali njih ima više va našemu Saboru nego na Nilu, oli tamo med Kinezi. Ma kako da nas svaki dan sve više i više va torkul rivaju, pa unda nas, od vrimena do vrimena, za jednu crticu sve jače stišću i ožimaju.
Vrag leti zgor i špija okolo kuć
Oštija, a unda ovih dan još čujen kako nanovo po Palitu letu niki vražji dronovi. A i va Drazi da se to dogaja. Da letu zgor kuć i po danu i po noći. A to se je već jedan put i dogajalo na Rabu.
A dabome, laglje je ćapat lupeža ki se šulja i špija doli kolo kuće, ali kada un (po mudernu) digne va zrak toga vraga od drona, unda ki zna kadi je un sakrijen, a dron leti i čini posal misto njega. I unda ni vražja pulicija to ne more nać.
Bilo je to prije par godin, pari mi se. I sada evo jopet nanovo. A ča naši ljudi o svemu tomu mislu? Mislu da su to lupeži ki nati mod špijaju ka je kuća otvorena i ča sve ima po dvoru za ukrast. Boj, jušto tako da je bilo i ono prije par godin. Tobože da je ženska vidila kako taj vrag leti zgor i okolo njezine kuće i da ni puno zato marila, ali da je unda drugi dan šervala da su lupeži bili kući i da su pokrali ono ča su mogli pokrast. I da je ona sve to prijavila puliciji, ali da niš od toga.
A dabome, laglje je ćapat lupeža ki se šulja i špija doli kolo kuće, ali kada un (po mudernu) digne va zrak toga vraga od drona, unda ki zna kadi je un sakrijen, a dron leti i čini posal misto njega. I unda ni vražja pulicija to ne more nać.
I ča drugo nego je ta ženska zapritila, da će ona zet varuke zračnu pušku pa da će vraga provat zboćat, ča oće reć – obalit. Da, puškicu va ruke pa udri po njiman! Ala šu, more se učint i ona diteska fjandra, oli štreljica na lastik, ali danas zotin više ni dica neznaju baratat, pa ki bi ga vrag mogal zonan malon stenčicon obalit. Jušto zato je ona zračna puškica najbolja, boj more se dobro naciljat pa unda – bum! I ode dron napol, a i past će va dvor, pa se po tomu more bit unda more nikakor doznat i čigov je. Ben ma triba ga znat pogodit kada un va zraku šeće i kolo tanca. A ni to lako, to su jedino kauboji mogli, ma bojin se i oni jedino na filmu.
Mali i veli lupeži
E jušto zato je puliciji bilo laglje ćapat oni lupeži va Riki ki su se naučili, ma ča mislite, cicat s gumicon naftu od one vele lokomotive na želježniškoj stanici. I da su ih ćapali, dabome. A ja bi rekal da su ih ćapali i zato boj su to mali, nisu oni veli lupeži (a najviše pulitičari) ča ne poćućaju par litar benzina, nego na vaguni i plina i nafte. A ča je najgore njih puno težje ćapivaju nego onih malih. A zač, e tudi već niki vrag grubo vonja. Tobože, da potle vreda igra kolo, ma ne oni mali dronići, nego da se na sve bande, pa i va zrak, pušćaju svakojake veze i vezice.
Jopet se dogajaju one poslovice, da ki ga ima – ima ga, oli ona nova – da ki je jamio- jamio je! Oli ona naša stara domaća, da – ki ćapa-ćapa! I zato, lupežići naši, ostavite se dronićev i ćapajte se pulitike.
Joso Fafanđel za Kantunić, 14.8.2023