Foto: Foto: Ruža Kaštelan
Prošlost, dakle, nije nešto što bi nas samo vezalo, nego nas neprestano poziva na zauzimanje novih stavova. Jedno je od najljepših svojstava ljudske slobode što možemo sami odlučivati o smislu svoje prošlosti. Ne upravljamo vanjskim tijekom događaja, ali slobodno odlučujemo kakvo će značenje događaji imati za nas.
A upravo se tako događa nebitnost. Ne stignemo ni trepnuti i već smo ona osoba u timu kojoj se novopridošlice ‘smješkaju’ pored novog aparata za vodu, ili vam kažu kako jednostavno nemate vještine za taj posao, a mi se pitamo zašto stvari koje su funkcionirale prije desetak godina više nisu dovoljno dobre. Ali nešto se promijenilo, pa dobro došli u nebitnost.
Pitanje je: Kako se boriti protiv nje? Dobra je vijest kako postoji način da se ona pobijedi.
I zato je na blagdan svete Lucije 13. prosinca, posebno radosno u Banjolu, jer je ona patron župe, te slovi kao zaštitnica dobroga vida. Njezin blagdan se slavi u zimskom solsticiju (suncostaju ), tj. u vrijeme kad su dani sve kraći i skraćuju se sve do Božića, da bi od Isusova rođenja, po kojem dolazi svijetlo svijeta, ti dani postajali sve duži. Od blagdana sv. Lucije do Božića ima 12 dana što predstavlja idućih dvanaest mjeseci u slijedećoj godini.
Ove godine je svetu euharistiju predslavio krčki biskup mons. Ivica Petanjak, u koncelebraciji rapskih svećenika, te gost don Mijo Grozdanić, (Katuni, Kreševo), iz okolice Splita, koji je održao i duhovnu obnovu prije blagdana svete Lucije.
Na početku je župnik domaćin vlč. Kristijan Perović uputio pozdrave i zahvalu svima nazočnima, a biskup Ivica je pojasnio svetost Lucije koja je rođena krajem III. stoljeća u Sirakuzi (Sicilija), za vrijeme cara Dioklecijana, u vrijeme progona kršćana. Svoj život je posvetila Kristu, a svo svoje bogatstvo je dijelila siromasima, pomagala bolesne i udovice. Onaj kome je bila obećana od malena osvetio joj se tako što ju je prijavio rimskom sudu. I bila je mučena, iskopane su joj oči i probodeno joj je grlo mačem. Zato je od davnine sveta Lucija zagovornica i zaštitnica slabovidnih i slijepih, a i samo njezino ime Lucija znači Svjetlana, Jasna.
Svoj život je posvetila Kristu, a svo svoje bogatstvo je dijelila siromasima, pomagala bolesne i udovice. Onaj kome je bila obećana od malena osvetio joj se tako što ju je prijavio rimskom sudu. I bila je mučena, iskopane su joj oči i probodeno joj je grlo mačem. Zato je od davnine sveta Lucija zagovornica i zaštitnica slabovidnih i slijepih, a i samo njezino ime Lucija znači Svjetlana, Jasna.
Biskup Ivica se u svojoj homiliji dotaknuo pojma djevičanstva i mučeništva, te je rekao: “U prvim kršćanskim vremenima ima mnoštvo svetih djevica i mučenica: Lucija, Barbara, Katarina, Cecilija, Agata…, i onda s vremenom kako su prestajala progonstva kršćana, došlo je do toga da se govori samo o djevičanstvu kao jednom izdvojenom činu u kojem se sve promatralo samo u odnosu prema spolnosti, kao da je čovjek sam po sebi svet ili će se spasiti samo zato što je djevica i što nema intimnih odnosa s drugim. To je potpuno krivo shvaćanje djevičanstva i zato su stari crkveni oci govorili – Djevica se ne rađa, nego postaje! Tko je sav svoj život predao Bogu i želi živjeti po primjeru Isusa Krista i njegova evanđelja, taj se mora dobrano uznojiti. Mora svaki dan biti na toj evanđeoskoj visini i odolijevati svim mogućim izazovima, napastima, ponudama svijeta.
Uistinu mora biti evanđeosko svjetlo sve do toga da je spreman i život položiti za Krista. Ali to vrijedi i za sve one koji hodaju kao dečki i djevojke, za oženjene i udane. I vi živite i trebali bi živjeti djevičanstvo na svoj način time što ste izabrali bračni život, time što ćete jedno drugom biti vjerni, što ćete odolijevati svim mogućim izazovima suvremenog svijeta. Što ste spremni prihvatiti vas dvoje kao dar, da se moraš prilagoditi drugoj osobi, da je ne smiješ gušiti svojim navikama, da joj daš prostora da se uz tebe ostvari kao osoba, da se osjeti prihvaćena i ljubljena takva kakva jest, a ne onakva kakva bi ti želio da bude, jer i ona tebe prihvaća s tvojim mušicama u glavi…., pa sve do vašeg potomstva, djece, posla, žrtve, odricanja… Postajati svaki dan sve više muž i žena, svaki dan sve više obitelj, kako život odmiče ljubiti sve više…, eto ti mučeništva nad mučeništvom, eto ti djevičanstva nad djevičanstvom. A na to smo pozvani. Svatko u svom redu. To je kršćansko shvaćanje i življenje djevičanstva i mučeništva: potpuna predanost u ruke Božje, i od njega prihvaćanje ovoga dana takav kakav je. Jedan radostan, drugi žalostan, prihvaćanje novog života i rađanje i napredak i rast i bolest i umiranje i smrt.“
Nakon završene svete mise o temi se još razgovaralo uz druženje i uz slatke delicije koje su napravili i donijeli mještani Banjola, kako bi uveličali blagdan patrone njihove župe. Ali bit događaja nije njegova učinjenost, nego njegov duhovni sadržaj, značenje. A sadržaj je uvijek otvoren promjenama i razvoju. Prošlost, dakle, nije nešto što bi nas samo vezalo, nego nas neprestano poziva na zauzimanje novih stavova. Jedno je od najljepših svojstava ljudske slobode što možemo sami odlučivati o smislu svoje prošlosti. Ne upravljamo vanjskim tijekom događaja, ali slobodno odlučujemo kakvo će značenje događaji imati za nas. Duhovno zrela osoba ne primjećuje ono nebitno, jer nije ovisna o sitnim vanjskim situacijama.
„Što je vrijeme? Ako me nitko ne pita, znam. Ako me netko pita i ja mu želim protumačiti, tada ne znam.“ (sv. Augustin)
