Home Vijesti Nezaboravno druženje s časnim sestrama benediktinkama

Nezaboravno druženje s časnim sestrama benediktinkama

0
Nezaboravno druženje s časnim sestrama benediktinkama

Foto: Foto: Hrvoje Hodak

Ovo lijepo druženje u okviru izvrsno osmišljenog projekta “Tisućljeće rapskoga benediktinstva” započelo je više nego zanimljivim predavanjem “Hitrci v molstiri” dr. sc. Saše Potočnjak s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, koja je iznijela obilje podataka o gospodarskoj i ekonomskoj moći kasnosrednjovjekovnog Raba, koji se eto, za razliku od susjednih mu otoka, još u 11. stoljeću, upravo posredstvom rapskog benediktinca Madija, mletačkom duždu obvezao plaćati tribut u svili i to u iznosu od 10 libara tog dragocjenog vlakna kojeg proizvodi dudov svilac.

Rapsko svilarstvo

Doznali smo tako od dr. sc. Saše Potočnjak da je već u 13. st. benediktinski samostan sv. Andrije bio poznat po izradi, tkanju svile, ali i za gospodarstvo još značajnije, vune, kao i to da se 1854. godine na Rabu velik broj obitelji bavio svilarstvom – uzgajanjem svilene bube: 28 obitelji iz Mundanija, 8 iz Supetarske Drage, 45 iz Barbata, 35 iz Banjola, 18 iz Kampora, a iz izvještaja Općine trgovačko-industrijskoj komori saznali smo da je na Rabu te godine sakupljeno 253/12 libara svile, od toga najviše u Barbatu, čak 91 libara svile. Banjol koji je tada pripupio 47 libara svile, posebno se isticao time što je uspio održati 100 stabala murve.

U interakciji sa sudionicima radionice, doznali smo i mogući razlog velikog pada broja stabala murve na otoku. Navodno je dudovo drvo bilo izuzetno cijenjeno pri gradnji drvenih brodica, pa su brojni trupci posječeni i u tu svrhu.

Kako su Rabljani iznijeli svilenu bubu iz Kine

U Kini je pod prijetnjom smrtne kazne bilo zabranjeno iz zemlje iznijeti gusjenicu ili jaja dudova svilca. No u 6. st. dva su kaluđera uspjela “prokrijumčariti” jajašca dudova svilca bizantskom caru. S tim jajima i znanjem o načinu uzgoja svilenih buba koje su stekli za vrijeme svojeg boravka u Kini, postalo je moguće proizvesti svilu i izvan Kine. Svi dudovi svilci u Europi i danas vode porijeklo od tih prokrijumčarenih jajašaca. S vremenom dva su kaluđera nekako postala dva fratra (iako je franjevački red osnovan 1208./1209. godine), štoviše, s obzirom da je jedini Rab mogao plaćati duždu tribut u svili, bilo je logično da su ta dva fratra bila upravo Rabljani!

S vremenom dva su kaluđera nekako postala dva fratra (iako je franjevački red osnovan 1203,/1209. godine), štoviše, s obzirom da je jedini Rab mogao plaćati duždu tribut u svili, bilo je logično da su ta dva fratra bila upravo Rabljani!

Svila se na Rabu 1924. više ne goji, murvi gotovo da i nema, tek tu i tamo poneko stablo, ali zato buja stočarstvo pa dr. sc. Potočnjak donosi podatke da na Rabu te 1924. godine ima čak 495 volova, 65 teladi, 41 junica, 304 magaradi, 896 svinja, 6454 ovaca (janjadi i ovnova), 1919 koza i jaradi, 6245 kokoša, 18 gusaka. Pilića u općini bude 12 000, jaja do 80 000 te oko 200 kvintala tunovine. Pčelarstvo je također razvijeno sa 289 košnica koje godišnje iznesu 450 kg meda.

I samostan je imao svoje ovce, koze, svinje kokoše, piliće i jaja, a osim samostanske Šume Dundo, časne benediktinke su bile u posjedu i otočića Dolfina kojeg su davale u najam i na kojem su uzgajale različite poljoprivredne kulture.

Gospodarstvo Raba u ženskim rukama

Doznali smo mnogo i o preradi vune kojom su se bavile sve kuće u gradu i oba ženska samostana, a koja se prodavala čak i u Veneciji. Kako je riječ o ženskoj djelatnosti, našalila se dr. sc. Potočnjak, slobodno bi se moglo reći da su gospodarstvo Raba držale upravo žene.

Časna majka Marina Marija Škunca i časna Zrinka potom su sudionicima radionice uz razgovor pokazale dio od praktičnog samostanskog znanja i naučenih vještina, izradu i pripremu pojedinih tradicijskih proizvoda koji se stoljećima njeguju unutar benediktinskoga reda u gradu Rabu kao što su npr. Rapska torta koludrica, kreme i tinkture od bilja iz samostanskoga vrta te likera Rosolio. Vidjeli smo i pomno čuvan svileni vez rapskih benediktinki iz 16. st., ali i prekrasan rad u svili novijeg datuma izvezen rukama naše časne Zrinke.

Jedna od sudionica radionice, gospođa Biserka Hasanagić, oduševljena viđenim kazala nam je kako bi bilo vrijeme da nakon 2000 godina Rabljani počnu iskorištavati na pravilan način ono što im je Bog dao na ovome otoku.

Časna majka Marina, posebno se zahvalila svima koji su došli na ovu radionicu, ne skrivajući zadovoljstvo što je među sudionicima vidjela i velike štovatelje prirode i promicatelje rapske baštine.

Kako nije moguće sažeti svu onu milinu, radost i blagotvorni učinak druženja s rapskim časnim sestrama benediktinkama unutar jednog suvislog tekstualnog osvrta, ne preostaje nam drugo nego da poželimo još mnogo ovakvih druženja u kojima na najljepši mogući način upoznajemo vlastiti otok.