Foto: Hrvoje Hodak i arhiva obitelji Hodak
Negdje početkom 2010 godine, tragom dobro očuvanog serijala crno-bijelih fotografija snimljenih daleke 1940. godine na jednoj probi folklornog društva iz Banjola na otoku Rabu, uspio sam doći i do tada jedinog živućeg, danas nažalost pokojnog, rapskog „tancarina“ iz tog vremena, šjor Slavka Ribarića (89). Na tim se fotografijama, uz šjor Slavka, našlo još 10 folkloraša; pet plesnih parova i jedan svirač na mih.
Razgovarajući s gospodinom Slavkom Ribarićem doznao sam i to da su članovi banjolskog folklornog društva već tada, u razdoblju između 1937. i 1940. godine, svojim promenadnim nastupima predstavljali nezaobilazan dio rapske turističke ponude, nastupajući često za turiste u restoranu Rio, kao i to da su pohodili smotre van otoka, osobito onu u Baški na otoku Krku.
Fotografija koju vam donosimo snimljena je prema njegovim riječima na vrhu u Bena (Valovičići) i bilo je to jedno od posljednjih prijeratnih okupljanja te generacije. Početak Drugog svjetskog rata označio je i za njih kraj folklornog druženja. O tome u čemu se i kako nekada plesalo, šjor Slavko nam je te 2010. godine kazao:
– Mi smo imali opanke, zvali smo ih „krpači”, ispod je bila pletena koža rezana na rezance, vezana s „remikom” od ovčje kože. Nezgodno je bilo kad bi pala kiša jer bi se krpači onda raširili, pa se u njima ni moglo ni hodit, kamoli tancat. Za razliku od danas, nekad se plesalo držeći se isključivo za maramicu, da ne bi bilo dodira rukama, na maramicu su se djevojke zavrćale, a onda bi se na drugu stranu opet odvrćale skupa s maramicom.”
Autor: Hrvoje Hodak (Iz arhive Rapskog lista br. 9, travanj 2010.)
