Foto: RabDanas
Stipe je bio na čelu upornog kruga suradnika, koji su uspjeli organizirati respektabilnu ustanovu, Ugostiteljsku školu koja je prije svega Rabu (a i šire) dala tako potrebne i zanatski vrijedne kadrorve za razvoj otočkog turizma i ugostiteljstva. Školu koja i danas postoji.
Zašto ga želimo pamtiti? Onima koji su ga znali ostat će u sjećanju njegova životna skromnost, jednostavnost i samozatajnost življenja, a Rab će ga pamtiti kao jedog od pregalaca koji su pokrenuli prve korake Ugostiteljke škole na otoku.
Događalo se to 60-ih godina prošlog stoljeća, ali prije toga valjalo je proći trnovit put uzrastanja, obrazovaja i školovanja. Stipe je rođen u Mundanijama, 1930.g., a to su bile one generacije kojima je rat obilježio i kasno djetinjstvo i ranu mladost.
U svemu, pa i u školovanju i životnom obrazovanju. No sudbina je htjela da svoje zanatske pokušaje okonča ulaskom u svijet učitelja, koji su tada bili doslovni državni službenici i zato su raspoređivani na rad po potrebi. Tako je i Stipe svoju učiteljsku karijeru započeo u Istri, u malom mjestu Valtura kod Pule, a vrativši se na Rab ostat će u sjećanju genercijama učenika u Loparu, Mundanijama, Banjolu i Rabu.
Onima koji su ga znali ostat će u sjećanju njegova životna skromnost, jednostavnost i samozatajnost življenja, a Rab će ga pamtiti kao jedog od pregalaca koji su pokrenuli prve korake Ugostiteljke škole na otoku.
A onda se 60-ih godina, kako bi znao reći: po zadatku, uhvatio u koštac sa svojim najvećim izazovom – imenovan je upraviteljem tada još gotovo nepostojeće prve srednjoškolse ustanove na Rabu. Trebalo je početi od samog početka, od prvog prostora, prve olovke, zemljopisne karte, prve ploče i prvih nastavnika. Stipe je bio na čelu upornog kruga suradnika, koji su uspjeli organizirati respektabilnu ustanovu, Ugostiteljsku školu koja je prije svega Rabu (a i šire) dala tako potrebne i zanatski vrijedne kadrorve za razvoj otočkog turizma i ugostiteljstva. Školu koja i danas postoji. U svom sjećanju na te dane Stipe bi znao reći: “Kad imate nešto ispred sebe kao zadatak, pa zbog toga ne možete spavati, često ni jesti dok sve to ne odradite, onda je to i više od onoga što za sobom povlači pojam savjesti”
U jednom od zapisnika brojnih obilježavanja obljetnica škole zapisano je i ovo: “Stipe je bio poznat po neiscrpnom entuzijazmu”, a Mira Belamarić, koja je s njim razgovarala za Rapski list, između ostaloj je zapisala: “Tako zbori čovjek koji je kao neiscrpan entuzijast svojim radom stvorio temelje današnje srednje škole na Rabu. Entuzijaste ponekad i pomalo zaboravimo smatrajući kako se do nečeg važnog olako dolazi, ne uviđajući sav trud u kojemu u žaru stvaralaštva i sami entuzijasti sagorjevaju”
Upravo zato, Stipe ne zaslužuje zaborav. Ostati će u pamćenju na ponos svoje obitelji, svojih učenika, kolega, prijatelja i svih Rabljana. Hvala Stipe!
Napisao: Josip Fafanđel – Rab, 4.3.2017.
