Velik dio tih izuzetno zanimljivih intervjua, koji su ostali trajno zabilježeni dokument jednog vremena, potpisivala je gospođa Mira Belamarić. Neke od njezinih intervjua već smo “izvukli” iz tiskane arhive i ponovno objavili na digitalnoj platformi portala Rab Danas, a meni je bila iznimna čast početkom 2008. godine razgovarati upravo s gospodinom Josipom Jaškom, stavljajući u prvi plan njegov nemjerljiv doprinos u organizaciji vatrogastva na našem otoku.

 

Naravno, i ovaj intervju s gospodinom Josipom Jaškom sada je tek dokument jednog vremena pa se i svi podaci izneseni u njemu vezuju se uz vrijeme njegovog nastanka.

(Hrvoje Hodak)

 

 

Godine poklonjene rapskom vatrogastvu

Humani altruizam koji nije tek etiketa, darivanje vlastitih sposobnosti za opće dobro u okruženju u kojem materijalno prečesto biva jedini kriterij, sve su to pojmovi koji se danas u praksi rijetko susreću. Četrdeset dvije godine jednog čovjeka poklonjene vatrogastvu, ali i cijeli život gospodina Josipa Jaške, Rabljanina koji se odrekao utabanih staza, blagostanja i sigurne luke, da bi krenuo svojim putem, sve su to razlozi našeg susreta s ovim iznimnim čovjekom.

 

Kroz vatrogasnu obuku gospodina Josipa Jaške prošlo je preko 12 tisuća ljudi, što je više od popisanog broja stanovništva otoka Raba 

 

Rabljani se još živo sjećaju velikog požara 1983. kada su gorile Krčine i kada je u nemogućim uvjetima mjeseca prosinca, uz buru koja je lomila borove i elektrovodove, izgorjelo 7 hektara šume na čak 17 manjih požarišta. Gospodin Jaška sjeća se kako su im lica bila znojna od plamena dok im je bura ledila mokra leđa i kao nožem parala uniforme. I ta je vatrena stihija, u krajnje nepovoljnim uvjetima, čudesno ugašena od rapskih vatrogasaca. 

– “Kada smo im javili” – prisjeća se gospodin Jaška – “u Zagrebu nisu vjerovali da smo uspjeli, tražili su potvrdu iz drugih izvora. No to je ujedno bio i trenutak kada je stasala nova generacija rapskih vatrogasaca koja je, oslanjajući se na golemo iskustvo i tradiciju starijih, odlučila da se takvo što Rabu više nikada ne dogodi. Razvili smo posebne taktike, i imamo sjajno razvijen sustav prevencije u kojem je pučanstvo jedan od važnijih faktora uspjeha. Samo kroz moju obuku prošlo je do sada preko 12 tisuća ljudi, što je više od broja popisanog stanovništva otoka Raba.”

 

Nije tajna da vas u stručnim krugovima smatraju jednim od najboljih taktičara za gašenje na otvorenom prostoru. Kako to da jedan mali Rab u tako velikom vremenskom periodu drži primat u vatrogastvu?

Te 1983. godine kada su gorile Krčine lica su im bila znojna od plamena dok im je bura ledila mokra leđa i kao nožem parala uniforme. I ta je vatrena stihija, u krajnje nepovoljnim uvjetima, čudesno ugašena od rapskih vatrogasaca.

– “Rab ima izuzetno visoku protupožarnu kulturu, razvijen sustav obrane, no ako u njemu nema građana, nema ni sustava, to je ono što ja smatram presudnim, i to je ono što Rab izdiže iznad drugih. Nevjerojatno zvuči i podatak da Rab danas ima 42 dočasnika, 16 časnika i 1 višeg časnika, a da operativna postrojba sveukupno broji 109 vatrogasaca i pričuvni sastav. To je daleko više od realnih potreba otoka, ali to je sustav koji je maksimalno uigran i spreman na sve vidove mobilizacija. Uz to Rab ima oko 125 km protupožarnih prosjeka i puteva što je podatak na kojega smo izuzetno ponosni. Gotovo da više ne postoje crne točke, a sustav nadzora i dojave tako je uhodan da se putem koordinata i karata najpreciznije određuje mjesto požara i nema nepotrebnog gubljenja vremena.”

 

Uza sve to, uspjeli ste se i jako dobro tehnički opremiti?

