Home Vijesti Kamporsko Magdalenino – Predavanje svoje prošlosti kako bi zadobili novu

Kamporsko Magdalenino – Predavanje svoje prošlosti kako bi zadobili novu

0
Kamporsko Magdalenino – Predavanje svoje prošlosti kako bi zadobili novu

Foto: Napisala i snimila: Ruža Kaštelan

 

Nakon euharistijskog slavlja blagdan su uveličale rapske klape, te razgalile srca i duše svih nazočnih, koji su prepunili crkvu sv. Eufemije u Kamporu. Na koncertu koji je uislijedio nastupile su ženske klape Sozal i Užanca, te muške klape Sveti Marin i Rab i mješovita klapa iz Kampora Eufemija

Ne možemo svoje obraćenje odgađati za neki budući život. Nećemo dobiti nikakve nove mogućnosti u nekom daljnjem životu. Sada, u ovom životu sve se odlučuje, i u svojoj nutarnjoj osjetljivosti registrirajmo sve mogućnosti koje nam se sada nude i osjetimo što one znače.

 

Tako se na Uskrsni ponedjeljak, dana 10. travnja, u župi Kampor slavilo Magdalenino, tako povezujući ove blagdane. Marija iz mjesta Magdale u Palestini, živjela je u 1. stoljeću i bila je velika grješnica, pa zatim i velika pokornica. Javno je griješila pa je zato i odlučila javno činiti pokoru i zadovoljštinu za svoje grijehe. Javno je sablažnjavala druge, pa se javno i kajala. Nije se osvrtala na ruganje i prijezir mnogih. Došla je u kuću Šimuna, farizeja, i bez straha kleknula do Isusovih nogu, svojim suzama ih prala, mirišljavom pomasti mazala i svojom bujnom kosom brisala. I već ju se dvije tisuće godina štuje kao sveticu, Isusovu učenicu, onu Magdalenu koja je stajala pod Isusovim križem, o čemu govore svi evanđelisti, i onu koja je prva vidjela Uskrsloga te postala blagovjesnicom njegova uskrsnuća. Kroz stoljeća se slavi kao velika obraćenica i njezin dan se slavi i kao “svetkovina suza”.

 

Došao je iscijeliti srca slomljena, došao je osloboditi zarobljene

Ove godine vrlo je svečano, uz prisustvo svih svećenika otoka Raba, dekana mons. Mladena Mrakovčića, u župi Kampor proslavljena sv. Marija Magdalena, ili Magdalenino  a blagdansku svetu misu predvodio je barbatski župnik vlč. Krunoslav Boras. U svojoj je propovijedi između ostaloga rekao:

– “Ova priča koja se dogodila u Jeruzalemu ne smije ostati tamo. Pa i ova priča, ako hoćete, nema veze s Isusom Kristom, jer on je uskrsnuo ne za sebe, već za mene i za tebe. Uskrsnuo je radi tebe i mene. Zato ova priča mora živjeti u tvome srcu. Ova priča nije Jeruzalem, ona je moja i tvoja sudbina, tvoja i moja istina, tvoj i moj grobni kamen, tvoji i moji obračuni s Bogom i u današnje vrijeme. To hoće Isus. Nije ovo priča i spektakl za njega, nego za nas propadljive, zarobljene, grješne, izgubljene, zaposjednute, slomljene, izrugane…, a to je priča koju svih ovih dana želi Isus na uskrsno jutro ispričati meni i tebi. Nije ovo priča o Isusu…, a jest…, a nije…, ovo je priča o meni i o tebi, o tvom grobu i o mom grobu, o mojoj osudi i presudi, ovo je priča o mom životu i o tvom životu, o vječnosti ili, ne daj Bože, propasti. Ne želi to Isus za sebe. Zato je kršćanski svijet kroz osam dana slavio Uskrs, jer je to ljubav učinila. Ljubav koja nije bila protokolarna, ili službena, nego ona koja je na križu i zaglavila. Zato to mora biti poruka Isusa Krista tvome i mome Jeruzalemu, tvome i mome srcu, jer došao je iscijeliti srca slomljena, došao je osloboditi zarobljene…”

 

Nakon euharistijskog slavlja blagdan su uveličale rapske klape, te razgalile srca i duše svih nazočnih, koji su prepunili crkvu sv. Eufemije u Kamporu. Na koncertu koji je uislijedio nastupile su ženske klape Sozal i Užanca, te muške klape Sveti Marin i Rab i mješovita klapa iz Kampora Eufemija. Svojim su pjevanjem ovaj dan učinili još svečanijim i posebnijim, a svima se njima zahvalio fra Ivica Strčić, župnik domaćin. Posebnu je zahvalu uputio Mjesnom odboru Kampor, Turističkoj zajednici grada Raba, Pučkom otvorenom učilištu Rab, te Gradu Rabu i, naravno, mještanima Kampora koji su pridonijeli ugodnom druženju donijevši slane i slatke slastice, a sve kako bi ova predivna večer još dugo potrajala u razdraganim razgovorima, prisjećanjima na neka prošla lijepa vremena, uz neobaveznu, opuštenu pjesmu svima na zadovoljstvo.

 

U ovom slavlju nismo mi postali sposobniji, nego je u tom našem vremenu svirao umjetnik najvišega ranga. Jer biti Božja violina sasvim je nešto drugo nego svirati violinu za Boga. On se ne zadovoljava time da određuje što će se svirati, nego sam dotiče žice bogatstva naših duša. On to može tek onda kad uistinu ima violinu u svojim rukama, kad moja i tvoja predanost ne obuhvaća samo dio mene i tebe, nego tebe i mene cijeloga.