Home Vijesti Dvije najveće rapske ljubavi – Nada i Željko, Martina i Zlatko

Dvije najveće rapske ljubavi – Nada i Željko, Martina i Zlatko

0
Dvije najveće rapske ljubavi – Nada i Željko, Martina i Zlatko

Foto: RabDanas

Površinska volja stoji u službi egoizma, ona je vođena pravilom: „Spasi svoj život.“ A duboka volja potvrđuje čovjekovo izvorno biće, stvoreno da se u ljubavi potpuno daruje.

To se pitao Željko kada je njegova Nada stradala i bila u komi. Nije odustajao pričajući joj o njihovoj ljubavi. Nije reagirala, ali je on duboko u sebi znao da ga ona čuje. Tako iz sata u sat, iz dana u dan, iz godine u godinu. Bio je s njom na svakoj rehabilitaciji. Učio ju je ponovo hodati, ponovo spoznavati svijet koji ju okružuje, učio ju je ponovo voljeti.

Često se kaže da je ljubav slijepa. Naprotiv, ona vidi i prozire sve do živog izvora. Kad uistinu ljubimo, tada i njegovi nedostaci i slabosti postaju razlog za ljubav, zato što su učvršćeni u njegovoj dubini gdje sve u njegovoj osobi ima svoje konačno središte. Ako jednom vidimo ljepotu u dubini ljubljene osobe, tada je lijepo sve što ona jest i ima.

Željko i Nada, Zlatko i Martina su naši heroji jer njihova istinska ljubav dokazuje veličinu spoznavanja vrhunaca, svjetla, novog divnog svijeta, koji je skriven u drugome, a u svemu tome trajna bujica sebedarivanja ne prestaje.

Ljubimo li zbog njegova karaktera ili drugih svojstava, ubrzo dolazimo do kraja ljubavi. Popis dobrih svojstava uvijek je ograničen. Ali ako osobu ljubimo zbog onog nutarnjeg izvora ne postoje nikakve granice. Izvor je neiscrpan, žubori kroza svu vječnost.

I zato je Željko ostao uz svoju Nadu, a kako i ne bi kada je gledao njezine velike oči koje su ga netremice promatrale i kamo god se okrenuo njene oči bile su posvuda i u svemu. Danas oni znaju da postoje površni i duboki osjećaji, tako postoji također površinska i duboka volja. Površinska stoji u službi egoizma, ona je vođena pravilom: „Spasi svoj život.“ A duboka volja potvrđuje čovjekovo izvorno biće, stvoreno da se u ljubavi potpuno daruje. Željko i Nada, s rukom pod rukom, polako idu svojim putem spoznavajući tu unutarnju snagu koja im omogućava da učine odmak od vlastite prošlosti i dopušta im hrabrost za vlastite osjećaje.

A Zlatko je zaprosio svoju Martinu, onako u kolicima, pun bojazni i spreman da ona kaže: „Ne mogu.“-„Pa ako i izgovori tako, razumjeti će.“- mislio je. Ali Martina je izgovorila tiho: „Da.“, jer ako nam je život darovan, onda je to zato što nam se svakog trenutka daje mogućnost „okrenuti se“ od sumnje i ispraznog mozganja, ranjenog sjećanja i zaokupljenosti samima sobom. Neprestano nas pokušava izvući iz toga i uvesti u ozračje pouzdanja gdje nećemo upasti u brige i sumnju, nego oslobođeni samih sebe i ispunjeni nadom prepuštamo se u otvoreno naručje života. I Martina je znala da smo cijelo vrijeme okruženi dobrim mogućnostima i svaka situacija može postati svjetlo i pozitivan pravac. Ona je toga trena stopila svoju ljubav s njegovom jer njen prostor nije bio omeđen, ona u sebi ima mjesta i za tugu i za radost drugoga. Iako u dubini duše svi čeznemo za ljubavlju bez granica, ipak smo prestrašeni kad se ona napokon pojavi, ali ona se nije prestrašila, jednostavno se predala i prepustila. Rekla mu je: „Dođi, krenimo“, i njihov svijet je postao svadbena dvorana jer obećati doživotnu vjernost moguće je samo zato što je čovjek više od mješavine osjećaja, dojmova, misli, želja. Kad se voli, sve postaje izvor radosti: i ono što razumijemo i ono što ne razumijemo.

Željko i Nada, Zlatko i Martina su naši heroji jer njihova istinska ljubav dokazuje veličinu spoznavanja vrhunaca, svjetla, novog divnog svijeta, koji je skriven u drugome, a u svemu tome trajna bujica sebedarivanja ne prestaje.

I što su pisali Jesenjin, Lorca… i mnogi drugi, u svojoj poeziji, kada mi imamo predivne ljubavi koje susrećemo s divljenjem u njihovim šetnjama, a u predvečerjima valovi ozračja njihovih osmjeha putuju morima kako bi svi osluškivali veličinu ljubavi.

Napisala: Ružica Kaštelan