Foto: Iz obiteljske arhive autora - Foto „Centar“, Rab, vl. M. Strabić
Njega, socijalna briga i odgoj djece od rođenja do polaska u školu razlikovao se tijekom povijesti. Najznačajnija promjena nastala je društvenom emancipacijom žene pod utjecajem promjena u društvenim i ekonomskim odnosima; industrijalizacijom proizvodnje i znanstvenih spoznaja o djetetu i važnosti sustavno organiziranog i planiranog odgoja djece u posebnim ustanovama, koja su imala obilježja izvan obiteljskog ili institucionalnog predškolskog odgoja u vlasništvu države, crkvenih zajednica, korporacija ili privatnih osoba.
U intervjuu za portal RabDanas istaknuli smo važnost istraživanja povijesti institucionalnog predškolskog odgoja na Rabu. Za naše čitatelje može biti korisno kratko podsjećanje na početke institucionalnog predškolskog odgoja u Europi i Hrvatskoj.
Utemeljitelj institucionalnog predškolskog odgoja bio je Friedrich Fröbel (Njemačka, 1837). Fröbel je dječji vrtić (Kindergarten) ustrojio po uzoru na sklad u prirodi.
Kindergarten je prema njegovom osnivaču bila „ustanova za razvoj stvaralačkih motiva i djelatnosti kod djece i mladih“. Za početak osnivanja dječjih vrtića u Hrvatskoj (tadašnji naziv: dječja zabavišta) trebalo je čekati trideset i dvije godine nakon Njemačke i sedam godina nakon Beča. Prvo dječje zabavište osnovano je u Zagrebu 1869. godine u privatnom vlasništvu A. Cvijić-Lukšić.
Tijekom 19. stoljeća istaknulo se nekoliko pedagoga koji su pisali o predškolskom odgoju. Ivan Perkovac je u pet nastavaka u listu Vienac (od 6. 11. 1869.) pisao o dječjim zabavištima. Pedagog Stjepan Basariček od Perkovca preuzima termin dječja zabavišta i također piše zanimljiv tekst o zabavištima. Ante Čuvaj (Cuvaj) napisao je Rieč o zabavištima (Sisak, 1880). U Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu nalazi se primjerak knjige Teorija zabavišta, nepoznatog autora, bez oznake godišta (vjerojatno oko 1880. godine), 62 stranice. Zanimljivo, mlada zabavišna učiteljica Antonija Cvijić nadmašila je svoje muške kolege koji su pisali o dječjim zabavištima. Napisala je opsežnu knjigu Rukovođ za zabavište (1895), ukupno 239 stranica. Antonija Cvijić napustila je rad u zabavištu nakon udaje, jer je tih godina postojao zakon o celibatu za učiteljice!
Talentirana Antonija bila je nakon udaje uspješna i u drugim zanimanjima koje je obavljala. Napredne političke stranke, udruženja građana, pojedinci i nositelji obrazovne politike podržavali su osnivanje dječjih zabavišta. Spomenimo samo dvije važne godine za razvitak predškolskog odgoja u Hrvatskoj: prvo, poznati zakon iz doba Mažuranićeve reforme školstva (1874) propisivao je osnivanje zabavišta uz svaku žensku preparandiju (učiteljsku školu). Slijedila je 1878. godina, kada je Odjel za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade donio odluku o ustrojstvu zabavišta, kao neobveznih ustanova.
Istraživači predškolskog odgoja u Hrvatskoj opisuju povijest, obilježja početnog stupnja školskog sustava, pitanja nazivlja, organizacijske oblike i metode odgoja u predškolskim ustanovama i druga pitanja važna za predškolsku pedagogiju i odgojiteljsku profesiju.
Na području predškolskog odgoja susrećemo tijekom povijesti neobično mnogo naziva: pjestovališta, kolijevka, čuvališta, obdaništa, skloništa, zabavišta, dječji vrtić. Dječja zabavišta možemo shvatiti kao organizacijski model koji je prethodio suvremenim dječjim vrtićima. Razvojni put institucijskog odgoja polazio je od socijalno-karitativnih ustanova do suvremenih dječjih vrtića u kojima dominira osmišljeni odgoj i obrazovanje djeteta predškolske dobi.
