Foto: RabDanas
Slavonac je po rođenju, a Rabljanin po životu
Sam program otvaranja izložbe započeo je pjesmom klape „Eufemija“, čiji je član i sam autor slika s ove izložbe. Klapa je izvela dvije skladbe, „Spava moj Rab“ i klapsku obradu pjesme „Ja se konja bojim“, o kojima je nešto kasnije, u svom obraćanju prisutnima, progovorio i dugogodišnji Hodakov prijatelj, rapski čakavski književnik Josip Fafanđel, koji je tom prigodom, na svoj “Fafanđelovski” način, prisutne upoznao, kako se to kaže, s likom i dijelom Ivice Hodaka. A Fafanđel je, uz prekrasno gitarističko preludiranje Borisa Kazije, rekao slijedeće:
– Reći ću odmah kako večeras pjevanje klape Eufemija nije slučajno, kao što nisu slučajne ni ove dvije pjesme koje smo čuli. Jedna pjeva o Rabu, a druga o konjima. Nije slučajno, jer u klapi pjeva i autor večerašnje izložbe – Ivica Hodak. Za ovu prvu pjesmu (Spava moj Rab) i tekst je napisao, ali možda je još važnije da on u obje pjesme zapravo nalazi sebe. Kad je 2008. godine izdao svojevrsnu monografiju svojih crteža, portreta i karikatura, sjetio sam se da sam tom prilikom i ja ovako zapisao: Moglo bi se reći – Slavonac je po rođenju, a Rabljanin po životu. I rijetko se može sresti osoba poput njega, koja svoju polaznu ljubav za rodnom ravnicom, tako snažno nadopunjuje potpunom i iskrenom ljubavlju za ovim otokom, za Rabom i njegovim zvonicima, morem, barkama, morskim vedutama, i konačno, za ovdašnjim ljudima… Otud „Spava moj Rab“ i ona pjesma o konjima.
Njegove godine, otkrit ću onako malo zamotano, jer on je među brojnim članovima naše rapske Udruge likovnih i književnih stvaralaca (ULIKS) u vrhu onih najstarijih. Ne samo po članstvu nego i po godinama. Amater je po vokaciji, ali draga mu je izjava našeg nedavno preminulog knjižvenika i sugrađanina Slobodana Novaka, koji mu je u jednom pismu napisao: „Dokazali ste da talent izvan likovne akademije ne mora samo vegetirati, i da je prirođeni dar najbolji učitelj zanata ….“
Osobno ga svrstavam, a to sam već negdje zapisao, u dvije odrednice: Ivica Hodak – Rab i njegovo slikarstvo i Ivica Hodak i njegove karikature. Slobodno rečeno: Rab su njegova ulja na platnu, a Rabljani su njegove karikature. Rab je i njegovo novinarstvo, a Rabljani su njegova glazba i klapsko pjevanje. (Josip Fafanđel)
Ovo što je izloženo, samo je mali dio njegovog slikarskog opusa. Nije ispraznio ni petinu onoga što visi po zidovima njegove kuće. A one hrpe crteža, slika i mapa što leže natrpane doma u njegovom skromnom ateljeu, da i ne spominjem. Ali ipak, i ovo što ovdje možemo vidjeti svojevrstan je mali pregled njegovog opusa, gotovo u svim tehnikama njegovog stvaralaštva. A svim tehnikama se zapravo i služi; olovkom, tušem, grafitom, pastelom, uljem, akrilom i akvarelom, ako nešto nisam i propustio. I naravno, na Rabu je dosad više puta izlagao, ali i diljem Hrvatske; u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Koprivnici, Novoj Gradiški, u Krku i Kraljevici. Njegove slike i crteži mogu se sresti u Njemačkoj i Sloveniji.
Moglo bi se također reći da su njegova posebna i svakodnevna strast njegovi portreti i karikature ponajviše rađeni tušem. Zato je monografija crteža i karikatura, koju sam već spomenuo, i svojevrstan veliki album likova iz lepeze života i življa cijelog otoka Raba.
Imajući sve to na umu, osobno ga svrstavam, a to sam već negdje zapisao, u dvije odrednice: Ivica Hodak – Rab i njegovo slikarstvo i Ivica Hodak i njegove karikature. Slobodno rečeno: Rab su njegova ulja na platnu, a Rabljani su njegove karikature. Rab je i njegovo novinarstvo, a Rabljani su njegova glazba i klapsko pjevanje.
I evo, večeras gotovo sve to, onako malo na kapaljku i pokazuje. Moglo bi se reći, ovo je Hodak u malom. I najvažnije je da se nije zaključao u kuću i da je još tu među nama. Reći ću na kraju da ga je svojim riječima podario i naš dragi gost, nažalost pokojni, Ljubo Stipišić, rekavši između ostalog i ovo: “…svojim talentom on kuca na vrata Duha pohranjenog u skritim staništima čovjekovim, otočanskim i rabljanskim…“
Na poziv Fafanđela prisutnima se s nekoliko riječi obratio i autor izložbe Ivica Hodak. Najprije se zahvalio prisutnima koji su došli na otvaranje izložbe i, naravno, Josipu Fafanđelu koji je o njemu govorio, hvaleći u cjelini njegov slikarski opus, te „svojim“ članovima klape „Eufemija“ koji su, iako u okrnjenom sastavu, pristali doći i pjesmom dati svoj obol ovom događaju.
Suze pri spomenu Marijana Dragozeta
U trenutku kada je spominjao ime svog dugogodišnjeg prijatelja, izvanrednog slikara i svog slikarskog mentora Mariijana Dragozeta, bilo je vidljivo da su Hodaka preplavile emocije, ponajviše zbog tuge što tog dragog čovjeka više nema među nama.
Hodak je iskoristio priliku da se na specifičan način zahvali rapskom pjesniku i gitaristi Borisu Kaziji, koji je, kao što već rekosmo, svojom gitarom popratio i otvaranje njegove izložbe – poklonivši mu njegov portret s gitarom, naslikan u tehnici laviranog tuša, s jednog sličnog Kazijinog nastupa iz 2015. godine.
Čast otvoriti izložbu pripala je gradonačelniku Raba Nikoli Grguriću, koji prije službenog otvorenja izložbe spomenuo značajnu ulogu Ivice Hodaka na području događanja u kulturi pa i šire, spominjući njegovo djelovanje, ne samo u slikarstvu, nego i u glazbi, pjesmi, uz napomenu – kako je naglasio, da rapska i svekolika javnost već desetljećima može slušati njegov ugodan glas na valovima Radio Rijeke.
Grgurić, međutim, taj doprinos kulturi Raba nije pripisao samo njemu, nego kompletnoj obitelji Hodak, supruzi Mariji koja ga je još čvršće povezala s Rabom, i obojici njihovih sinova.
Čin otvaranja izložbe zaključen je još jednim nastupom klape „Eufemija“ u kojem je izvela poznatu klapsku pjesmu „Moja Jube“.