Foto: Srednja škola Markantuna de Dominisa Rab
Predstavnici Osnovne škole Kolezija pod vodstvom prof. Bernarde Avsenik iz Ljubljane, Gimnazije Jožeta Plečnika s prof. Petrom Štrmpfl iz Ljubljane te Osnovne škole Cirila Kosmača s prof. Alenkom Gnezia iz Pirana posjetili su 9. i 10. rujna otok Rab, a pratnja su im bili nastavnici povijesti iz Srednje škole Markantuna de Dominisa Rab – Iva Maškarin i Lucian Borić. Povod je bila 80. obljetnica oslobođenja fašističkog logora u Kamporu.
Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. došlo je do povlačenja fašista s otoka Raba i oslobođenja zatvorenika iz koncentracijskog logora u Kamporu. Velika i bolna obljetnica okupila je mnoštvo ljudi iz Republike Hrvatske, Slovenije i Italije.
Već dugo vremena nisu se vidjeli učenici na takvom skupu. Uz predstavnike najviše vlasti država i našeg otoka bili su jedina grupica mladih. Dostojanstveno su došli posjetiti mjesto stradanja i posljednjeg počivališta svojih sunarodnjaka iz ne tako daleke prošlosti.
Šesnaest učenika sa svojim profesoricama mogli su čuti prigodnu muziku, pjesme i govor predstavnika vlasti. Svi su na svoj način izrekli osudu zločina, potrebu za suradnjom svih koji su ostali iza žrtava i zločinaca te mogućnost odavanja počasti i pijeteta žrtvama.
Svaki je učenik položio po jedan cvijet uz odabranu pločicu s imenom žrtve logora.
Vrlo dirljivo i poučno je bilo čuti iz prve ruke svjedočanstvo jednoga preživjelog logoraša, Janeza Hermana (starijeg).
Učenici su postavljali pitanja i snimali odgovore gospodina Hermana, što je pravi povijesni izvor za proučavanje ovog povijesnog razdoblja. Sutradan su brodom posjetili Goli otok gdje su mogli vidjeti ostatke jedne drugačije vrste stradanja i patnji iz razdoblja Druge Jugoslavije, Josipa Broza i problema sa Staljinom.
Zgrade zatvora, kratki film o stvaranju i izgledu te priče o logorašima ostavile su trag u mladim dušama o kojem će sigurno razmišljati i još dugo pričati.
Gledajući danas otok Rab, Goli otok, Sv. Grgur, ljepote mora, plaža, obale i šume, teško je i zamisliti tu količinu zla koje bez imalo samilosti spram drugoga može prebivati u ljudima. Zlo je doista stvarno i skriveno u mnogim srcima i baš zato treba mladima, na mjestima stradanja, ukazivati na teške traume prošlosti kako se više nikada nebi ponovile niti zaboravile sudbine mnogih nevinih žrtava 20. stoljeća. Možda su nam i sretni dupini koji su na povratku izranjali iz mora poželjeli sretniju budućnost…
Uz nadu o možebitnoj suradnji naših Škola otišli su nam dragi gosti u svoju domovinu Sloveniju, a groblje njihovih predaka ostaje nama na spomen i čuvanje.
Autori: Iva Maškarin i Lucian Borić - profesori povijesti