Zakon o predškolskom odgoju iz 1956. godine ustalio je naziv dječji vrtić, shvaćeno kao sustavno organiziranu i pedagoški vođenju ustanovu za odgoj i obrazovanje djece predškolske dobi. Neobično je da se nakon toliko godina razvitka predškolskog odgoja u Hrvatskoj koristi jezično-pedagoška sintagma: rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Čitatelji prepoznaju da se autor teksta odlučio za jednostavan i svima razumljiv termin: predškolski odgoj.
Zašto je 1921. godina važna u povijesti predškolskog odgoja na Rabu?
U dokumentarnom filmu Pedeset godina predškolskog odgoja na Rabu (2015.) autori filma kao početak predškolskog odgoja uzimanju 1965. godinu, kada je u jednoj učionici Osnovne škole Ivana Rabljanina osnovan dječji vrtić. J. Vidas Vidović u filmu Pedeset godina… spominje svoje „dane vrtića“ (zabavišta, op. M. S.) u Srednjoj ulici u Rabu. Druga sugovornica u filmu opisuje svoj rad u „malim školama” (osnovane 1973.). Na otoku Pagu u travnju 2023. godine proslavili su sto godina od početka predškolskog odgoja u organizaciji časnih sestara benediktinki i dvadeset i tri godine od osnivanja dječjeg vrtića „Paški mališani“ u gradu Pagu. Čitateljima portala RabDanas predstavit ćemo dio naših istraživanja početaka institucionalnog predškolskog odgoja na Rabu. Istraživali smo u Državnim arhivima u Rijeci i Zagrebu, te kritički analizirali odabranu znanstvenu i stručnu literaturu.
M. Zaninović u Rapskom zborniku (1987.) i I. Barić u knjizi Rapska baština (2007.) opisuju utjecaj prve (1918.) i druge (1941.) talijanske okupacije na školstvo na otoku Rabu. Okupacijskim vlastima na prvom mjestu bila je talijanizacija ukupnog života na Rabu. Odmah nakon prve okupacije, osnivanjem države Srba, Hrvata i Slovenaca (1918.) dolazi do društvenih i političkih promjena, te promjena u školstvu. Pokrajinska vlada u Splitu je shvatila važnost dječjih zabavišta. Kotarsko školsko vijeće u Preku (broj 28/21, 25. 7. 1921.) piše (krasopisom) Uglednom Općinskom Otpraviteljstvu u Rabu (…) „Kako je pokrajinska Vlada u Splitu naumila osnovati dječje zabavište u tom gradiću, pišući Vas najuljudnije moli, da sa svom pospješnošću izvijestite, preko ovog Narodnog Vijeća, bili se našla za to prikladna zgrada sa barem dvije dvorane i zahodom i s igralištem u dvorištu ili u vrtu do same zgrade. U jesnom slučaju pošaljite odnosni nacrt. Kotar: školski nadzornik“ (potpis nečitljiv).
Slijedio je odgovor (pred. 28/8 1921. br. 786) u kojem autor spominje samostan benediktinki sv. Andrije na Rabu, gdje ima „soba razne veličine te usto i dvorište“. „Trebalo bi zatražiti dozvolu od Krčkog ordinarijata radi odnosnog ustupa“. Autor na kraju ističe: „(…) od velike je nužde dječje zabavište (…) tu bi se djeca poučila u našem jeziku“. Rukopis je dosta nečitljiv; izgleda kao nacrt odgovora koji će se kasnije prepisati. Citirani dopis iz Preka i odgovor iz Raba ukazuju da su počele pripreme za osnivanje zabavišta na Rabu.
Da li je zabavište na Rabu počelo stvarno djevovati 1921., 1922. ili 1923. godine kao u gradu Pagu? Iz dopisa koje smo citirali nedvojbeno proizlazi da je 1921. godina od posebne važnosti u povijesti predškolskog odgoja na Rabu.
