Foto: Sanja Grozdanić
U petak, 27. prosinca, u Srednjoj školi Markantuna de Dominisa Rab, okupila se generacija maturanata iz 1994. godine. Tom prigodom, ravnateljica DV Pahuljica, Sanja Grozdanić, koja je i sama dio te generacije, poslala nam je jedan emotivan tekst koji prenosimo u nastavku, a koji će također, vjerujemo, osobito onim starijim čitateljima, oživjeti brojne memorije…
Bili smo prvi razred gimnazijalaca u povijesti srednje škole na Rabu koji su plašljivo u svoje klupe sjeli 1990. godine. Dočekao nas je razrednik, pok. profesor Marijan Dedić s kojim se naprosto rodila ljubav. Volimo govoriti o njemu, jer dok se o čovjeku govori, dok žive sjećanja na njega, on živi, a to je najmanje što je naš razrednik zaslužio.
Brzo je to postala naša škola, naš drugi dom, profesori pored roditelja bili su nam tada najvažniji ljudi koji su imali snažan utjecaj na to kakvi smo mi danas. Voljeli smo svoju školu, iako pri tome ne mislim na zgradu, mislim na ljude koji su živjeli i radili s njom.
I posebno emotivni danas sjedimo u toj istoj školi uz svoje profesore kojima ponosno možemo reći, odradili ste dobar posao. Evo nas, već dugo smo odrasli, već dugo smo sposobni, vrijedni i odgovorni, to je ono što ste nam usadili.
Najljepše zahvaljujemo ravnatelju srednje škole Markantuna de Dominisa prof. Damiru Papariću koji nam je širom otvorio vrata naše škole u koju danas idu neka druga nasmijana djeca.
Nek još dugo budu nasmijana i sretna, nek vole svoju školu i ljude koji se toliko trude. Hvala i svim dragim profesorima koji su svojim prisustvom posebno uljepšali današnje druženje.
Autorica: Sanja Grozdanić
