Kalifront je, naime, bio pastir i čuvar istoimene šume kojega je otac sa stadom poslao na ispašu kod prijatelja Barbata na istoimeni dio otoka. Barbat je imao tek stasalu kći Dragu koju je majka zavjetovala božici Dijani na nevinost. Kalifront se u nju zagledao te ju je, ne mogavši zauzdati svoju strast, progonio. Kako bi se spasila, pred spiljom Jamina u Loparu zaziva božicu Dijanu i moli da ju okameni. Prekrasna djevojka tako je pretvorena u kip iz kojeg su potekle suze, dok Kalifront biva osuđen na sadnju šume sve dok vrelo njezinih suza ne presuši. Legendom koja na svojevrstan način pokušava objasniti porijeklo izvora vode i šume na otoku, Draga i Kalifront bivaju egzistencijalno i neraskidivo povezani u kozmičkim razmjerima.
FONTANA RAPSKE PASTIRICE; Trg sv. Kristofora, Rab; 1989.; kamen, bronca
Polazeći od legende zapisane u spjevu Draga, rapska pastirica, akademski kipar Žarko Violić 80-ih godina 20. st. izradio je fontanu kao utjelovljenje posljednjeg motiva priče o tragičnoj ljubavi.
Prostor glavnog rapskog trga, Trga sv. Kristofora, tzv. Varoša, sa zapadne strane omeđen je dvjema naizgled odvojenim skulpturama – kamenom fontanom Drage, rapske pastirice, i brončanim kipom Kalifronta, povezanima legendom o neuzvraćenoj ljubavi.
Unutar kamene elipsoidne fontane povećih dimenzija smješten je „okamenjeni“ ženski lik zaštićen četirima povezanim stupovima u pozadini. Fontana je napravljena od pravilno klesanih te precizno povezanih kamenih blokova, tvoreći skladnu cjelinu geometrizirajućeg karaktera. Dominantan je oblik elipse; on uvjetuje čitavu kompoziciju, tvori svojevrstan okvir kojemu se ostali elementi diskretno prilagođuju. Skulptura kao okosnica fontane simbol je Dragine metamorfoze u kamen, a vodu što izvire iz njezina podnožja možemo interpretirati kao suze nad nesretnom sudbinom. Odabirom materijala izražena je prava priroda onoga što Draga prema legendi postaje – kamen. Polukružni niz stupova u pozadini predstavlja zaklon i posljednje utočište – spilju Jamina pred kojom je okamenjena. Moglo bi se stoga reći da je fontana utjelovljenje Pastiričine nesretne sudbine.
Pogledamo li cjelinu, uočit ćemo da se kompozicija fontane s kipom Drage kao okosnicom otvara u smjeru Kalifronta. Ono što spaja dvije fizički odvojene i naizgled potpuno različite skulpture jesu pogledi, stvarajući pritom skladnu cjelinu. Skulptura Kalifronta, nasuprot Pastiričinoj hladnoj i strogoj, odiše pokretom i životom. Monumentalna, teška i inertna građa fontane jednostavno je nespojiva s nekoliko puta manjom skulpturom Kalifronta. Postavljena je na kamenom bloku s brončanim stablom u pozadini u vrlo ležernom i opuštenom, gotovo poluležećem položaju. Saliven u zelenkasto – zlatnoj bronci, izbrazdan poput kakve amorfne mase, Kalifront je naoko neraspoznatljiv. Razabire se samo sjedeća muška kontura te pojednostavljeno lice na kojem se razaznaje nos. Površina njegove kose, brade i tijela vrlo je neravna, izbrazdana i nejasna; odgovara krošnji stabla u pozadini. Linije su veoma guste, krivudave, gotovo nerazlučive. Osjećaj nemira, pokreta, vječne promjene postignut je, osim teksturom, i odabirom materijala. Svjetlost u kombinaciji sa zlatnim odsjajem bronce te glatkom, ali krivudavom površinom stvara igru sjena i pokreta. Stoga tekstura i boja u kombinaciji sa sunčevom svjetlošću predstavljaju prioritetne oblike koji na neki način određuju bit kompozicije. Sukladno sličnosti obrade masa, Kalifront se može poistovjetiti s brončanim stablom u njegovoj pozadini, a to odgovara i samoj legendi prema kojoj s vremenom zarasta u svoju šumu, postaje njezin dio, simbol vječne obnove i života.
Kipove Drage i Kalifronta najopćenitije bi se moglo svrstati u svojevrstan prijelaz iz figuracije u apstrakciju. Iako bitno pojednostavljeni i reducirani na ono bitno za razumijevanje ideje, likovi zadržavaju određenu prepoznatljivost, a time i elemente figurativnog. Sukladno sadržajnoj nespojivosti, nespojivi su i stilski. Naime, iako oba apstrahirana, suprotnih su karakteristika. Dok Draga predstavlja najočitiji primjer geometrijskih stremljenja, Kalifront je oličenje organičkih stremljenja u kiparstvu. Pomalo podsjećajući na kubističku skulpturu, stroga geometrija Dragina lika, jasni bridovi, ravno rezane plohe, monumentalnost i bjelina kamena, suprotstavljaju se međusobnom stapanju i krivudanju oblika, linija i boja srodnih organičkom apstrahiranju u liku Kalifronta. Odnos dviju skulptura nipošto nije slučajan; one u interakciji tvore savršen sklad i ravnotežu asimetričnih elemenata te su nezamislive odvojeno. Draga, isklesana u hladnom i inertnom kamenu, te Kalifront, lijevan u toploj bronci kao utjelovljenje vječnoga života i promjene, tvore međuovisnost suprotnosti. Prema legendi Dragine su suze postale nepresušno vrelo vode koje poji Kalifrontovu šumu te on biva besmrtan, osuđen na vječni život sve dok Draga postoji i dok iz njenih očiju teku suze. Ljubav među njima je onemogućena pa su skulpture na trgu sv. Kristofora fizički razdvojene, no pogledi upereni jedan u drugoga ukazuju na sudbinsku povezanost.
