Home Vijesti Rt Stojan – dan kada se na Rabu posljednji puta ratovalo

Rt Stojan – dan kada se na Rabu posljednji puta ratovalo

0
Rt Stojan – dan kada se na Rabu posljednji puta ratovalo

Foto: RabDanas

Da, to je taj otok koji, gledan iz Stinice, dočekuje turiste i posjetitelje mjesečevim krajolikom da bi se samo par trenutaka kasnije, prelaskom preko grebena pretvorio u rajsku dolinu s poznata četiri zvonika koji iza kamenih zidina govore o povijesti otoka. Ta je povijest bila teška, koji puta i tragična, ali sve teškoće koje je grad prošao, sve vlade i vladare, sve osvajače, uzurpatore, okupatore i osloboditelje, Rab je preživio, postao još ponosniji, ostao „svoj“ i eto ga, stoji i danas na kamenoj stijeni, poput nasukanog broda, svima otvoren i svima iskazujući dobrodošlicu.

Dio te povijesti predstavljaju turističke ljepote i zanimljivosti grada i otoka, dio je još uvijek malo poznat, a dio je još uvijek skriven u zaboravu godina, desetljeća i stoljeća, događaja i možda nikad neće biti otkriven.
Među prirodnim ljepotama otoka, većini posjetitelja kad se spomene Rab, prva je asocijacija Rajska plaža u Loparu. Taj dio otoka, svojim kontrastom bijelih stijena grebena Kamenjaka, tirkiznim, čistim morem i zlatnožutim pijeskom, krasi mnoge razglednice, prospekte, plakate koji govore o ljepoti Hrvatske.

Rab danas oglas

Kad se iz te predivne uvale krene preko brijega na stranu otoka prema otoku Krku, posjetitelji ostaju bez daha. Male, kao kroz dječju igru u mekom tijestu urezane pjeskovite uvale, jedna za drugom poput prstiju se uvlače u otok, stvarajući predivni okoliš za mirno uživanje. Na tom dijelu poznate su loparske FKK plaže, a poznato je kako su baš FKK gosti oni koji traže najljepša, najskrivenija i najmirnija mjesta za uživanje i odmor.
I na samom kraju tog božjeg djela, na najudaljenijem dijelu otoka, nalazi se mali rt Stojan. Rt Stojan poznat je nautičarima, poznat je ribarima. Turisti koji dolaze na Rab, čuli su za puno prelijepih plaža, uvala, ali za taj mali rt koji sa sjeverne strane štiti uvalu Ciganku od otvorenog mora uglavnom nisu. Uglavnom je to zato što na njemu nema lijepih plaža, obala je kamenita, sa sjeverne strane odsječena, strma, nema lijepog mjesta za pristanak čamaca.

{gallery}Rt Stojan1{/gallery}rt Stojan iz zraka (foto: www.lopar.com.hr)

 

No rt Stojan ima i jednu svoju zanimljivu priču za ispričati. Možda je baš zbog te svoje priče i konteksta u povijesnim okvirima, bio prepušten laganom zaboravu.

Bitka je započela još 11. travnja zračnim napadima na njemačke položaje. Kopneni napad započeo je 12. travnja u 07.00 sati, jakom artiljerijskom paljbom po glavnim njemačkim položajima, nakon čega je uslijedio pješački napad postrojbi koje su se tijekom noći iskrcale na otok. Nakon žestokih borbi, u 09.00 sati osvojen je položaj Kristofor, u 10.00 sati rt Stojan i u 12.00 sati položaji u gradu Rabu. Posljednja i najžešća bitka vodila se za položaj Brna, gdje su pripadnici njemačkih vojnih i policijskih snaga odbili sve pozive za predaju. Među njemačkim vojnicima, bitku je preživio samo jedan vojnik.

Teško je i zamisliti zašto bi takav komadić pješčanog rta (velik je otprilike 100x50m) bio nekome povijesno bitan. Zato sam razmišljao kako započeti s tekstom kojim bi pokušao približiti svoj doživljaj tog skrivenog kutka i pokazati turistički zanimljive pronalaske na dijelu obale uz plažu Ciganku i sam rt Stojan. Kao profesor Baltazar u crtanom filmu, razmišljao sam, razmišljao…i dosjetio se.

Počet ću tekst pitanjem: Što povezuje glumca Borisa Dvornika, bivšeg alkarskog vojvodu Brunu Vuletića i otok Rab? Na prvi pogled ništa. Možda dobro vino, ljubav prema moru…ali ne, nije to. Veže ih jedan datum. Dan 12. travnja 1945. Znači, morat ćemo se malo vratiti u povijest i bar ukratko vidjeti što se to značajno na Rabu dogodilo toga dana. 

