
Foto: Ruža Kaštelan
Proslava Male Gospe je slavljenje blagdana rođenja Blažene Djevice Marije. O Marijinoj neznatnosti i malenosti u očima ovoga svijeta progovarali su mnogi proroci. U očima svojih suvremenika Marija se ničim nije isticala.
Živjela je u Nazaretu, malenom mjestu koje se u Starom zavjetu ni jednom ne spominje, živjela je u pokrajini Galileji o kojoj su često s podsmijehom i prezirom govorili. Živjela je kao majka i kućanica i nitko u njoj nije mogao prepoznati najveću od svih žena, onu koja je postala Bogorodicom.
A danas smo pod silnim utjecajem raznih medija i pod pritiskom mentaliteta potrošnje, pa se nekako čini da je jedino važno biti viđen, biti zapažen, biti važan kupivši ovo ili ono. U današnjem potrošačkom i senzacionalističkom društvu teško da smo siti novih proizvoda, novih užitaka, novih spektakala i događanja.
Marijina posebna karizma je apstraktno učiniti konkretnim, Ona iskazuje svoju majčinsku ljubav na opipljiv i konkretan način.
I zato nam je potreban ovaj blagdan u kojem slavimo predanje, ljubav, povjerenje, ljepotu mira, slavimo u Blaženoj Djevici Mariji, našoj Maloj Gospi Loparskoj u Loparu u zavjetnoj crkvi na brijegu. Hodočasnici dolazeći s cijelog otoka ujedinjeni u svojim molitvama i prošnjama objedinjuju čitav otok. Zapravo, Marijina posebna karizma je apstraktno učiniti konkretnim, Ona iskazuje svoju majčinsku ljubav na opipljiv i konkretan način.
Ove godine 8. rujna euharistijsko slavlje u jutarnjim satima predvodio je vlč. dr. Anton Bozanić, župnik i dekan Omišlja na otoku Krku, u koncelebraciji svih svećenika s otoka Raba te budućeg đakona Zorana Maričevića.
Želja zbog koje gubimo mir, pa bila ona i najizvrsnija, nije od Boga. Treba htjeti i željeti, ali na slobodan i nenavezan način prepuštajući Bogu ostvarenje po Njegovu nahođenju i u svoje vrijeme.
Dr. Bozanić je vrlo slikovito pojasnio Isusovo rodoslovlje, koje je ispisano u pročitanom evanđelju, naglašavajući kako bez prihvaćene prošlosti svakoga od nas nema ni naše budućnosti. Spomenuo je i u svojoj propovijedi kako moramo znati svesti na pravu mjeru svoje, čak i najbolje želje. Jer koliko puta izgubimo mir samo zato što nam se čini da naše posvećenje ne napreduje dosta brzo i da još imamo previše mana, a to nas samo može usporiti.
Kada je riječ o našim željama i htijenjima, znak da živimo u istini i da želimo po Duhu Svetomu, nije samo to da je željena stvar sama po sebi dobra, nego i to da smo u miru. Želja zbog koje gubimo mir, pa bila ona i najizvrsnija, nije od Boga. Treba htjeti i željeti, ali na slobodan i nenavezan način prepuštajući Bogu ostvarenje po Njegovu nahođenju i u svoje vrijeme. Za duhovni je napredak od vrlo velike važnosti odgajati svoje srce u tom smjeru. Bog daje rast i obraćenje. Oni nisu plod našega nemira, naše užurbanosti niti naše zabrinutosti.
Domaćin, župnik u Loparu vlč. Božidar Volarić zahvalio se predvoditelju slavlja, te posebno pozdravio sve one koji su došli pješice preko Fruge do svetišta u Loparu, iz Banjola predvođeni budućim đakonom Zoranom Maričevićem i iz Supetarske Drage vlč. Sašom Malovićem, i sve hodočasnike koji su došli s otoka Krka trajektom, te sve one koji su došli iz Baške brodom.
Pozdravio je i hodočasnike koji su stigli iz svih mjesta otoka Raba kako bi radosno u velikom broju, zajedno sa svim Loparanima proslavili blagdan Male Gospe u ovom starodrevnom loparskom i otočnom svetištu, i hodočasnike koji su došli iz prijateljske slavonske općine. Pozdravio je i općinske predstavnike i čestitao svima Dan općine Lopar. Zahvalio se svima koji su sudjelovali u poslovima kako bi slavlje ovog blagdana proteklo u vjerskom i radosnom ozračju.
A Padre Pio je zapisao: “Mir je jednostavnost duha, vedrina savjesti, spokoj duše, veza ljubavi. Mir je red, sklad unutar osobe, neprestana radost koja proizlazi iz mirne savjesti, sveta radost srca u kojemu vlada Bog. Mir je put savršenstva ili, još bolje, u miru je savršenstvo.“ A sve je to imala Marija iz Nazareta. A unutarnji mir čisti je Božji dar, ali ga treba stalno tražiti i njemu težiti i onda nije nedostižan.
Autor: Ruža Kaštelan