Ljubav je poput nježnog ruha kojim možemo prekriti ono što je u čovjeku ranjeno i sve ono što nas udaljava jedne od drugih. Ljubav znači ne dopustiti da tuđa zavist, zloba i zlo oblikuje naše srce.
Ljubav ne ponižava i ne zavidi. Ne raduje se tuđem padu i ne traži osvetu. Nema računicu, ne vodi se ljudskom logikom, već Kristovom. Ljubav je jača od svega što nas pokušava slomiti, ali kad se ljudska ljubav umori i jednostavno odustane, Božja ljubav je tad najjača. Njegova ljubav može prekriti i zaštiti sve ono što ljudski grijeh pokušava uprljati. Može promjeniti i sačuvati u čovjeku ono najvrjednije – ljubav, vjeru i otvorenost životu.
OGLAS
OGLAS
Otvorenost za Božju ljubav i dar života posvjedočena je ove nedjelje, 20. rujna, u crkvi sv. Petra ap. kroz sakrament svetog krštenja koji je primilo dvoje djece, Kaja Poldan i Stjepan Tutić, čiji su roditelji, vođeni Kristovom logikom, darovali sebe u bračnom i roditeljskom pozivu. Taj posebno radostan i velik trenutak bio je više od same svečanosti. Bio je to susret obitelji, rodbine i prijatelja, te cijele župe u vjeri i zajedništvu. U molitvi i zahvalnosti pratilo se najmlađe članove župe na početku njihova životnog i vjerničkog puta u Kristu na kojem će i Božja milost tiho pratiti svaki njihov korak. A njihova imena nisu samo upisana u matici, već su urezana u Božje srce koje ih neizmjerno ljubi.
Svečano misno slavlje i obred krštenja vodio je vlč. Saša Malović, župnik i upravitelj župe Supetarska Draga. Sveta euharistija bila je obogaćena prigodnom i nadahnutom homilijom gdje je vlč. Malović, pozivajući se na pročitani ulomak iz Evanđelja, ukazao na veliki ljudski grijeh zavisti, uspoređivanja i oholosti. Rekao je između ostalog: “(…) Bog se uvijek proslavlja po malenima i slabima u ovome svijetu, gledajući povijest Crkve kroz dvije tisuće godina, malene, slabe i grješne koju nijedna moćna sila nije mogla uništiti. Ako pogledamo Davida, proroke iz Starog Zavjeta, ali i Isusa, vidimo da Isus nije imao mač ni ratnike uza sebe, ali je imao ono što se nikada ne može pobjediti. A to je ljubav. Na križu je zlo izgubilo. Tu zlo prestaje. Isus je to pokušavao objasniti onima koji su tvrda srca, neki su to shvatili i uhvatili se Isusove logike i postali Kristovi kršćani…”
Nadalje je istaknuo kako trebamo prestati računati na svoje zasluge i zahvaliti Bogu za sve, te kako Bog traži čovjeka i u posljednji sat. Kazao je: “U Knjizi Mudrosti piše da je po zavišću đavla ušla smrt u svijet i đavao je postao zavidan kada je vidio kako se ljubav iskazuje nekome koji je puno manji od anđela jer je ograničeno biće. To se može dogoditi i nama ljudima, da između sebe postanemo zavidni. Od zavisti srce otvrdne, postane čangrizavo i razdražljivo. Zato Isus kaže da je sve Božje… Bog sve daje, sve daruje. Daje plaću, a ona je Kraljevstvo nebesko, onaj denar koji dobivamo na kraju života. Vječna radost, vječni mir i blagoslov. Odmor od naših muka, patnji i bola…”
Isto tako je posvijestio kako je ova Crkva nazidana na onima prije svih nas; sv. Augustina, sv. Padre Pia, sv. Ivana Pavla II., Majke Tereze, Male Tereze, …”. Moramo se zapitati jesamo li bolji od svih? Jesmo li mi oni radnici posljednjeg sata? Biti zavidnim onemogućavamo si život u lijepom zajedništvu jedni s drugima. Sitne duše uvijek umanjuju tuđi uspjeh, velika duša uvijek veliča tuđi uspjeh. Time ne umanjujemo ni ponižavamo sebe, nego veličamo bližnjega pored nas. Takva bi trebala biti zajednica vjernika…”
Pri koncu homilije vlč. Malović je poručio: “Posebno danas pozdravljam ove dvije obitelji koje su odlučile da njihova djeca budu dio tog zajedništva u kojemu prebiva ljubav i istina. Molili smo za ove roditelje da prepoznaju da je najbolje za njihovu djecu, da žive u zajedništvu s Bogom i čovjekom. Mi možemo Crkvu ražalostiti i sablazniti, a možemo je i posvetiti. Zato im hvala što se nesebično daruju, što su otvorene životu, žrtvovanju… To je „luda“ ljubav, ljubav kršćana… Isusova ljubav… Radujmo se i slavimo tu ljubav danas!”
Nakon euharistijske svečanosti, zajedništvo se nastavilo u dvorištu ispred župne crkve uz zakusku koju su pripremile obitelji novokrštene djece.
Neka Kaja i Stjepan kroz život uvijek osjećaju da su okruženi Božjom blizinom i ljubavlju koja nikada ne napušta. Neka ih prati svjetlost Krista i osvjetljava njihov put vjere. A roditelji i kumovi neka im budu najveći oslonac i primjer na tom hodu u vjeri, ljubavi i zajedništvu.
Tekst: Lela Vidas Foto: Ivo Šubić
OGLAS
OGLAS