Povratkom u prošlost, u knjigama je lako pronaći, kako je to dan kad je Rab u II. svjetskom ratu oslobođen od njemačkih snaga. To je dan kad je Rab i konačno vraćen u sastav Republike Hrvatske (doduše, tada u sastavu DFJ, poslije FNRJ pa na kraju SFRJ do njenog raspada) i to je dan kad se na Rabu posljednji puta ratovalo. Ove je godine obilježena 71. obljetnica tih događaja. Kako bi sve skupa sjelo na jedno mjesto, probat ću za početak ukratko iznijeti tek nekoliko osnovnih podataka o tom danu. 

Toga dana u 07.00 sati, otpočeo je opći napad jedinica NOVJ (IX. dalmatinska divizija, Kvarnerski odred) na njemačke postrojbe stacionirane na otoku Rabu. 

Položaji njemačkih snaga

Njemačke snage bile su stacionirane na 3 glavna položaja: 

– zona Rab – zapovjednik oberleutnant Wugler, postrojbe 540MAA (Marineartillerieabteilung), Schutzwasser Polizei i HAKA (komanda luke) – 320 ljudi

  • položaj Brna, iznad samog grada Raba (170 vojnika, tri topa 88mm, dva PA topa 37mm) 
  • položaj izvidnika na otočiću Toneri (5 vojnika)
  • položaj na poluotoku Frkanj, na morskom ulazu u grad Rab (10 vojnika)
  • položaj Marjan (15 vojnika, PA top 20mm)
  • položaji Beni (60 vojnika)
  • položaj Ivići (30 vojnika, PA top 20mm)
  • položaj Pičuljani (30 vojnika, PA top 20mm)

– zona rt Kristofor – zapovjednik oberleutnant Albert Schwarz, postrojbe 540 MAA

  • na rtu Kristofor (118 vojnika, pet topova 76mm, tri PA topa 20mm)

– zona Lopar – rt Stojan

  • na rtu Stojan (90 vojnika, dva topa 76mm, jedan top 120mm, tri PA topa 20mm)

Snage njemačkih oružanih snaga stacionirane na Rabu brojale su ukupno 528 vojnika.

Njemačkim je snagama obrane zapovijedao general Ludwig Kübler (1889-1947), zapovjednik 97. armijskog korpusa, stacioniran u Rijeci, koji je vojnicima na Rabu jasno poručio kako “brodova za povlačenje nema i kako položaji moraju opstati ili biti potpuno uništeni”.

Sa strane NOVJ u napadu su sudjelovale:

– zona Barbat – grad Rab – 3 bataljuna (postrojba koja odgovara jačini bojne) III. udarne dalmatinske brigade (1430 ljudi), uz podršku 3 baterije topova 75mm. 

– zona rt Kristofor – Kvarnerski odred s dva bataljuna i baterijom haubica 75mm te jednim bataljunom u Kamporu kao pričuvom (750 ljudi)

– zona Lopar – rt Stojan – bataljun II. proleterske udarne dalmatinske brigade plus četa (po današnjoj terminologiji satnija) mitraljezaca i jedan bataljun u Supetarskoj dragi kao pričuva (770 ljudi);

Što povezuje bitku na Neretvi i bitku za Rab?

E baš tu, u stavku vezanom za zonu Lopar i rt Stojan leži odgovor na pitanje s početka cijele ove priče. Stariji ljudi lako će se sjetiti nekadašnjeg TV programa za vrijeme Jugoslavije i neizbježnih ratnih partizanskih filmova. U dva najpoznatija ratna epa; „Bitka na Neretvi“ Veljka Bulajića (najskuplji film jugoslavenske kinematografije) i „Bitka na Sutjesci“ Stipe Delića, jednu od glavnih uloga imao je Boris Dvornik. U filmu „Bitka na Neretvi“, Boris Dvornik glumio je Stevu (Andrije) Opačića, stvarnu osobu, zapovjednika „grom desetine“. Druga osoba koju sam spomenuo, bio je Bruno Vuletić, general pukovnik JNA, narodni heroj NOB-a, alkarski vojvoda ali i načelnik kabineta vrhovnog zapovjednika JNA, J.B.Tita. Tijekom bitke za Rab, Bruno Vuletić je bio stvarni zapovjednik II. dalmatinske brigade koja je napredovala prema rtu Stojan. 

