Foto: Dražen Kasprek
Strašne prikaze i sablasti i čitavi odredi kostura koji oko Svih Svetih stupaju okolicom, grozni krici i urlici, zmajevi koji žive u obližnjoj šumi…
Sve su to legende o dvorcu Trakošćan koje zagolicaju maštu svakome avanturistu. No, ajmo redom. Dvorac Trakošćan je nastao na mjestu gdje je u davno vrijeme bila utvrda kojom su upravljali Tračani, antički narod koji je još prije 5 tisuća godina živio na području Balkana, između Dunava i Crnog mora. Prema legendi Tračanski šamani su u svojoj inicijaciji morali zajahati zmaja pa je navodno i neki zmaj živio u šumi oko sadašnjeg dvorca.
Malo je u Hrvatskoj dvoraca s toliko priča i legendi pa se uputih prema njemu da vidim neću li naići na neku od spomenutih spodoba, ili možda vidjeti zmaja ili čuti Veronikine jecaje.
Dvorac Trakošćan je nastao na mjestu gdje je u davno vrijeme bila utvrda kojom su upravljali Tračani, antički narod koji je još prije 5 tisuća godina živio na području Balkana, između Dunava i Crnog mora.
Do Trakošćana sam došao iz Krapine nakon 20-tak minuta vožnje. Prvo se uputih prema jezeru, odnosno isušenom jezeru koje već neko vrijeme stoji zaraslo u travu i šaš i čeka da ga se očisti i ponovo napuni vodom. Iako je nedostatak vode kvario dojam svejedno napravih par fotografija s poznatog photo pointa a onda se uputih u dvorac.
Dvorac Trakošćan nastao je krajem 13. stoljeća kao dio obrambenog sustava sjeverozapadne Hrvatske i to kao osmatračka utvrda za nadzor puta prema bednjanskoj dolini.
Ime Trakošćan prvi puta se spominje u pisanim dokumentima iz 1334. godine a u prvim godinama postojanja nije poznat vlasnik. Tek krajem 14. stoljeća kao vlasnici spominju se grofovi Celjski koji su u to vrijeme gospodarili čitavom Zagorskom grofovijom.
Nakon izumiranja nekoliko obitelji koje su se izmjenjivale u vlasništvu dvorac tek 1584. godine dolazi u posjed obitelji Drašković i to kao poklon kralja Maximilijana za učinjene usluge.
Dok u 18. stoljeću gradnja dvoraca u Zagorju doživljava pravi procvat, dvorac Trakošćan biva zapušten i propada. Obitelj Drašković ga obnavlja tek sredinom 19. stoljeća u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. Obitelj Drašković povremeno koristi dvorac sve do 1944. godine kada iseljavaju u Austriju a nakon 1945. dvorac je nacionlaiziran od strane jugoslavenske vlasti. 1954. osnovan je muzej sa stalnim postavom a dvorac je danas u vlasništvu Republike Hrvatske.
Fotografiranje u dvorcu mi je dozvoljeno od strane djelatnika iako na ulazu stoje upozorenja o zabranu fotografiranja, uz napomenu da ne koristim blic. To je i razlog malo lošije kvalitete fotografija unutrašnjosti dvorca.
Topla preporuka za cijelodnevni izlet sa šetnjom okolicom i pauzom za ručak ili kao dio većeg obilaska zagorskih dvoraca o kojima ću također pisati u narednim reportažama.
Autor: Dražen Kasprek
