Home Aktualno Rapski kantunić Josa Fafanđela: PROSINAC

Rapski kantunić Josa Fafanđela: PROSINAC

0
Rapski kantunić Josa Fafanđela: PROSINAC

Foto: Hrvoje Hodak

Inšoma, evo zakoračili smo va dvanajsti misec. A kuliko ja moren razumit ovo je misec pun blavdanov i to sve do kanate od godine. Da, ma pun je i svakojakih užanci od trošenja, kupovnja i darovanja. Ben, ma zato se ja unda i pitan da ki je vrag i zač, jušto ovaj misec krstil da neka se zove prosinac. A pasani jedanajsti misec po našu se zove studeni. I to mu je baš lipo ime, boj malo je mrzliji, ili bi baren tribal bit mrzliji, od desetoga, recimo.

Ali, ako je jedanajsti malo mrzliji, a zač ga unda ne bimo zvali misec mrzleni, umisto studeni. I jušto unda bi se oslobodilo mesto da se dvanajsti unda zove studeni, boj un i je još i mrzliji od jedanajstoga. A ča ni to bolje nego ono grubo ime prosinac.

Oštija, a ni baš da nan va državi teku med i mliko, ali baren mi na Rabu nismo još arivali do toga da se moramo dat va prošnju i to jušto va ovomu misecu ki se tako i zove. Tobože – prosinac! Va ovomu misecu kako da se svi najviše ufamo ne va prošnju nego va darovanja. Navelo se troši na sve bande, kupuju se spiza i pokloni, a još va ovomu misecu očekujemo i dari od sv. Mikule ki bi za ki dan isto tribal arivat na Rab. A i Ded Mraz, oli Božičnjak, da se isto parićiva za doć kod nas. Svi oni nosu samo dobru volju i svakojaka darovanja, pa unda još i više ni potribe za poć okolo prosit. A oni misec nazvali da je prosinac, kako da je misec od prošnje. Ma smišno ime, ča ne! I to smo mu samo mi dali takovo ime. A nikad nismo bili baš najsiromašnji od svih. Oli su to nidanji, stari Hrvati misli i na svih onih potle njih, a i na nas. A diboto da su imili i pravo boj ako uvako nastavimo lako se more dogodit da nas za desetak godin, nedaj Bože, i prošnja dopade.

Ali evo, prošenja još ni. Jedino ča se dica jako ufaju i va sv. Mikulu i va Dedi Mrazi. Tobože, va njihova darovanja. Ali mi moramo imit navar još jednu stvar. Naš Rab se ne drži za Jablanac oli Stinicu. A ne, nego nas od njih dili more. Mi smo na školju i triba jako imit navar kakovo će vrime bit na dan sv. Mikule, a još više va oniman danima kada bi kod nas tribali arivat i oni dva deda – Mraz i Božičnjak. Oštija, a kada nan već nosu dari, unda nebi bilo lipo da ih grubo vrime potira nazad, da priko kod nas ne moru pasat. A vidimo i sami kako duron na prominu pušu i jugo i bura. Govorin to zato boj sv. Mikula najviše voli doć na Rab po moru, ča oće reć z brodon. Un se ne boji ni broda ni mora. A naki mod će se i bojat kada je un i zaštitink i mora i mornarov. More i jače puhat, ali doć će un, oli s katmaranon, oli gori priko Stinice i Mišnjaka. Ali kako će ju po grubomu morinju na Rab arivat oni dedi, Božičnjak, oli Mraz? Ded Mraz da gre ozgora kadi i je jako mrzlo, un da žive va živomu ledu i snigu, ali ča je najgore, da njanci plavat ne umi. A kada čovik ne zna plavat, unda je grubo po velomu morinju z brodon putovat. E jušto zato Ded Mraz na Rab uža doputovat ne po moru nego gori po zraku, z malin reoplanon, pa se unda s padobranon kala doli na Velu rivu. A to van je tako, makar bi mene bilo manje strah doć na Rab s katamaranon, oli trajekton, nego se tumbivat doli s padobranon.

Ali zločesti zajici govoru…

Ali kakovi bimo mi Rabljani bili kada se nebi malo zotin i narugali. Govori se, da Ded Mraz ne gre na Rab s padobranon zato boj da se boji mora, nego da je to skuža da ča manje dari donese. Oću reć, ako na Rab ariva s katamaranon, oli priko trajekta, unda da mora sobon i velo brime dari dopeljat. Da, boj puno toga more stat i na katamaran i na trajekt. A navi mod, ako gre doli s padobranon, unda ne samo da ne mora, nego i ne more puno toga sobon zet. Avijon je mali, a padobran još manji, pa unda da more napunit samo jedan mali torbak pokloni i samo taj mali rusačić hitit priko ramena. Ali zločesti zajici govoru kako i Deda Mraza mora jedan put ova vražja kriza agvantat. I unda se ni lipo sramotit, tobože arivat na Rab s trajekton, a nosit sobon, a jušto unuliko kuliko stane va onaj mali rusak ča ga nosi priko ramena.

Da, da – arivalo je vrime kada i Ded Mraz (a bit će i sv. Mikula) isto moraju šparat. Makar se govori da Ded Mraz žive gori va bogatomu sjeveru, a to ni dobro, boj ako je od bogatoga kraja, a namin nosi samo malu torbicu od dari, a unda ni druge brate nego valja reć da je i un pomalo sve škrtaviji.

Da, ni više ni Ded Mraz ono ča je jedan put bil! Altroke naši pulitičari i zastupnici! Oni z lahke ruke potrošu brime šoldi, a puno od njih još volu i stavit ono z livon rukan va desnu tašku. I ne pojidaju se puno zato, boj oni jako dobro znaju da smo svi mi zajedno njihov jedan veli Ded Mraz, oli sveti Mikula. I ne maru jako puno za to ča su i naši torbaci sve manji i sve tanji.

Joso Fafanđel za Kantunić, 14.8.2023