Prosvjetne vlasti banovina (1929. -1939.) pozornost su davali i predškolskom odgoju. Tako čitamo u Okružnici Savske banovine vezane uz rad predškolskih ustanova (Savska banovina – Prosvjetno odjeljenje, HR-HDA-147) da „cjelina sadrži upute o hospitiranju u vrtićima (zabavištima), o polaganju zabaviljnog ispita“; o kvalifikacijama nastavnika u dječjim skloništima i obdaništima (…). Dalje su objašnjene razlike „između zabavišta, obdaništa, skloništa i školske kuhinje“ (23. X. 1933.). Objašnjena je svrha zabavišta, izgled zgrada i vrta, način rada učiteljica u zabavištu i posebne aktivnosti koje treba provoditi s djecom“.
U spomenutoj okružnici priložen je rad Angeline Široki, nastavnice na posebnom tečaju za izobrazbu zabavilja“ u kojem je opisano sve ono što smo citirali vezano za dječja zabavišta. U Povijesti školstva i pedagogije u Hrvatskoj (ur. D. Franković, 1958.) zabavišta su se osnivala „u većim mjestima i gradovima“ (str. 335) za djecu od 4. do 7. godine. M. Zaninović (1987.) u Rapskom zborniku piše o školstvu na otoku Rabu do 1945. godine. Navodi 1938. godinu, kada je otvoreno „i počelo raditi zabavište u gradu Rabu, a prva zabavilja (zabavišna učiteljica, op. M. S.) bila je učiteljica Katica Matanić. To je bilo prvo zabavište osnovano od općinskih vlasti; do tada su djecu predškolskog uzrasta odgajale samo časne sestre benediktinke, koje su i dalje privatno odgajale djecu predškolskog uzrasta, ali se za njihovo zabavište plaćalo, a za općinsko zabavište nije se plaćalo“ (str. 413). Barić (2007.) piše o rapskoj baštini i slično kao Zaninović (1958.) ističe poguban utjecaj talijanizacije na ukupan život na otoku Rabu. Djeci su u školama mijenjali imena, na primjer, Ivan u tal. Giovani; Tihomir u tal. Pacifico i tako redom.
Na gradskim zidinama, na ulazu u gradsku luku okupacijske vlasti su napisale Musollinijev ratni slogan: Credere, Obbedire, Combattere ili: Vjerovati, pokoravati se, boriti se. Barić (2007., str. 101) piše: „Osnovali su muški i ženski fašio te društva dopolovare za odrasle i balilla za djecu. Odraslima su tamo nudili zaposlenja, a djeci hranu i odjeću. U dječjim društvima balilla zadržavali su djecu po cijeli dan (cjelodnevna škola?!, op. M. S.). Mlađu djecu su okupljali u vrtićima gdje se govorilo samo talijanski“ (str. 101).
Istraživali smo i povijest zabavišta nakon 1945. godine u Hrvatskoj. Razvidno je postojanje zabavišta u Rabu i drugim gradovima. Nema sumnje, dječja zabavišta su organizacijski oblik institucionalnog predškolskog odgoja. U obiteljskoj arhivi autora nalazi se fotografija skupine djece s odgojiteljicom. Autor fotografije je: Foto „Centar“, Rab, vl. M. Strabić, datum: 28. XI. 1959. Datum fotografije je zasigurno pogrešan; vidljivo je da djeca imaju ljetnu odjeću i obuću? Na fotografiji su uglavnom djeca rođena u razdoblju 1951. – 1953. godine. Odgojiteljica koja drži dijete u naručju je Neda (vjerojatno Neda Bojčić, učiteljica u Osnovnoj školi u gradu Rabu?). Dijete u naručju je poznati rapski stomatolog dr. Josip Sokolić. Čitatelji imaju mogućnost prepoznati djecu na fotografiji: Maja i Lina Devčić, Mira i Nada Berket, Zvonko Španjol, Marijana Dumičić, Zdenko Matijević… Zabavište je djelovalo u prizemlju palače Dominis u Srednjoj ulici u gradu Rabu. Djeca bi odlazila u dvorište restorana Grand i tamo se igrala raznim igrama tipičnim za njihovu dob. Fotografija je snimljena u parku u koji su djeca odlazila u šetnju, igranje i učenje pod vodstvom zabavišne učiteljice.
Autor: prof. dr. sc. Milan Silov
