Foto: Arhiva Rapskog lista
Na fotografiji koju vam donosimo vidimo prvu generaciju Ugostiteljske škole okupljenu s dijelom nastavnika iz tog vremena na jednoj od godišnjica mature. Prvi s lijeva na fotografiji, čovjek neiscrpnog entuzijazma, Stjepan (Stipe) Krstinić, bio je prvi upravitelj Samostalne ugostiteljske škole u vremenu od 1962. do 1969. godine. U intervjuu kojeg je za 18. izdanje časopisa Rapski list (travanj 2012.) s njime vodila gospođa Mira Belamarić, u sklopu rubrike Portreti, gospodin Krstinić je između ostalog kazao:
– “Počeli smo s radom u prizemlju radničkog odmarališta Sevojno. U prizemlju su bili kuhinja i restoran. Prostor je bio bez grijanja pa smo se morali izboriti za prizemlje Restorana Grand u kojem smo organizirali nastavu. Nakon izvjesnog vremena u Grandu smo dobili na korištenje određene prostore na prvom katu na kojem smo uredili tri učionice, kabinet, zbornicu i tajništvo. Kao upravitelj nisam imao svoj prostor. Da bismo dobili dozvolu za rad trebali smo, do dolaska komisije, imati školska učila (didaktička pomagala), a nismo ih imali. Snašli smo se i sve to nakratko posudili od Osnovne škole, koje smo im nakon odlaska komisije vratili.
Javila se potreba za dobivanjem praktikuma gdje bi učenici učili zanat. Dobili smo, sada već na trećem mjestu, skladište Slovenije gdje smo odmah uredili kuhinju, a kasnije i prizemlje Restorana Slovenija. Učenici su po cijeli dan boravili u Školi jer su i kuhali i posluživali. To je, ustvari, bio cjelodnevni boravak za učenike iz okolnih sela i iz Luna. Vezano uz to imali smo zaposlenu i odgojiteljicu. Republička komisija nam je dala dozvolu za rad i otada smo dobili naziv Ugostiteljska škola s praktičnom obukom – Rab. Upisivali smo godišnje po 60-ak učenika u dva razreda za zvanja kuhara i konobara.
Zanimanje za upis u našu Školu bilo je veliko pa smo morali postrožiti kriterije upisa. Inače, na školovanje su nam osim naše rapske, dolazila i djeca s područja Lošinja, Senja, Crikvenice …Bilo je značajno da smo bili jedna od prvih Škola koja je imala svoj praktikum. Imali smo svoje računovodstvo, tajnika, svoj račun i osnovna sredstva dobijena od tadašnje općine Rab. Dobrom organizacijom rada Praktikuma u Restoranu Slovenija, vjerojatno smo u to vrijeme bili i jedina Škola koja se u određenoj mjeri i samofinancirala.
Kada govorim o našoj Školi iz tog vremena neminovno moram spomenuti da su nam u tajništvu radile Anđelka Štelcer i Danica Auer, a šef računovodstva bio je Ivan Bišić. Upravitelj kuharske radionice bio je Miloš Španjol, dok su stručni nastavnici kuharstva s posluživanjem bili Dušan Grce i Krsto Bunić. Škola je iz godine u godinu kadrovski jačala pa su se tako kao nastavnici struke u Školi pojavili Petar Faflja i Josip Perkić, te nastavnici Ratko Marković, Miro Ćopić, Miljana Janković, Ljubica i Vlado Pende, profesori Svevlad Slamnig, Mladen Šopar, Rudolf Ujčić i Zvonimir Dominis. Kasnije se još zapošljavaju Franjo Beg, Ante Zdunić i Ajka Pezelj. Sve predmete za koje nismo imali potreban kadar predavali su nastavnici iz rapske Osnovne škole.
Sve u svemu, dok sam ja bio upravitelj, izmijenilo se i u Školi radilo 50-ak zaposlenika (nastavnika, kuhara, konobara, sobarica, portira, ekonomista…). Naša Slovenija u to je vrijeme bila jako tražen restoran i to najviše zbog jela po narudžbi. Sjećam se, uvečer se često čekalo u redu, a da bi sve išlo brže u tim sam prilikama, osim kao rukovodilac, radio sam i kao hotelski blagajnik. Bili smo svi jako složni. Hrana i usluga bile su na visini, ali mislim da su gosti ipak u Sloveniju dolazili najviše zbog djece – učenika, koji su tamo učili i radili. Vođeni odličnim konobarom, respektirajući strogi pogled Katice Štokalo, bilo je lijepo vidjeti tu mladost kako stručno i s ljubavlju obavlja svoj posao.”
Za Fotomemoriju priredio: Hrvoje Hodak
