Budući da je mons. Turazziju bila velika želja prije skorog umirovljenja organizirati hodočašće na Rab, rodni kraj osnivača Republike San Marino Rabljanina sv. Marina, u suorganizaciji s Gradom Rabom, TZG Raba i POU Rab stotinjak vjernika iz San Marina u terminu od petka, 14. do nedjelje, 16. travnja 2023. godine hodočastilo je na Rab.

 

Neuništivi most prijateljstva

Do potpisivanja Povelje o bratimljenju, niču prijateljstva među obiteljima Kaloćira, Usmiani, Stojnšek, Legac, Javoran, Tonsa s obiteljima iz San Marina – Fantini, Partisani, Alfio, Rossi, Mancini i drugih. Kako su prijateljstva jačala, bilo je prirodno povući čin institucionalnog povezivanja dvaju gradova, koji se dogodio 22. 06. 1968. u San Marinu, a čiji su potpisnici bili Capitano di Castello di San Marino Giovani Batista Busignani i Zvonko Guščić, tadašnji predsjednik SO Rab.

Grad Rab i Citta di San Marino pobratimljeni su gradovi, jedan na moru, drugi na kopnu, povezani neuništivim mostom prijateljstva već više od 50 godina. Na tako snažnu povezanost presudno su utjecale dvije životne priče, ili bolje rečeno živa legenda o sv. Marinu, rapskom klesaru, koji je bježeći pred Dioklecijanom našao svoje utočište na Monte Titanu, gdje je 301. godine osnovao Republiku, i jedan nadasve tužan događaj, smrt sanmarineškog studenta Narcisa Monaldija, koji je boraveći pod vodstvom prof. Rossija s grupom studenata na Rabu 1959. godine, ovdje nesretno skončao svoj mladi život.

 

Od tada pa do potpisivanja Povelje o bratimljenju, niču prijateljstva među obiteljima Kaloćira, Usmiani, Stojnšek, Legac, Javoran, Tonsa s obiteljima iz San Marina – Fantini, Partisani, Alfio, Rossi, Mancini i drugih. Kako su prijateljstva jačala, bilo je prirodno povući čin institucionalnog povezivanja dvaju gradova, koji se dogodio 22. 06. 1968. u San Marinu, a čiji su potpisnici bili Capitano di Castello di San Marino Giovani Batista Busignani i Zvonko Guščić, tadašnji predsjednik SO Rab. Povodom 50-e obljetnice koja se obilježavala tijekom 2018. godine „i na moru i na kopnu“, potpisana je obnova Povelje o prijateljstvu kao podsjetnik da nas više toga veže i spaja nego razlikuje i razdvaja, a bitno je naglasiti kako su svečanosti nazočili capitani svih Castella s područja Republike San Marino.

 

Iskazivanje počasti relikvij sv. Marina

Grad Rab je tako ugostio prijatelje iz San Marina koji su došli odati počast relikviji sv. Marina. Riječ je naime o relikviji koju već više od petsto godina čuva bivša Rapska biskupija. 

Povijesne podatke o samom pronalasku i prijenosu relikvija svetoga Marina na Rab donosimo iz znanstvenog članka doc. dr. sc. Saše Potočnjak: “Sanctus Marinus Civitas Arbensis: Popularizacija kulta svetoga Marina u Rapskoj biskupiji od kraja 16. stoljeća”:

– “…Otkriće ‘tijela’ odnosno kostiju sv. Marina te prijenos relikvija u rapsku biskupiju krajem 16. stoljeća detaljno su opisali i javnosti predstavili naročito bolandisti u Djelima svetaca. Isto donosi i D. Farlati uz prijepis korespondencije između Marina Bonettija, Marina Bizze i tadašnjega rapskoga biskupa Pasquala Padavina.Naime, kosti sv. Marina pronašao je 1586. godine sanmarineški arhiprezbiter Marinus Bonettus (Marino Bonetti) s nekoliko kapucina u istoimenoj crkvi sv. Marina na brdu Monte Titano u Republici San Marino. Pronađeni kovčeg s ‘tijelom’ potom je izložen na velikom oltaru uz najveće počasti. Odmah je zatim jedan kapucin iz samostana Monte Fiore, navodno Rabljanin, zamolio Magistrat grada San Marino da mu dopuste odnijeti pokoju svečevu kost na otok Rab – u „svečevu domovinu”. Ustupljene su mu dvije kosti s popratnim pismom, ali je kapucin nakon nekoga vremena navodno optužen za prijevaru i bačen u tamnicu, dok su relikvije koje su trebale otputovati na otok Rab predane kapucinskom vikaru.Broj relikvija koje je posjedovala neka biskupija reprezentirao je njezinu moć, pa se i u Rapskoj biskupiji pojavio veliki interes za relikvijom sv. Marina. U prijenosu svečevih kostiju na Rab najvažniju su ulogu imali osim M. Bonettija, rapski plemić i kanonik te kasnije i barski nadbiskup Marin Bizza (1570–1625) te tadašnji rapski biskup Pasqual Padavini (1588–1621).Marin Bizza, kako se navodi u literaturi, piše u San Marino i moli M. Bonettija da mu ustupi jednu svečevu relikviju za potrebe privatnoga štovanja te mnaposljetku moli u pismu papu Klementa VIII. da se Rapskoj biskupiji i službeno dodijeli relikvija sv. Marina. Tako relikvije sv. Marina dolaze na Rab 1595. godine. M. Bonetti ih šalje u zatvorenoj i zapečaćenoj kutiji po izaslaniku iz San Marina na čemu mu se Rabljani zahvaljuju posebnim pismom. Relikvije sv. Marina prvotno su se smjestile u crkvu sv. Franje na Komrčaru, a zatim su 28. siječnja 1596. godine prenesene u Katedralu u sanktuarij i to uz veliku svečanost i procesiju u kojoj su uz biskupa sudjelovali čitav rapski kler i rapski knez:Quandoquidem Rev. dominationi vostrae placuit civitatem hanc ornare sacris reliquiis costae gloriosi corporis S. Marini popularis nostri, gratias agimus quam possumus maximas de tam caro et pretioso dono….. Heri sanctissimae istae reliquiae approbatae fuerunt et repositae apud alias in sanctuario hujus ecclesiae cathedralis… Arbae XXIX Januarii MDXCVI etc.”

