Foto: Ruža Kaštelan
Postojanje ljudskoga stvora kao takvoga predstavlja jedno lijepo i veliko zvanje: to je poziv na zahvaljivanje Bogu na daru života, poziv na prihvaćanje tog života i njegovih raznih dimenzija (tjelesne, razumske, osjećajne, duhovne..) i na usmjeravanje života prema dobru i prema plodnosti, prema uzajamnom darivanju osoba.
Ako nismo osjetljivi na ljepotu zvanja na ljudskost, kako ćemo moći primiti pozive koji će kasnije u životu uslijediti? Ako ne prepoznajemo ili čak preziremo, kako ćemo moći stupiti u dijalog i živjeti u nekom zajedništvu s onima koji nisu kršteni? Zvanje na život je zajedničko svim ljudima, bili oni vjernici ili ne.
A u utorak, 8. listopada, u crkvi Uznesenja Marijina u Rabu, održana je Duhovna obnova, koju je predvodio vlč. Saša Malović progovorivši u svetoj misi o prihvaćanju istine, istine ljubavi, o potrebi življenja istine kako ne bi postali kruti. Uputio nas je dobrohotno, obazrivo, da namjestimo svoje “antene”, da izoštrimo sluh za “unutarnji glas”, i da se oslonimo na naše vlastite snage, na snage ljubavi koje drijemaju u svakom čovjeku, često na žalost prikrivene. Jer je svatko na svoj vlastiti način pozvan da nađe središte svoga srca – “blagi osnovni ton” svoga životnog puta. Pritom nam doduše mogu poslužiti drugi kao uzori, na primjer sveci, a najveći i najponizniji uzor je Blažena Djevica Marija koja je svojim pristankom, svojim Da otvorila sve odgovore na pitanje: “Bože, tko si ti?”

Spomenuo je da i grijesi mogu postati izvorom blagosti i milosrđa prema bližnjemu. Jer mogu li si ja, koji tako lako padnem, dopustiti da osuđujem svoga brata? Ne moram li prema njemu biti milosrdan kao što je Gospodin bio prema meni?

Nakon euharistije slijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je molitvom predvodio vlč. Saša, a oplemenili su ga pjesmom vjeroučiteljica Nada Pereza koja je svojim glasom ispunila čitavu crkvu, a Luka Holjar i vjeroučitelj Nino Kordić muziciranjem oplemenili naše razmišljanje, molitvu, osjećaje, osluškivanje iz svog duhovno-duševnog osobnog središta, nalaženja samoga sebe u srcu koje se ima otvoriti.

Vjeroučiteljica Kristina Kordić je govorila o povijesti nastanka Marijine krunice, koja se rado moli na svim jezicima svijeta i u cijelom svijetu. A koja se molila i kod bitke kod Lepanta u kojoj je sudjelovala između ostalih i rapska galija. A gđa Kristina je posvjedočila i o svom putu od obraćenja, spoznanje svoje vjere do danas. Bilo je vrlo emotivno i hrabro, jer samo božanska Mudrost može ostvariti božanske veličine koje je nama namijenila.
Pjesme koje su se emotivno pjevale odzvanjale su u prostoru crkve Uznesenja Marijina u Rabu, koja je bila ispunjena i starijima, kao i brojnim mladima iz svih mjesta otoka, a ta radost se doista osjećala kao da je izrasla iz duha Evanđelja, i lomio se kruh ljubavi i dijelio se međusobno.

A kada izađemo iz crkve jesmo li mi voljni lomiti kruh s drugima? Kruh ljubavi? Kruh svoje strpljivosti i uviđavnosti? Kruh svoga doba? Kruh radosti?
Victor Sion je napisao: “Grješnica je shvatila, shvatila je tko prašta, upoznala je Boga. Njezin je grijeh bio njezina šansa, šansa da susretne Isusa. Božanski je govor namijenjen grješnicima koji se usuđuju vjerovati da im je oprošteno. Samo oni koji se priznaju grješnicima imaju šansu upoznati Boga.”
Napisala i snimila: Ruža Kaštelan




















