Foto: Hrvoje Hodak i Darko Tršinar
Za razumijevanje rapskoga društva u 11. stoljeću vrlo je važno znati kada su točno nastala oba rapska ženska samostana. Prema Falatijevu mišljenju Sv. Andrija je postojao već oko 1000. godine, a uredio ga je onaj isti biskup Maius, također benediktinac i glavni rapski prisezatelj Mlečana te nekadašnji opat zadarskog smostana sv. Krševana.
Izvadci iz knjige doc. dr. sc. Dušana Mlacovića, GRAĐANI PLEMIĆI - PAD I USPON RAPSKOGA PLEMSTVA Zagreb, Leykam international, 2008. Iz arhive Rapskog lista br. 21 (str. 21) (travanj, 2013.) Za objavljivanje u RL-u priredio doc. dr. sc. Dušan Mlacović Foto: Darko Tršinar i Hrvoje Hodak
Takvo je mišljenje utemeljeno na osnovi velikog kamenog bloka, nekadašnjeg nadvratnika ugrađenog u prag samostanske crkve s natpisom o svećeniku Madiju koji je uz pomoć cijele zajednice dao nešto izgraditi.
Iz dikcije zapisanoga slijedi da je Madije bio na čelu „cijele crkvene zajednice“, tj. da je bio rapski biskup. Na natpisu slova c, e i g nisu isklesana kapitalom kao druga slova, nego modernom oblom dalmatinskom beneventanom, pa je stoga utemeljeno misliti kako su na vrednote i navike klesara i naručitelja utjecali zadarski skriptori, a na njih tamošnji benediktinci na prijelazu iz 10. u 11. stoljeće.
Blok s natpisom ne nalazi se na svom prvobitnom mjestu i okrenut je naopako, zbog čega ga ne možemo smatrati dokazom da je samostan sv. Andrije nastao u vrijeme biskupa Madija. Kamen dimenzija 192 cm × 72 cm × 23 cm je oklesan, ali natpis nije cjelovit. U stepeništu ispod njega nalazi se kamen dimenzija 227 cm × 88 cm × 23 cm čiji utor odgovara kamenu iznad njega koji je prije nego što je umetnut u stepenište i sam morao biti širok najmanje 227 cm. Kamen posve jednake kvalitete, izrade i dimenzija nalazi se i na drugom kraju grada, u gornjim gradskim vratima.
Nadvoj gornjih gradskih vrata i kameni blokovi ispod njega potječu iz rimskih vremena, jer se na jednom od njih nalazi natpis Treboniana Gala. Grb uklesan u njih arhaičnog je oblika, potječe iz 13. stoljeća i mogao bi biti obilježje tvorca gornjih gradskih vrata u 13. stoljeću. Nadvoj je zasigurno uzet s nekog velikog, razrušenog antičkog objekta u gradu. Moglo bi biti da je blok s Madijevim natpisom s istog objekta, jer je kao izvrstan građevni materijal oko 1000. godine bio iskorišten za nadvoj nekog velikog javnog objekta koji je povezan s biskupovom građevinskom djelatnošću u zajednici.
Jedini takav objekt koji mi pada na pamet je biskupska palača s druge strane samostanskog zida koja je u vrijeme barokizacije Crkve sv. Andrije već bila nepopravljivo dotrajala, a upotrebljiv građevni materijal odnesen drugamo. Ne znam koliko se dugo kamen nalazi na sadašnjem mjestu. Tamo je najmanje jednako dugo kao i barokni portal iznad njega, a znatno duže od starih nadgrobnih ploča iz razrušenih rapskih crkava ispod njega. Njima je 1908. bio popločan trg te su u vrijeme opće neimaštine i poljuljane vječne uspomene na davno preminule pokojnike pretvorene u pločnik.
Ukrašavale su predvorje tada iznova popravljene crkve, a neke od najljepših 1928. su godine prenesene u samu crkvu kao zidni ukras (te se na istom mjestu nalaze i danas). Jedino bi nam pronalazak dovratka prvotnog (pred)romaničkog portala (eventualne) predromaničke Crkve sv. Andrije mogao otkriti je li blok s natpisom s praga crkvenih vrata pripadao upravo njima.
Postojanje natpisa s praga samostanske Crkve sv. Andrije u biti uopće ne ide u korist mišljenju da je taj samostan tada i postojao. Sadržaj i paleografska obilježja natpisa, zajedno sa zadarskom opatskom epizodom rapskog biskupa Madija i zadarskom epizodom Fulka, prvog opata samostana sv. Petra u Supetarskoj Dragi, uobičajeni su argumenti utemeljeni na postojećim pisanim povijesnim izvorima, za tezu koja nikada nije dosljedno elaborirana, da su zadarske vjerske institucije, posebno samostan sv. Krševana, imale odlučujuću ulogu u nastanku rapskih benediktinskih samostana te da su ujedno imale i odlučujući utjecaj na tadašnji vjerski život Raba. Obnova zadarskog samostana sv. Krševana samostana. Osiromašen i neuk rapski kler u 16. i 17. stoljeću nije pronašao bolje, duhovnije rješenje za čuvanje crkvenih dokumenata.
Rapska bijeda, neukost klera i propast čak pet od osam otočkih samostana od početka 16. stoljeća do eruditskog skupljanja povijesnih izvora za dalmatinsku crkvenu povijest u 18. stoljeću, onemogućili su da se najstariji rapski crkveni dokumenti, za razliku od zadarskih, uvrste u temeljno djelo o povijesti crkve u Dalmaciji, „Illirycum Sacrum” Danielea Farlatija izdano 1775. Gore prikazana historiografska slika prvih rapskih benediktinaca pod vodstvom biskupa Madija i supetarskog opata Fulka rezultat je dosljedne upotrebe isključivo pisanih izvora za lokalnu dalmatinsku crkvenu povijest sabranih u „Illirycum Sacrum“. Ta je slika nastala bez uzimanja u obzir neuravnoteženosti među sačuvanim prvorazrednim podacima o zadarskim benediktincima i sačuvanim sporadičnim vijestima o njihovim rapskim suvremenicima.
Takvo metodološko ishodište i zadarska metropolitanska percepcija krajeva u Dalmaciji bili su glavni razlog što stare rapske benediktince, aktivne 700 godina prije nastanka „Illirycum Sacrum” lokalni eruditi nisu mogli prepoznati kao povijesni subjekt. Vrlo je velika mogućnost da je uloga zadarskih benediktinaca koja se tiče nastanka rapskih benediktinskih samostana precijenjena.
