O stanju šume Fruga na početku dvadesetog stoljeća doznajemo od ogulinskog šumara Dragutina Lasmana koji je 1906. boravio na Rabu kod školskog kolege, općinskog nadšumara Pravdoja Belije. Lasman je u članku o rapskim šumama u Šumarskom listu zapisao: „Šuma Fruga u poreznoj obćini Supetar sa površinom od 330 jutara (cca 190 ha, op. a.) većinom je čista sastojina od crnike sa nešto vriesa (Erica arborea) kao podređenom vrsti drva. Prostire se po kosi, od koje veći dio leži prema sjeveru-iztoku, te je prema tome izložena velikoj buri. Sama šuma siže do mora, a manji južni dio prema moru je skoro sasma gol.„ Lasman nadalje spominje da je šuma Fruga nekada bila dio gospodarske jedinice u koju je spadala i šuma Sorinj i Grgur u kojoj su vršile sječe jednako kao i u Kalifrontu; pratilice crnike sjekle su se svakih 15, a crnika svakih 30 godina. O Frugi je 1938. pisao i Petračić, koji navodi sljedeće: „Te su sastojine veoma utjecane sječom i pašom. Izdanke potejeranih panjeva brsti stoka, tako da oni ubrzo izgube životnu sposobnost i uginu. Šume se ondje sve više prorjeđuju, a preo- stala stabla lomi vjetar, kiša ispire zemlju, te Iz navedenih zapisa vidimo da su negativni degradacijski procesi u šumi Fruga, koji su i danas evidentni, zabilježeni prije više od stotinu godina. Šire područje Fruge danas prekriva ukupno 177 ha stare šume hrasta crnike te 92 ha kultura alepskog bora. Borove kulture podignute su na južnim dijelovima Fruškog polja prije šezdesetak godina te se zahvaljujući njima površina šume na Frugi povećala. No negativan utjecaj neplanskog ekstenzivnog stočarstva u ovim je kulturama još izrazitiji. Bor ima puno kraći životni vijek od crnike te se ne obnavlja iz panja već isključivo iz sjemena što je uz uvjete nekontrolirane ispaše na Frugi nemoguće. Uslijed vjetroloma i izvala stvorile su se u ovim kulturama progale te je vrlo izvjesno da će ove kulture, ne poduzme li se nešto, u skorije vrijeme propasti.
Crnikine sastojine se na Frugi nalaze u još težem stanju. Nekada sklopljene sastojine većim su djelom pretvorene u pašnjačke površine s pojedinačnim, rijetko raspoređenim stablima crnike. Stabla su nerijetko starija od 200 godina te su zbog otvaranja sklopa izložena buri te ostalim nepovoljnim meteorološkim prilikama. Krošnje većine stabala su nevitalne i prepune suhih grana no pojedina stabala i dalje povremeno obilno rode žirom. Nekontrolirana ispaša je dovela do potpunog izostanka prirodnog pomlađivanja stoga su danas na Frugi mlada stabalca crnike prava rijetkost.
Krajolike slične Frugi nalazimo u nizinama središnje Španjolske (na površini od 3,1 mil. ha) gdje je osobit način gospodarenja doveo do transformacije gustih crnikinih šuma u ekosisteme nalik parkovima odnosno savanama koje se nazivaju deheze (španj.=dehesas). Deheze su pašnjaci koji su namijenjeni uzgoju stoke (povremeno se i kultiviraju) na kojima su rijetko raspoređena stabla crnike. U dehezama je prisutno sto- čarstvo, poljoprivreda i eksploatacija drveta.
Crnikina stabla zbog produkcije žira u dehezama imaju značajnu ulogu pri prehrani stoke; većinom svinja. No za razliku od Raba, u Španjolskoj se radi o tradicijskom, planskom, ekstenzivnom uzgoju stoke koji je značajan za čitavo gospodarstvo zemlje i koji ima održivost i ekonomsko opravdanje. Budući da je na Rabu osnovna gospodarska djelatnost turizam, valorizacija ove šume kao turistički zanimljivog lokaliteta, znatno nadmašuje vrijednost područja kao pašnjaka.
POVRAT ZEMLJIŠTA I BUDUĆNOST ŠUME FRUGA
Šuma Fruga je dio gospodarske jedinice „Kamenjak“ kojom gospodari Šumarija Rab za koju je napravljen Program gospodarenja za period od 2004. do 2013. godine. Imajući u vidu problematiku izostanka pomlađivanja u crnikinim i borovim kulturama, u Programu su propisani radovi ograđivanja pojedinih dijelova šume (borovih kultura i crnikine šume) kojim bi se barem mali dio šume zaštitio od ovaca te dobio šansu za prirodnu obnovu sjemenom. No zbog povrata zemljišta privatnim vlasnicima takvi su radovi danas nemogući te je šuma praktički prepuštena svim, otprije opisanim, negativnim degradacijskim procesima zbog čega je njezina budućnost neizvjesna. Jedan od problema koji se pojavio s povratom šumskom zemljišta privatnim vlasnicima je i neovlaštena sječa starih stabala crnike. Valja napomenuti da sječa i iskorištavanje drvnih sortimenata iz šuma u privatnom vlasništvu može biti legalna jedino nakon doznake (obilježavanja stabala za sječu) izvršene od strane Hrvatskih šuma d.o.o. Nadalje, nužna doznaka se može izvršiti na zahtjev šumovlasnika jedino ako je isti upisan kao vlasnik odnosno posjednik parcele.
Ukoliko se cijela šuma Fruga i vrati u privatno vlasništvo, nedopustivo je da sudbina ove stoljetne, prirodne hrastove šume bude prepuštena stihijskom gospodaenju. Izostanak prirodne obnove šume Fruga rezultirat će nestankom najstarijih dijelova šume te će tlo ostati nezaštićeno i podložno eroziji. U slučaju potpunog povrata ove šume, rješenje je moguće u vidu donošenja Programa gospodarenja za privatne šume u kojem bi bilo propisano ograđivanje pojedinih dijelova šume na kojima bi bila olakšana prirodna obnova. Dakako, to ne bi značilo potpunu zabranu ispaše ovaca, kao tradicijskog načina uzgoja stoke na otoku, već samo postizanje kompromisa između ovčarstava i očuvanja šumskog pokrova.
Unatoč činjenici da kroz Frugu prolazi Premužićeva staza koja povezuje Lopar i Supetarsku Dragu, ovo područje je turistički nedovoljno iskorišteno. I zato, vrijedi li više ogrjevno drvo i pašnjak nego autohtona crnikina šuma kao nedjeljivi dio krajobraza Fruge, treba odlučiti još danas. Sutra će možda biti prekasno.