– “Naš vozni park danas broji 8 vozila među kojima je samo jedan oldtimer, navalno vozilo TAM. Uz vozila za početno gašenje šumskih požara, dva terenca i cisternu, tu su i dva, za gašenje najmodernije opremljena, vozila marke Mercedes UNIMOG. Zadnja riječ tehnike UNIMOG 500, vrijedan 4 milijuna kuna, dobavljen je iz programa Vlade, a Grad Rab plaća četvrtinu njegove cijene. To vozilo, između ostalog, omogućava najmodernije gašenje komprimiranom pjenom na otvorenom prostoru, a ugovorom s Gradom Rabom obvezali smo se njime osiguravati i novoizgrađeni heliodrom u uvali Sv. Eufemija.”

 

No, život Josipa Jaške, i prije nego li je postao članom Dobrovoljnog vatrogasnog društva, bio je doista zanimljiv i potrebno ga je u nekoliko rečenica opisati.

Za kubanske krize upoznao Che Guevaru

A krenuo je, davno, očevim stopama i završio za kuhara. To ga je zanimanje ubrzo odvelo na 8 i po godišnje lutanje svjetskim morima. Plovio je tako na brodovima crnogorske „Prekookeanske plovidbe“ sa sjedištem u Baru, slovenske „Splošne plovidbe“ iz Pirana te na brodovima jedne njemačke kompanije.

– “S brodom ‘Bar’ – priča nam tako gospodin Jaška – probili smo blokadu za trajanja poznate Kubanske krize, i donijeli u Havanu potrebnu pomoć. Tom prigodom kubanske pomorske vlasti odvele su nas u posjet političkoj školi ‘Jose Marti’, i tada sam, kao dvadesetogodišnjak upoznao legendarnog Chea koji je u stvarnosti bio vrlo jednostavan čovjek” – spomenuo nam je, između ostalog, gospodin Josip Jaška.

 

17. veljače 1967. godine „Prekookeanska plovidba“ je ostala bez svojeg prvog broda s kojim je započelo pomorsko prometovanje s Kubom. Brod “Bar”, s kojim je i Josip Jaška sudjelovao u probijanju blokade tijekom “Kubanske krize” nasukao se 1967. u Kaštelanskom zaljevu.

 

A mogao je gospodin Jaška lagodno živjeti. Sa završenom kuharskom školom, i iskustvom vrsnog brodskog kuhara, mogao je nastaviti uhodani posao svojega oca, poznatog rapskog kuhara Stipa Jaške koji je sagradio, još uvijek jedini ugostiteljski objekt na atraktivnom otočiću Maman, u akvatoriju rodne mu Supetarske Drage. Umjesto toga Josip je upisao Pravni fakultet i, zaposlivši se 1977. godine u Općinskom sudu na Rabu, ostvario svoj prvi san.

 

Tih je godina započeo i njegov volonterski društveni rad. Kaže nam da je u jednom trenutku, za vrijeme bivše države bio na čak 18 društvenih funkcija, a od toga je u 9 od njih bio predsjednik ili tajnik.

 

Ipak, najaktivniji je bio na području vatrogastva, a članom „Dobrovoljnog vatrogasnog društva Rab“ postao je sada već daleke 1967. godine. U toj je dobrovoljnoj organizaciji prošao sve nivoe, od vatrogasca, zapovjednika postrojbe DVD-a Rab pa sve do zapovjednika Vatrogasne zajednice Grada Raba i operativnog vatrogasnog časnika prve klase, na toj funkciji zatekli smo ga i danas. Uza sve to, istaknuti je član Zapovjedništva Vatrogasne zajednice Županije primorsko-goranske.

 

Na dan grada Raba, 9. svibnja 2006. godine, gospodinu Jaški uručena je posebna Nagrada za životno djelo za uspjehe u razvoju društva te postignute rezultate u organizaciji vatrogastva, a iz velikog broja ostalih priznanja valja izdvojiti Odlikovanje za posebne zasluge u razvoju vatrogastva Republike Hrvatske, koju je primio u povodu proslave 60-te obljetnice postojanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Rabu.

 

Profesor Jaška

Rabljani svoga Josipa Jašku inače, u šali, nazivaju i redovnim sveučilišnim profesorom, pozivajući se na njegova zapažena stručna predavanja studentima – apsolventima Šumarskog fakulteta kao i na njegovu profesionalnost u vođenju pokaznih vježbi gašenja šumskih požara koje se za ove studente izvode već punih 12 godina u okviru redovne nastave.

 

Vjerujemo da će Josip Jaška, kada zbog odlaska u mirovinu napusti prostorije Suda na Rabu, nastaviti sa svojim djelovanjem u rapskom vatrogastvu i pokušati dostići rekord predsjednika DVD-a Rab, gospodina Joška Vidasa, koji je 2006. godine, zajedno s DVD-om Rab, proslavio i svojih 60 godina vatrogastva na ovom otoku.

 

Rapski list br. 2 – travanj 2008. godine