
Foto: FOTO: Iztok Pipan
Govor predsjednice Državnog zbora Republike Slovenije, mag.Urške Klakočar Zupančič povodom 81. obljetnice oslobođenja talijanskog fašističkog Koncentracijskog logora Kampor na Rabu.
“Poštovani g. Nikola Grgurić, gradonačelniče grada Raba,
Poštovani g. Marijan Križman, predsjedniče Zveze združenj borcev za vrednote NOB Slovenije, poštovani izaslaniče predsjednika Sabora Republike Hrvatske Josip Borić, uvaženi predstavnici županije i ministarstava, mjesnih organizacija boraca i židovskih općina, dragi gosti!
Velika mi je čast što vam se mogu obratiti na svečanosti sjećanja na žrtve fašističkog nasilja u jednom od najozloglašenijih talijanskih Koncentracijskih logora u Kamporu na otoku Rabu. Tisuće Slovenaca i Hrvata platili su ovdje u Kamporu životom ili zdravljem domoljublje i pobunu protiv fašističke okupacije, pa neka naša prva misao bude na njima koji su svojim tragičnim sudbinama vezani uz ovo mjesto.
Svečanost poput današnje podsjećaju nas da ratovi za sobom ostavljaju više od same kronologije pobjeda, poraza i mirovnih konferencija, koje dobivaju veliku pozornost povjesničara. Ratovi za iza sebe ostavljaju prije svega ljudske patnje i gubitke, prekinute životne puteve i zauvijek prazne stolice za stolovima previše obitelji.
Surovo postupanje okupatora nije slomilo domoljublje i buntovnički duh tadašnjih interniraca. Ubrzo su počeli surađivati, nadišli su nacionalne podjele i u želji za slobodom hrabro se odupriali. Organizirali su oslobodilački pokret, nakon kapitulacije Italije razoružali logorsko osoblje i formirali rapsku brigadu.
Stil koji je krasio tadašnje logoraše mora u nama izgraditi svijest da su za egzistenciju bilo koje pojedine zemlje, međunarodne zajednice i, na kraju, ali ne manje važno, ljudske civilizacije kao takve bitni međuljudsko poštovanje, integracija, suživot i miroljubiva politika. Živimo u turbulentnom svijetu kada se ne tako daleko od naših granica vode dva rata. U oba rata cijenu zločinačke politike plaćaju obični ljudi, građani.
Slovenci i Hrvati su našu današnju slobodu kroz povijest plaćali mnogim žrtvama. Stoga je ovakva svečanost izuzetna prilika da se učvrste mostovi između dva prijateljska naroda i dvije zemlje. Zajedno, kao podsjetnik cijeloj međunarodnoj zajednici, moramo ponoviti: Nikad više!
Svi mi koji obnašamo javne dužnosti u obje zemlje moramo biti svjesni svoje odgovornosti, da se otvorena pitanja rješavaju konstruktivnim dijalogom i u okviru međunarodne zajednice na mirno rješavanje konflikata. Slovenija i Hrvatska danas su oaze mira u svijetu punom sukoba. Pozivam vas da zajedničkim snagama osigurati da tako i ostane!
Žao mi je što danas s nama nema najviših političkih predstavnika Republike Italije, a sigurna sam da će jednog dana skupiti dovoljno hrabrosti da nam se pridruže na zajedničkoj ceremoniji, jer bi to bio važan korak pomirenja i prije svega simboličan čin, kojim bismo poručili da povijest ostavljamo struci, a da tri prijateljske zemlje, članice Europske unije i Sjevernoatlanskog saveza, svoju budućnost grade na komunikaciji, mirnom rješavanju otvorenih pitanja, suživotu i osiguravanje prosperiteta za svoje građane.
Poštovani!
Dopustite mi da na kraju zahvalim svima koji čuvaju sjećanje na žrtve logora Kampor na otoku Rabu, organizatorima današnje svečanosti – Logorskom odboru Rab-Gonars pri Savezu udruženja boraca za vrednote NOB-a Slovenije, posebno g. Hermanu Janežu i Janiju Aliču.
Zahvaljujem se našem domaćinu, gradonačelniku grada Raba Nikoli Grguriću, te Primorsko-goranskoj županiji, čime je omogućen početak uređenja spomen-parka kojeg je projektirao magistar arhitekture Edvard Ravnikar, no prije svega želim zahvaliti svim sudionicima ovogodišnje svečanost.
Poruke svečanosti poput današnje uvijek su višestruke. Čuvamo sjećanje na žrtve rata nasilja i povijesnih činjenica, a istovremeno podsjećajmo sadašnje i buduće generacije koliko je važna vrijednost mir među narodima i državama.
Hvala vam puno.”