Foto: Verderber | Braća Pičuljan, Josip (desno) i Antun (lijevo), pred starom radionicom na “Kaštelu”. Uz krmu, s lijeva, Josipova supruga za ruku drži sina Josipa u “kotoliću”
Dolazite li u luku Rab morskim putem, obilazeći puntu Frkanja, prvi će vas pozdraviti rapski zvonici izdignuti ponad kamenih zidina gradskog poluotoka poput jarbola na kakvom usidrenom jedrenjaku. Koliko je sklad jedinstvene gradske vizure uronjene u morsko plavetnilo, sa svojim jasnim nautičkim asocijacijama, utjecao na inovativnost u nalaženju izvanrednih plovnih linija i neupitnu graditeljsku i dizajnersku vještinu njegovih brodograditelja može se tek nagađati, no upravo je potpis rapskih meštara pod mnogobrojne razvijene i dotjerane modele brodica i jedrilica diljem Jadrana ono što rapsku „malu” brodogradnju čini toliko prepoznatljivom i posebnom u svijetu nautike. Prezimena Pičuljan, Španjol, Krstinić… nisu tek signature vlasnika i proizvođača, već su ujedno i garancija autorske graditeljske izvornosti temeljene na bogatoj obiteljskoj tradiciji i iskustvu u brodogradnji.
Autor: Hrvoje Hodak (dio šireg osvrta o rapskim brodograditeljskim obiteljima) Foto: Iz fotografske ostavštine obitelji Verderber Iz arhive Rapskog lista br. 8 - listopad 2009.
PIČULJANI U SVJETSKOM VRHU
Ako u domaćoj nautičkoj proizvodnji postoji tvrtka koja predstavlja obrazac izvrsnosti, tradicije, kvalitete i poslovnosti onda je to svakako tvrtka obitelji Pičuljan koja je upravo u trećoj generaciji, predvođena braćom Borisom, Joškom i Romanom skupa s ocem Ivanom, vrsnim brodograditeljem, početkom 90-ih godina među prvima u Hrvatskoj hrabro odlučila promijeniti kurs dotadašnjeg poslovanja. Oni su tada s tradicionalne drvene brodogradnje, u kojoj su također dominirali još od 1936. kada je djed Antun, legenda rapske brodogradnje, vrativši se s naukovanja po Dalmaciji, osnovao svoj škver u Barbatu, krenuli u pravcu prihvaćanja novih nautičkih trendova i potpuno nove tehnologije i materijala gradnje.
Da je taj potez bio više nego opravdan pokazuju rezultati postignuti u posljednjih 30-ak godina. Od 1996. kada su se Pičuljani pojavili s prvom hrvatskom motornom jahtom (model RAB 880) na nautičkom sajmu u Zagrebu, gdje su bili i jedini domaći izlagači, do danas, razvli su još četiri luksuzna modela uzdužne linije od 7 do 12 metara – Rab 720, Rab 830, 980 i Rab Eleven, kojima su zablistali i na međnarodnim nautičkim sajmovima.
Barbatski škver koji čuva uspomenu na 88 godišnju obiteljsku tradiciju gradnje brodova, odavno je obimom poslova prerastao svoje rapske dimenzije. Popularne „Pičuljanke” grade se isključivo po narudžbi, a koliki je uspjeh donijela njihova kontinuirana prisutnost na međunarodnim nautičkim sajmovima najbolje govori podatak o rasprodanosti šest mjeseci do godinu dana unaprijed od izbirljivih kupaca sa svih strana svijeta.
Stakloplastici najduže su odoljevali Pičuljani s barbatskog „Kaštela” otac Josip i sin Zdravko, rođaci prije spomenutih Pičuljana. Njihov se škver u službi privatne marine, bavio pretežno drvenom brodogradnjom, a prema riječima sada nažalost pokojnog Josipa Pičuljana, još jedne rapske brodograditeljske legende, možda su najdulje ostali vjerni drvu jer su i najduže u tom poslu.
Kada je otac Josip 1990. otišao u mirovinu sve je prepustio sinu Zdravku. Ipak, upravo je Josip, u to vrijeme veliki poklonik drvene gradnje, sada već pomalo davne 1975. godine, za tadašnju vrlo uspješnu tvrtku „Kvarner plastiku” iz Raše, napravio kalup za proizvodnju brodice i danas popularnog „Adriatika” dugog 8 metara, koji se počeo proizvoditi iz stakloplastike.
Prisjetio se Josip, u našem razgovoru te 2009. godine, svojeg oca čije ime ponosno nosi i strica Antuna, njih dvoje u sebi objedinjuju sve što se pod prezimenom Pičuljan danas na Rabu može pronaći. Josip Pičuljan i jedanaest godina mlađi Antun počeli su negdje dvadesetih godina prošlog stoljeća kao talentirani mladići raditi i usput izučavati brodograđevni zanat kod tada jedinog brodograditelja na otoku Josipa Španjola. Nakon sedam godina rada kod Španjola, Josip Pičuljan je odlučio da braća Pičuljani u posao krenu samostalno, pa je 1924. godine u Barbatu otvorio samostalni brodograđevni obrt.
Oko 1935. godine braća Antun i Josip su se razdvojili. Antun je nastavio raditi u Barbatu „u Kordića”, dok je Josip sa svojom radionicom ostao „na Kaštelu”.
Pogoni su eto i nakon skoro 90 godina na istim lokacijama, pa suvremeno opremljene škverove, na vlastiti ponos i ponos rapske brodogradnje, danas vode unuci braće Pičuljan.
Koliko god voljeli drvo, ni nešto stariji Pičuljani, do 1990. Josip a nakon njega i sin Zdravko nisu mogli predugo odoljevati izazovu novih materijala. Međutim, poput ostalih rapskih meštara odlično su kombinirali stakloplastiku i drvo. Uz to, i oni isključivo rade svoje originalne modele, a s jednim od njih, krstašem „Fortunom 730”, Zdravko Pičuljan je na sajmu nautike 2008. u Rijeci osvojio Grand Prix.
– Taj se model stvarao u našoj radionici pune dvije godine i on je isključivo naše djelo, rekao nam je Zdravko Pičuljan, ponosno dodavši da za taj model imaju međunarodni, ali i certifikat nadležnih hrvatskih instanci.
Autor: Hrvoje Hodak