{gallery}Rt Stojan 2{/gallery}

Postrojba koja se nikad nije povukla iz borbe

Za one koje zanima povijest, Druga proleterska udarna dalmatinska brigada IX. udarne divizije NOVJ postrojba je, koja je prva prešla Neretvu u toj velikoj bitki 1943. godine (operacija „Weiss“), razbijajući i uništavajući postrojbe četnika. Nakon te bitke, to je postrojba koja je najviše stradala (764 poginula od 1189 boraca) čuvajući bok koloni ranjenika i glavnog štaba NOVJ, braneći prijevoj Bare, tijekom bitke na Sutjesci (operacija „Schwartz“), poznata kao postrojba koja se nikad nije povukla iz borbe. Popunjavala se uglavnom borcima s područja Dalmacije i Dalmatinske zagore.

U filmu „Bitka na Neretvi“, Boris Dvornik glumio je Stevu (Andrije) Opačića, stvarnu osobu, zapovjednika „grom desetine“. Druga osoba koju sam spomenuo, bio je Bruno Vuletić, general pukovnik JNA, narodni heroj NOB-a, alkarski vojvoda, ali i načelnik kabineta vrhovnog zapovjednika JNA, J.B.Tita. Tijekom bitke za Rab, Bruno Vuletić je bio stvarni zapovjednik II. dalmatinske brigade koja je napredovala prema rtu Stojan.

 

Pred kraj rata dobila je u sastav i cijelu četu sastavljenu od tzv. „rehabilitanata“, pripadnika domobranskih i ustaških postrojbi. Ono što je povijesno zanimljivo, upravo su nekadašnji pripadnici 392. „Plave“ divizije, koji su tek nekoliko dana ranije zarobljeni tijekom bitke u Prizni i Jablancu, odigrali važnu ulogu tijekom bitke na Rabu. Naime, baš su oni bili prvi vojnici druge dalmatinske brigade, koji su stupili u vatreni kontakt s njemačkim vojnicima nakon iskrcavanja u uvali Crnika u Loparu. Kad su na njemačkom jeziku pozvali vojnike na predaju, dio njemačkih vojnika odbacio je oružje te je položaj u Loparu zbog toga relativno lagano i brzo osvojen, što je značajno ubrzalo tijek cijele operacije. 

Bitka je započela još 11. travnja zračnim napadima na njemačke položaje. Kopneni napad započeo je 12. travnja u 07.00 sati, jakom artiljerijskom paljbom po glavnim njemačkim položajima, nakon čega je uslijedio pješački napad postrojbi koje su se tijekom noći iskrcale na otok. Nakon žestokih borbi, u 09.00 sati osvojen je položaj Kristofor, u 10.00 sati rt Stojan i u 12.00 sati položaji u gradu Rabu. Posljednja i najžešća bitka vodila se za položaj Brna, gdje su pripadnici njemačkih vojnih i policijskih snaga odbili sve pozive za predaju. Među njemačkim vojnicima, bitku je preživio samo jedan vojnik. 

Gubici na kraju bitke za Rab bili su s njemačke strane: 195 mrtvih i 333 zarobljena vojnika, a sa strane NOVJ: 6 mrtvih i 31 ranjen vojnik.

{gallery}Rt Stojan 3{/gallery}

Na slijedećoj fotografiji približno je označen smjer kretanja snaga NOVJ i njemački obrambeni položaji na području Lopar – rt Stojan tijekom bitke 12. travnja 1945.

{gallery}Rt Stojan 4{/gallery}

Danas, s povijesnim odmakom, bez ideološki obojenog gledanja, može se reći kako je vojnički gledano, ta bitka sa strane postrojbi NOVJ izvedena izuzetno uspješno. Brzo, efikasno i s malim gubicima. Ali, iako su za protivnika imali tehnički, brojčano i posebno moralom daleko nadmoćniju vojsku, svjesnu brzog kraja rata i konačne pobjede, njemački vojnici nisu se htjeli samo predati.

Toga je dana za stanovnike otoka Raba završio II. svjetski rat. Rab se okrenuo obnovi, miru poljoprivredi i već par godina nakon tih događaja, turizmu. Ostaci ratnih zbivanja lagano su zarasli u makiju, travu, obrađena su polja, a događaj je prepušten zaboravu. 

Zato se vraćamo u sadašnjost, u ljepote otoka Raba i zanimljive pronalaske, koji danas, 71 godinu nakon II. svjetskog rata mogu kao dio turističke ponude biti jedna priča iz burne prošlosti otoka. 

Dolaskom cestom iz Lopara iznad plaže Ciganka prvi je pogled na prekrasnu pješčanu plažu koju ljeti ispune FKK turisti i nautičari. I tu se prvi puta vidi rt Stojan. 

