Home Vijesti Djeca u sklopu projekta „Rab centar svijeta“ uprizorila priču Snježane Turković “Rapske vile”

Djeca u sklopu projekta „Rab centar svijeta“ uprizorila priču Snježane Turković “Rapske vile”

0
Djeca u sklopu projekta „Rab centar svijeta“ uprizorila priču Snježane Turković “Rapske vile”

Foto: Foto: Hrvoje Hodak

 

Tako bismo u najkraćim crtama mogli predstaviti formulu nedvojbenog uspjeha još jednog projekta „Rab centar svijeta“ koji već desetak godina svakoga ljeta, pod pokroviteljstvom Grada Raba i u organizaciji POU Rab, okuplja djecu 5-10 godina u kreativne stvaralačke scensko-likovne radionice. 

Rab danas oglas

 

„Ovo mi je peta godina da sudjelujem, ali nažalost i zadnja, sljedeće godine punim 11 godina. Predstava je bila posebna, to je lijepo iskustvo, upoznala sam nove prijatelje.” 
(Mila, 10 godina)

Ove je godine, tijekom 3 večeri, 25-ero djece na poticaj i uz pomoć voditeljica radionice: Andree Antešić, Gordane Ćuk-Ribarić, Nives Gvačić, Snježane Turković i Ane Žigo, priču Snježane Turković „Rapske vile“, čija će slikovnica uskoro ugledati svjetlo dana, uprizorilo u malu scensku igru s malim kostimiranim glumcima, plesačima, glazbom, rekvizitima, rasvjetom, scenografijom, koju su sami izradili. 

 

Uz malo dobre volje, uz jednostavna scenska i kostimografska rješenja, puno igre i mašte, i naravno, mrvicu „vilinskog praha“, ova su djeca pokazala kako je moguće napraviti kratki iskorak iz stvarnog svijeta, ući u svijet mašte te postati vila, vilenjak, zvonik 

 

 

Prva izvedba predstave „Rapske vile“ u izvedbi djece za mene kao autoricu predstavlja izuzetnu čast. Trodnevni angažman djece i njihova želja da dobiju ulogu u predstavi bio je pokazatelj da su prepoznali poruku koju priča nosi. Postavljanje predstave Rapske vile bilo je istovremeno i igra i učenje. Hvala timu voditeljica projekta „Rab centar svijeta“ na ukazanom povjerenju i izvrsnoj suradnji.
(Autorica priče Snježana Turković)

Kroz kratko početno međusobno upoznavanje uz igru (puzle) i razgibavanje (šetnja, potraga za zvonicima i upoznavanje istih) djeca su vrlo brzo naučila da grad Rab krase 4 zvonika s pripadajućim crkvama: Sv. Ivan, Sv. Justina, Sv. Andrija i Sv. Marija. S pažnjom su ih promatrali, brojali njihove „prozore“, dodirivali stoljetni kamen od kojeg su izgrađeni, razgledali prizemlje unutrašnjosti zvonika Sv. Marije i postavljali tisuću pitanja.

 

Priča kaže da noću kada sve utihne, oko zvonika svoj ples započinju vile potekle od rapskih izvorskih voda kojih je na Rabu više od 300. Među njima, u svojem vilinskom plesu prednjače vile Ošit (Barbat), Vodenča (Barbat), Snuga (Banjol), Pidoka (Kampor), Mlinica (Supetarska Draga) i Jerkovica (Lopar). 

 

Bez ovih personificiranih vila i njihove vode, život na otoku ne bi bio moguć. Priču su dodatno, karakterno začinili likovi dviju sestara, Ane i Ive koje u potrazi za vilama, spoznaju važnost vode u svakodnevnom životu, otkrivši pri tom ponešto i o sebi, svojim dobrim i lošim karakternim crtama. 

 

 

Svi su se odlično zabavili, izradili pokoju lutkicu-vilu (za uspomenu), kostim, plesali vilinski ples, poigrali se, upoznali nove prijatelje i nešto naučili o Rabu. 

 

„Naučila sam da ne smijemo biti bahati jer onda nemaš prijatelje.” 
(Lucija 6.g.)

Evo što nam je o tijeku radionice kazala jedna od voditeljica, prof. Gordana Ćuk-Ribarić: „Najveći broj sudionika ovih radionica bila su djeca između 5 i 8 godina, od kojih mnoga ne znaju čitati, pa je uz pamćenje i koncentraciju na osnovne dijelove priče, akcent stavljen na vještinu improvizacije. Djeca su se našla u jednom sasvim novom okruženju, suočeni s nepoznatom djecom s kojom je tek trebalo uspostaviti neki prijateljski kontakt bez pomoći roditelja. Stoga je ovakav vid radionice uvijek prilika za sudionike da preispitaju svoje mogućnosti, socijalne vještine, snalažljivost u nekoj novoj životnoj situaciji – osvijeste svoje jake/slabe strane.“

 

 

Zadnjega dana radionice, djeca su zajedno s voditeljicama priredila predstavu „Rapske vile“, a kome drugome, nego svojoj najvjernijoj publici – roditeljima koji su dugim pljeskom dali podršku ne samo izvedbi ove predstave, već spoznaji da kreativna stvaralačka energija uvijek ispunja srca onih koji je iskreno i bez zadrške dijele s drugima.