 

Generacije Rabljana i Sanmarineza zaslužne su za neraskidivu vezu na svim razinama društvenih, kulturnih i gospodarskih aktivnosti temeljenih na međusobnom uvažavanju i poštivanju, a koja se ovim svečanim vjerskim činom samo dodatno učvršćuje.

 

Kako bi dragim gostima priredili toplu dobrodošlicu i sve one koji su po prvi puta u gradu Rabu upoznali s našom povijesti, ali i približili im činjenice vezane uz sv. Marina i njegov put do sveca i zaštitnika Sanmarineza kao i uz njegovu relikviju koju već više od petsto godina čuva bivša rapska biskupija, za sve hodočasnike prvoga je dana njihovog boravka, u Kinu Rab organizirano predavanje prof. Miljenka Domijana, dugogodišnjeg glavnog državnog konzervatora i savjetnika u Ministarstvu kulture, na temu „Rab (Arbe), Ricordo storico del Santo“. To je ujedno bila prilika da domaćini predvođeni gradonačelnikom i mons. Mrakovčićem, župnikom Župe UBDM Rab pozdrave brojne hodočasnike i samog mons. Turazzija i iskažu zadovoljstvo zbog njihovog dolaska.

 

 

Ovom velikom vjerskom događanju dan kasnije pridružio se i biskup Krčke biskupije mons. Ivica Petanjak koji je zajedno mons. Turazzijem predvodio centralnu misnu svečanost u subotu u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (ex katedrali).

 

Neposredno prije svete mise u Maloj je gradskoj vijećnici upriličen prijem za biskupe i njihove delegacije. Pored gradonačelnika Nikole Grgurića visoke uzvanike dočekali su mons. Mladen Mrakovčić, prof. Miljenko Domijan, dugogodišnji predsjednik GV Grada Raba Željko Peran, dugogodišnja vijećnica u GV Grada Raba Vesna Beg, direktorica TZG Raba Ivana Matušan i ravnateljica POU Rab Katarina Ribarić. Mons. Petanjak stigao je u pratnji svojeg tajnika Josipa Karabaića, dok su se mons. Turazziju pridružili vikar Mirco Cesarini, tajnica Paola Galvani, kapetan Castella Chiesanuova Marino Rosti i promotori hodočašća, Rabljanima dobro znani Massimo Mancini te Cesare Gasperoni, također dugogodišnji prijatelj Raba i Rabljana.

 

 

Ovo hodočašće predstavlja našu međusobnu povezanost u vjeri, što samo potvrđuje kako nas više toga povezuje i spaja nego razdvaja, unatoč svim svjetovnim različitostima, a sv. Marin je neuništiva veza koja dvije države trajno povezuje i u vjeri i u prijateljstvu. Ovom je prigodom gradonačelnik Grgurić u svojem govoru dobrodošlice izrazio radost i ponos zbog domaćinstva događanju koje će bez sumnje dodatno produbiti prijateljske odnose, a nazočnost dvojice biskupa samo je potvrda njegove važnosti.

 

 

Tome je svjedočila i u potpunosti ispunjena crkva, a misna svečanost ispunila je srca mnogobrojnih vjernika kojima problem nije predstavljala ni jezična barijera budući da je, uz minimalne iznimke, održana na talijanskom jeziku. Misi je uz gradonačelnika Raba Nikolu Grgurića prisustvovao i načelnik Općine Lopar Zdenko Jakuc. Na samom kraju, pored relikvije sv. Marina blagoslovljene su i ploče, jedna na talijanskom, druga na hrvatskom jeziku, koje zapravo trajno svjedoče o ovom vjerskom događanju i putu sv. Marina, a čiji tekst govori sljedeće:

„U vrijeme careva Dioklecijana i Maksimijana, kad su progonstva pustošila katoličku Crkvu, klesar Marin, porijeklom s otoka Raba u sjevernoj Dalmaciji, potkraj 3. stoljeća dolazi u Italiju zajedno s kolegom Leom raditi na rekonstrukciji zidina Riminija.

Klesari su bili poslani na tri godine na brdo Titan kako bi vadili kamen; Marin je uz rad širio riječ Gospodnju, živio je u molitvi i pokori, pokrstivši prve kršćane.

Oko ovog sveca rodio se slobodan, vrijedan i gostoljubiv narod vjernika San Marina koji postavlja ovu ploču kao spomen na svečevo putovanje od Raba do brda Titan. Na ovom mjestu započinje hodočašće vjere, povijesti i kulture stopama sveca zaštitnika i utemeljitelja republike koja nosi njegovo slavno ime“.

 

Prijem je prošao dostojanstveno, u ugodnom razgovoru i veselom raspoloženju, a domaćini su za svoje goste pripremili prigodne poklone koji će ih podsjećati na ove nezaboravne trenutke i na naš grad u koji su uvijek dobrodošli.