Foto: POU Rab | Elena Staničić | Mladen Šćerbe
Jučer je u prepunoj Velikoj vijećnici Grada Raba, uz prisustvo njegove obitelj, sinova Marka i Mihovila i njihovih supruga te unučadi, održana komemoracija u čast pokojnog prof. Miljenka Domijana.
Na početku komemoracije minutom šutnje prisutni su odali počast dugogodišnjem glavnom državnom konzervatoru, povjesničaru umjetnosti, intelektualcu i profesionalcu, fotografu, svestranom Rabljaninu koji nas je zadužio svojom brigom i radom na čuvanju i obnovi rapske kulturne baštine, ali i spomenika kulture u Hrvatskoj i izvan njenih granica.
Prvi se okupljenima obratio rapski župnik mons. Mladen Mrakovčić pročitavši najprije dirljivo pismo don Antona Šuljića, koji na žalost zbog ranije preuzetih obveza nije mogao prisustvovati komemoraciji.
“Ponajprije želim izraziti svoju veliku žalost što se od dragog prijatelja, učitelja i kolege Miljenka Domijana, zbog današnje svetkovine, nisam u mogućnosti osobno oprostiti svojom nazočnosti na komemorativnome skupu i ispraćaju na vječni počinak. Stoga na početku ovog obraćanja svima – obitelji i Rabljanima, svim prijateljima i znancima – izražavam sućut zbog smrti jednog od najvećih otočana koje sam poznavao i čovjeka koji je svojim životom i stručnim radom zadužio našu kulturu i cijelu našu zemlju. (…) Miljenko je prije svega bio čovjek pun strastvenih ljudskih osobina, čudesne erudicije, nenadmašne elokvencije, ljudske i prijateljske geste – čovjek koji je silno volio život i ljude. Nedostajat će nam njegova izravnost u komunikaciji, britka dosjetka, osjećaj za relativiziranje napuhanih veličina i ljubav za domaće, lijepo i vrijedno. Nedostajat će nam njegov robustan duh koji je rušio naše oklijevalačke i malomišćanske isprike, naš prilagodljiv nemar i nedostatno znanje, tim više što smo se u njegova znanja uvijek mogli pouzdati. (…) U mome srcu imat će trajno mjesto, a na oltaru molitveni žar! Neka je laka ova rapska i hrvatska gruda dragom prijatelju Miljenku, jednom od najvećih otočana koje znam. Počivaj u miru prijatelju i nek’ te zagrli Onaj koji te je takva stvorio”, napisao je među ostalim u svom pismu don Šuljić.
Potom se mons. Mrakovčić osvrnuo na lijepa sjećanja sakupljena kroz 25 godina plodonosne suradnje s prof. Domijanom na značajnim projektima obnove sakralne graditeljske baštine i vrijednog crkvenog inventara u gradu Rabu.
“Ove riječi don Antona Šuljića i ja potpisujem i koliko sam poznavao pokojnog Miljenka kroz 25 godina otkad sam došao na Rab, imao sam osjećaj da sam mu legao i da su ti naši susreti bili posebni i srdačni. (…) Kada je on nešto pokrenuo, onda je to došlo i do svog kraja, radio je to s jednom radošću i zanosom kao da je nešto dugovao Rabu, ali malo je patio što mentalitet malog mjesta ne poštuje svog čovjeka. (…) Bio je čovjek emocije i iskrenosti, cijenio je sve župnike, cijeno je suradnike i poštivao ih, bez obzira što ih je u mnogočemu nadvisivao. Zahvalan sam mu jer kad dođem u naše crkve odmah ga se sjetim. Nedostajat će nam, a to znači da je bio vrijedan kao čovjek”, rekao je među ostalim mons. Mrakovčić.
Rapski je župnik zatim poveo zajedničku molitvu za pokojnog prof. Domijana o kojem je u nastavku biranim riječima govorila Katarina Ribarić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Rab.
“Imali smo čast dijeliti dio života sa čovjekom izuzetne inteligencije, znanja, obrazovanja, talenta i životne energije. Miljenko je bio renesansni čovjek, izuzetno jasnog usmjerenja na svoj cilj, čovjek za koga bi se moglo reći da je na svom poslanju očuvanja materijalne i nematerijalne baštine bio i učitelj i neumoran zagovornik ispravnog postupanja, iako mu vjerujem, na tome putu počesto nije bilo lako. (…) U Učilištu smo ga upoznali kao fotografa, predavača, autora postava lapidarija, promotora kulturne baštine u širem smislu, pisca, konzervatora i na kraju crtača. Poznavali smo ga i kao čovjeka koga se uvijek moglo nazvati za savjet. Dao nam je uvid i u obiteljsku i prijateljsku stranu sebe. Obitelj i prijatelje cijenio je i držao ih uz sebe. Uz ljubav i strast, obilježila ga je i briga, ali briga kao pokretačka skrb kojoj je stalo i koja djeluje. Otvoreni pogledi, mogućnost sagledavanja predmeta interesa iz više perspektiva i opredjeljenje za opće dobro, svakako ga je činilo čovjekom čija je domovina čitav svijet. (…) Ponosni smo da je jedan njegov zavičaj, izvorni zavičaj bio Rab. Ostaje nam zahvaliti na svemu. Sjećat ćemo ga se svaki puta kada nam pogled skrene na obnovljeni spomenik ili kada na ulicama grada ili u urbanitetu po sebi uočimo onu istu ljepotu koju je Miljenko gledao srcem i inspirirao nas da je doživimo i proživimo u sebi. Sjetit ćemo ga se i u praznini prostora koju je također cijenio. (…) Napustio nas je intelektualac u pravom smislu te riječi, čovjek koji je stvarao, djelovao, spoznavao i druge vodio bliže spoznaji. Miljenko je stvarao ideje i živio njihov put. Iskrena sućut obitelji i prijateljima. Miljenko, hvala još jednom!”, istaknula je ravnateljica POU Rab u svom govoru.
