Foto: Stanko Forić
Uvijek je nezahvalno napisati samo nekoliko rečenica o čovjeku koji je doživio 96. godina života. To je cijeli jedan vijek sačinjen od mnogih turbulentnih vremena i od osobnih proživljavanja svakojakih daća i nedaća. I u svemu tome treba se nositi glavom prema gore, a srcem uvjek prema ljudima. A ne može se reći da je samo to bio naš otočanin i sugrađanin Ivo Perkić.
Da, u nekoliko rečenica malo toga može stati, a Ivo je bio i ostao čovjek koji se naprosto lijepio za sve nas, ne u namjeri da bude suvišan, već u iskrenom htijenju da bude s ljudima, da bude dio nas. Možda ga koji put u tome i nismo razumjeli, ali i kako razumjeti tu strast da se uvijek s nekim bude, nazočan u svakoj prilici, slijepljen tamo gdje se nešto događa ili biti s prijateljem i znalcem i kad se ništa ne događa. Rabljani zato i kažu kako nas napušta čovjek-legenda, svojevrsna institucija Grada, posebno uljudan i susretljiv gospodin. Bit će nam neobično, kaže jedna njegova sugrađanka, da ga više nećemo vidjeti po ulicama kako sve redom onako srdačno i veselo pozdravlja. Otišao je još jedan vedri duh Raba, kažu opet drugi.
Tu svoju vedrinu Ivo je svesrdno ugradio i u sveopći turistički brend otoka, postavši gotovo domaćin i portir na vratima Raba. Često je bilo moguće imati osjećaj kao da je svaki gost prošao kroz njegove ruke, uvijek srdačno, uz njegov osmjeh i njemu svojstven ljubazni naklon.
Ali nećemo o tome, to su vremena koja su protekla kao i njegov život.
Ostalo je ono drugo, ono najvrjednije. Ostao je čovjek u njemu, ostala je doista legenda našeg vremena, u sjećanju uvijek lucidan i vedar do kraja, u silnoj volji i snazi da bude među ljudima, da bude među nama. Generacijske razlike nisu mu pri tome značile ništa, dovoljno je bilo samo biti čovjek, biti prijatelj i drug. I zato iskreno kaže jedna poznanica, kad se pita: kako se oprostiti od Iva? Sve napisane i izgovorene riječi mogle bi zvučati prazno, a žalovanje neizgovoreno. Jedno je sigurno, odlazi zauvijek velik dio legende i duha našeg starog grada Raba. Odlaze iskustva, kazivanja i duga pamćenja, jer u duge živote doista puno toga i stane. Obasipao nas je često tim svojim sjećanjima, ali i ona sada odlaze s njim kao zauvijek izgubljeni roman jednog dugog, srećom, ali i tegobama, ispunjenog života. No, odlazi i vedrina kojom je zračio, odlazi prijatelj i veliki drug. Neka mu bude vječna hvala na svemu!
Autor: Josip Fafanđel
