Istinski se kršćanski put ne ostvaruje formalističkim pridržavanjem propisa, nego prije svega prepoznavanjem poziva na ljubav. A poziv na ljubav nije samo „zapovijed“, nego je očitovanje same vjere, znak naše osobne odluke da se zaista ucijepimo u Krista i posvetimo svoj život ljubavi i služenju na Kristov način.
OGLAS
OGLAS
U nedjelju, 8. studenoga, u crkvi sv. Petra apostola u Supetarskoj Drazi u Krista se ucijepila Aria Rita, kći Elene i Patrika Poldana, koji su, surađujući s Božjom ljubavlju i dajući život, na najbolji način odgovorili na Božji poziv. Svojom su vjerom kroz sakrament krštenja svojeg djeteta proslavili Boga, svjedočeći kako je roditeljsku ulogu najbolje razumjeti i ostvarivati u zajedništvu s Gospodinom te u međusobnoj žrtvi i razumijevanju.
Svetom obredu krštenja, uz župnu zajednicu, nazočili su brojni članovi obitelji kako bi svojom nazočnošću i molitvama bili ohrabrenje i potpora na njihovu putu vjere i obiteljskog zajedništva.
Svečanu svetu misu i obred krštenja predvodio je vlč. Saša Malović, koji je na samom početku, obraćajući se roditeljima krštenice, ali i svima prisutnima, naglasio da je zajednička odgovornost riječju i primjerom prenositi vjeru utemeljenu na vjerodostojnom svjedočanstvu života s Kristom.
U prigodnoj homiliji, pozivajući se na ulomak iz Evanđelja posvećen prispodobi o mudrim i ludim djevicama, istaknuo je važnost budnosti i spremnosti srca na poziv na kršćansku vjernost i autentičnost. Rekao je, između ostalog:
„Moramo paziti i biti budni jer ne znamo kad je posljednji čas… Deset djevica slika je Crkve, mi iščekujemo Isusov drugi slavni dolazak, idemo u vječnost… Mi kao Crkva molimo jedni za druge, ne osuđujemo jer Crkva je uvijek spremna pokazivati kako je uvijek lijepo biti u zajedništvu s Bogom i čovjekom… Crkva je moliteljica i obitelj koja je spremna primiti i brinuti se… A kad molimo za druge, može se dogoditi da posebna milost uđe u teškog grješnika i da shvati koliko je ljubljen i od Boga i od čovjeka. Da nađe utočište u toj zajednici… Mi možemo moliti za druge, ali ne možemo moliti umjesto njih… Može se dogoditi da se čovjek ne obrati, da umre u svojim grijesima i nečistoći, da umre sebičan i škrt…“
Posvijestio je vlč. Malović simboliku ulja, onoga našeg unutarnjeg i nevidljivog.
„Naše je ulje to da molimo i činimo dobro… Današnji je dan prilika da činimo dobro, mi ne znamo hoće li biti sutrašnjeg dana… Tu dolazimo do onog najvažnijeg: Poznajemo li Gospodina? Prepoznajemo li ga u malenima, siromašnima i odbačenima, u okrivljenima? Čujemo li njegov glas?“
Na samom kraju naglasio je:
„Danas jedno dijete hoće imati ulje, a ima ga jer su njegovi roditelji htjeli imati kršćanski brak, odlučivši živjeti novim životom i imati ulje… Otvoriti se životu, ne sebičnosti… Darovati se… Odgajati dijete u vjeri, istini i ljubavi.
Nedjelja je radosna i lijepa jer je Krist – Zaručnik dao svoj život za Crkvu – Zaručnicu. Nedjelja je dan radosti jer ima nade za naše muke, boli i patnje… I bdijte, dakle, jer ne znate ni dana ni časa“, zaključio je svoju propovijed vlč. Malović.
Nakon misnog slavlja zajedništvo je nastavljeno u crkvenom dvorištu u lijepom ozračju.
Neka Aria Rita ide kroz život vođena svetim Svjetlom, okružena bezuvjetnom ljubavlju Krista i svojih bližnjih.
Tekst: Lela Vidas Foto: Antonija Domunkoš i Anita Dumičić
OGLAS
OGLAS