Potom je biranim riječi o dugogodišnjem suradniku Grada Raba i velikom prijatelju govorio i gradonačelnik Raba Nikola Grgurić koji se prvo svima zahvalio na dolasku, a posebno je zahvalio obitelji Domijan što je skupila snage u ovim teškim trenucima i biti na ovoj komemoraciji.
“Kako smoći snage i izabrati riječi, rečenice kojima bih se izreklo toliko toga što bi svatko od nas htio reći (…) Teško mi je govoriti, siguran sam da ću jako teško i ono što sam zamislio reći, a to je ono što sam osjećao, proživljavao i doživio s Miljenkom tijekom 10 godina gradonačelničke dužnosti. Prošli smo zajedno tisuće kilometara, pa tako i autom bez radija od Raba do San Marina i nazad. Bilo ga je nevjerojatno slušati, upijati njegovo svestrano, izuzetno bogato znanje, pa onako malo ljudski pokušati pronaći nešto što možda ne zna. Dragi ljudi, nema šanse da sam ikad išta spomenuo, a da on o tome nije imao znanja. Znao je sve… Svi putovi kojima smo zajedno koračali bili su upečatljivi i na nivou, a od prof. Miljenka, mog Miljenka, čovjek je mogao naučiti ključne stvari, sve ono što mi kao ljudi moramo usvojiti na profesionalnoj i obiteljskoj razini, a to su ustrajnost, hrabrost, donošenje odluka, vječita borba. Znao je ohrabriti, uputiti, dati prijedlog, znao se zauzeti, obraniti i naučiti ljude kako to činiti. Imao je jedan cilj, da čuvamo, obnavljamo i pazimo na sve ono što smo naslijedili i što je on pomogao spasiti od zaborava i rušenja, za budućnost nas i naše djece (…) Činio je ljude boljima, a definitivno je utjecao na mene. Miljenko je otišao, a naša je dužnost da nastavimo njegovu misiju i nikada ne zaboravimo sve što je učinio i ostavio nama na plećima. Hvala mu od srca za svo vrijeme koje nam je posvetio, stoga njemu na čast, vama u zahvalu, neka ga dragi Bog i svi sveci čuvaju na nebu”, rekao je gradonačelnik Grgurić u svom govoru.
Na samom kraju komemoracije, vidno dirnut, u ime obitelji, svima prisutnima posebno se zahvalio sin pok. Miljenka Domijana, Marko.
“U ime naše obitelji, hvala svima što ste se okupili ovdje. Ove divne riječi koje smo danas čuli su nas zaista dirnule. (…) Od roditelja do sjajnog partnera za diskusiju, razvili smo neke naše odnose da smo u određenim trenucima imati višesatnu komunakciju u diskusijama o povijest Hrvatske i otoka. Njegova poruka koju ostavlja obitelji i svima nama je da sačuvamo ono što imamo, ne samo kulturnu baštinu nego i prirodnu baštinu, jer bio je posvećen ne samo otocima nego i mediteranu koji se nepovratno mijenja. Pozivam sve okupljene da slijedimo tu poruku i da nastavimo čuvati taj Mediteran”, u emotivnom govoru na rubu suza rekao je Marko Domijan.
Posljednji ispraćaj prof. Miljenka Domijana održao se nakon komemoracije na Gradskom groblju Rab s početkom u 13:00 sati. Na pogrebu je na trubi odsvirana pjesma “Oj mladosti moja”, kao Domijanova posljednja želja još davno izrečena u krugu njegovih rapskih prijatelja, i oni su se pobrinuli da mu se želja ispuni, a pjevala je i klapa Vinčace iz Novog Vindolskog. Gradonačelnik Grgurić je održao emotivni govor, a pogreb je predvodio mons. Mrakovčić.
Za kraj, svi oni koji imaju potrebu mogu zapisati svoje misli i osjećaje u Knjigu sućuti koja će ostati trajni podsjetnik koliku je prazninu prof. Domijan ostavio svojim odlaskom i koliko je značio svom rodnom kraju i Rabljanima. Svi zainteresirani će svoju posvetu u Knjigu sućuti moći napisati kroz naredni tjedan za vrijeme radnog vremena gradske uprave, u prostoru tajništva.
Izvor: Grad Rab FOTO: POU Rab | Elena Staničić