Položaj njemačkih snaga obuhvaćao je dio obale lijevo (dva topa 76mm i jedan 120mm, nekoliko mitraljeskih položaja) i sam rt Stojan (položaj protuavionskog topa 20mm i dva položaja puškomitraljeza).

{gallery}Rt Stojan 5{/gallery}

Spuštajući se prema obali, u pijesku se relativno lako mogu pronaći ovakvi komadići, metalni ostaci (geleri) eksplodiranih granata tijekom bitke.

{gallery}Rt Stojan 6{/gallery}

Dok se stazica spušta po rubu brda prema rtu, prelazi se preko dijela na kojem se još uvijek, nakon 70 godina mogu naći komadi bodljikave žice. Oni nam pokazuju gdje su se nekad nalazili prvi položaji.

Staza koja na dijelovima djeluje kao uređena šetnica, pokazuje nam kako se ne radi o samo gustoj šikari.

{gallery}Rt Stojan 7{/gallery}

S lijeve strane staze, u dijelu koji je danas potpuno zarastao u grmlje, nalaze se ostaci rovova i udubine u kojima su se nalazili topovi. Jedini položaj koji se jasno vidi je onaj topa 76 mm, najbliži rtu Stojan. Teško je danas i zamisliti kako je ovdje bilo boraviti u trenucima topničkih napada

{gallery}Rt Stojan 8{/gallery}

Po putu, sve češći ostaci gelera upućuju kako se ovdje vodila žestoka bitka.

{gallery}Rt Stojan 9{/gallery}

Vrata metalne peći koja je bila na položaju i ostaci klinova za maskirne mreže.

{gallery}Rt Stojan 10{/gallery}

Položaj jednog od protuavionskih topova, na tlu se još kružno vide zabijeni metalni stupovi postolja.

{gallery}Rt Stojan 11{/gallery}

Do samog rta Stojan se dolazi preko ove prevlake. Kad je visoka plima, rt Stojan postaje otočić, no veći dio vremena spojen je uskim prolazom preko kamenja.

{gallery}Rt Stojan 12{/gallery}

Već na samoj prevlaci dolazi se do prvih ostataka, Radi se o ostacima bodljikave žice koja je služila kao zapreka prilasku s mora i koju je more, sol i dugo vrijeme pretvorilo u zanimljivu hrpu pomiješane hrđe, školjaka i kamenja

Usponom na rt, mogu se vidjeti ostaci položaja. Izgrađeni su u obliku dvije kružne udubine u kojima su se nalazili puškomitraljezi i koje su povezane iskopanim rovom. Smjer paljbe bio je predviđen prema otoku Krku. Iza položaja se nalazio zaravnati dio gdje je bio smješten protuavionski top 20mm.

{gallery}Rt Stojan 13{/gallery}

Ostaci metalnih predmeta pronađenih u kružnom položaju i ostatak zvijezde koja je možda ispala nekom od boraca NOVJ.

{gallery}Rt Stojan 14{/gallery}

Kad se sve pregleda i obiđu sve lokacije, može se prilično točno rekonstruirati cijeli položaj i smjer napada.

{gallery}Rt Stojan 15{/gallery}

Zanimljiva crtica iz bogate prošlosti otoka

Preko sedamdeset godina prošlo je od opisanih događaja. Danas, s povijesnim odmakom, bez ideološki obojenog gledanja, može se reći kako je vojnički gledano, ta bitka sa strane postrojbi NOVJ izvedena izuzetno uspješno. Brzo, efikasno i s malim gubicima. Ali, iako su za protivnika imali tehnički, brojčano i posebno moralom daleko nadmoćniju vojsku, svjesnu brzog kraja rata i konačne pobjede, njemački vojnici nisu se htjeli samo predati. Borili su se do krajnjih granica, pokazujući izuzetnu hrabrost. Sav užas, sve grozote tih ratnih događaja, i danas su, nakon 71 godine, makar i samo u tragovima, vidljive u kamenu, pijesku malog rta koji je ispričao svoju priču. Priču koju svaki posjetitelj rta Stojan može doživjeti ako samo malo pogleda u pijesak, u iskopane udubine u stijenama. Priču koja danas ima sasvim drugo, ljepše lice. Tu se priču danas može ispričati posjetiteljima i turistima kao dio turističke ponude, kao zanimljivu crticu iz bogate prošlosti otoka, neopterećeno, bez „crvenih“ i „crnih“, bez „ovih“ i „onih“, jer ti su događaji sad daleko iza nas i postali su dio povijesti otoka. A o njoj se može i mora govoriti, s ponosom, jer Rab na to ima pravo. S pijetetom za sve stradale i sa željom da se takvi događaji više nikada ne ponove.