Foto: Lucian Borić
U sklopu simpozija Fruga Art Trail ovoga su četvrtka strani umjetnici održali umjetničke performanse u Sportskoj dvorani Lopar. Posjetitelji su imali prilike izbliza doživjeti fascinantne i neobične projekte troje renomiranih umjetnika – Susanne Stiegeler, Thomasa Maya i Ute Ritschel.
Uoči ovog performansa, u ponedjeljak, 25. ožujka u Zimskom kinu Rab, a također u sklopu simpozija Fruga Art Trail, održao i koncert pijanistice Yumi Okawe, gdje su prisutni mogli uživati u maestralnim izvedbama klasika Chopina, Mozarta, Beethovena, Satiea, Ravela i Albeniza. Kako se doznalo od stranih umjetnika ovog simpozija, cilj im je, ovim koncertom i performansima u Soortskoj dvorani Lopar, bio približite se lokalnom rapskom stanovništvu.
Prije samog performansa, umjetnici su posjetili Interpretacijski centar „Čovik i more“, gdje su, pod stručnim vodstvom Marije Marinković, imali prilike upoznati se s prošlošću loparskoga kraja.
Prije samog performansa u Sportskoj dvorani Lopar, pozdravnim riječima su se umjetnicima i prisutnima obratili direktor TZO-a Lopar Marin Mušćo, voditelj marketinga TZG Raba Luka Perčinić, vijećnik u Općinskom vijeću Lopara Danijel Mušćo kao zamjenik načelnika, i Thomas May, predsjednik umjetničke asocijacije »Der KREIS«, jedan od performera i kustos Fruga Art Traila.
Umjetnica Ute Ritschel, s performansom Rapske Napoletanke, je u jednom “Eat Art” performansu, pred prisutnima, različitim keksima, odnosno napolitankama kreirala ‘kartu’ otoka Raba na stolu, stavljajući kekse različitih okusa i oblika na različita mjesta na toj rapskoj ‘karti’, u skladu sa svojim znanjem o otoku Rabu, doživljajima i asocijacijama.
Nakon što je keksima na stolu kreirala „kartu“ otoka Raba i ispričala svoje doživljaje i asocijacije, prisutni su mogli spomenute kekse s kreirane rapske „karte“ i pojesti. Bit ovog neobičnog performansa bio je taj da se u svakom posjetitelju, koji okusi keks s kreirane rapske „karte“, pobudi i razmišljanje o tome koje bi tajne taj dio otoka Raba, s kojega je pojeo keks i ovisno o okusu tog keksa, mogao kriti.
Thomas May, s performansom Grass Project, dao je priliku svakom zainteresiranom od drvenog štapića izrezbariti „vlat trave“, koja bi onda bila pridodana u jedinstvenu zbirku koja je uoči performansa brojala 16 748 „vlati trave“.
Oblici „vlati“ su bili različiti, ovisno o željama, asocijacijama i osobnosti svakoga tko se okušao u ovom performansu.
Susanne Stiegeler, s performansom Golden Nose Project, pružila je priliku svakom zainteresiranom da oblikuje svoj nos u gipsu, koji bi se potom pozlatio i označio zasebnim imenom.
Zlatni nosovi potom bi se prikupili u jednu zajedničku zbirku, a različiti oblici trebali su predstaviti i različitosti svakoga koji se upustio u ovaj performans…
O tome kako je još bilo na performansu, pogledajte u našoj FOTOGALERIJI.
Tekst i slike u fotogaleriji: Lucian Borić
