Foto: Ante Matijević
Ljetna protupožarna sezona u punom je jeku. Vatrogasci diljem jadranske obale u stanju su visoke pripravnosti. Dolaskom vrućih, ljetnih dana i dugih perioda bez kiše vegetacija koja nas okružuje postala je suha i lako zapaljiva, a uz neoprezne ili neodgovorne osobe, stvoreni su idealni uvjeti za nastanak požara otvorenog prostora.
Ljepote našega krajolika, šume, makije i ostalo divno raslinje koje nas okružuje u tren oka mogu nestati, a o materijalnoj šteti i ugrozi ljudskih života nećemo ni govoriti. Ako se u priču umiješa i mahovita bura, prava je katastrofa na pomolu. Ne moramo napominjati koliko je važna edukacija, a zatim i rana prevencija požara u suzbijanju šteta većih razmjera.
Kako bi se spriječilo pakleno zlo koje se svake godine za vrijeme turističke sezone nadvija nad nama, vatrogasne jedinice organiziraju svoja cjelodnevna dežurstva i budno prate situaciju na terenu ne bi li u korijenu to isto zlo, čitaj vatru, sasjekli.
Među našim otočnim čuvarima, a koji su, moramo istaknuti, zbog izoliranosti otoka prepušteni sami sebi jer eventualna pomoć izvana može stići tek za nekoliko sati zakašnjenja, dva su dobrovoljna vatrogasna društva, DVD Rab i DVD Lopar.
Ovoga puta uputili smo se prema dobrovoljcima iz Lopara i proveli s njima jedno predvečerje. Toga dana, a bila je to nedjelja 16. srpnja, bila je planirana ophodnja sjevernoga dijela Lopara i otoka Sv. Grgura vatrogasnim plovilom pod zapovjedništvom zamjenika zapovjednika postrojbe DVD-a Lopar Franka Matahlije te pet iskusnih vatrogasaca.
Nešto prije 19:00 sati stigli smo u vatrogasni dom gdje nas je dočekao i predsjednik DVD-a Lopar Joško Matahlija te smo nakon zajedničke fotografije kombi vozilom krenuli prema Lučici gdje je vatrogasno plovilo vezano.
Oko 19:30 sati odrješujemo cime i krećemo, na našu zamolbu, prema Medovoj buži gdje se prije nekoliko dana, točnije 13. srpnja, odvila zahtjevna akcija spašavanja devetogodišnjaka, njemačkog državljanina, a koja je srećom završila bez posljedica.
Spašavanje je izazvalo veliku zainteresiranost javnosti, koja se između ostaloga, očitovala u velikom broju komentara te “lajkanja” i “šeranja” objavljenog članka na portalu Rab Danas i društvenim mrežama.
Zamjenik zapovjednika loparske vatrogasne postrojbe Franko Matahlija potvrdio je kako su toga dana dobili dojavu da su djeca skakala u more na predjelu Medove buže te kako jedan od njih nije isplivao. Tadašnje prognoze, a prema dobivenim informacijama, nisu bile optimistične te su u pripravnost stavili ronioca iz ronilačkog centra Moby Dick iz Lopara. “Imali smo informaciju da su djeca skakala u more kod Medove buže, ali ne u samu bužu”, govori nam Matahlija, “te smo shodno tome krenuli s pretragom područja uz obalu, ali i kopnenog dijela u neposrednoj blizini spilje. Vatrogasac Nenad Rukavina prvi je iskočio s vatrogasnog plovila na nepristupačnu i strmu obalu te se oprezno po oštrim stijenama popeo do vrha spilje odnosno do njenog urušenog dijela stropa te odmah ugledao dječaka kako sjedi na stijenama.”
Vatrogasci su započeli komunikaciju s unesrećenim dječakom ne bi li utvrdili u kakvom je psiho-fizičkom stanju dok se istovremeno pripremala oprema za spašavanje iz dubina kao i prva pomoć.
“Utvrdili smo da je pothlađen, dehidriran i vrlo prestrašen, no dobrog općeg stanja te je odgovarao na naša pitanja. Vjerojatno je u buži sam proveo sat vremena, možda sat i pol. Odmah smo pristupili spašavanju, napravili sidrište i spustili konop na kojemu je bio zakačen pojas za izvlačenje” – prepričava nam Matahlija.
U Medovu bužu spustio se i sam zamjenik vatrogasne postrojbe kako bi do užeta i pojasa za izvlačenje doplivao s dječakom i isti mu obukao. Ekipa vatrogasaca koja se nalazila “gore” kod urušenoga svoda spilje započela je s izvlačenjem dječaka, a nakon njega i zamjenika Matahliju.
Dječaka su ukrcali u vatrogasno plovilo te dopremili do Aquagana, koji je 1 kilometar udaljen od Medove buže, gdje su ih dočekali roditelji koji su bili, kako kaže Matahlija, uplakani i zahvalni. S roditeljima, doznajemo nadalje od Matahlije, bio je vatrogasni zapovjednik Stanislav Franelić koji je osim podrške pokušavao doći do čim više detalja i informacija o dječaku kao što su strahovi i fobije, zdravstveno stanje i sl., a koje bi mogle pomoći vatrogascima na intervenciji i hitnom medicinskom timu. Na kraju ove spasilačke priče sve se dobro svršilo, a mi smo se s lokaliteta Medove buže plovilom uputili put sjevera i poznatih, netaknutih plaža Lopara u potrazi za dimom.
Po lijevom boku ostavljamo većinu loparskih hridi i uvale Stolac, Saramić, Podšilo i plovimo prema Sturiču i Ciganki. Iako je vruće i sparno plovidba pri 20-ak čvorova je ugodna i mirna. Okrećemo zatim prema sjeveru i uvali Sveti Grgur na istoimenom otoku gdje se smjestio ugostiteljski objekt “Arta”.
Prilikom uplovljavanja u uvalu uočavamo barke, glisere i jedrilice među kojima i policijsko plovilo u patroli. Pristajemo na rivu na kratko osvježenje te malo prije zalaska sunca ukrcavamo na gumenjak i pravac Lopar.
Taman kada smo se odvezali i polako krenuli prema matičnoj luci uočavamo dim u obližnjoj uvali, dvjestotinjak metara od naše pozicije. Palimo svjetlosnu signalizaciju na brodici i za 20-ak sekundi dolazimo do pristana na kojemu je nekoliko plovila vezano i ekipu na roštilju iz kojega se i dimilo.
Vatrogasci prisutne upozoravaju o zabrani loženja vatre na otvorenom prostoru te ih smireno i pristojno mole da ugase roštilj. Prije no što su ugasili roštilj jedan od prisutnih prekršitelja pokušava vatrogasce uvjeriti kako se ovdje ipak ne radi o loženju vatre na otvorenom prostoru, a drugi pak dobacuje kako imaju plinski roštilj na plovilu. Ono što se nekoliko sekundi kasnije pokazalo apsurdnim jest da se frontman te ekipe, koja vjerojatno zajedno krstari brodicama, predstavio kao profesionalni vatrogasac s otoka Krka, rekavši kako je među njima još jedan vatrogasac pa se, čitajući među redovima, ne bi trebali oko ove situacije uopće sekirati.
Ono što situaciju čini još zanimljivijom jest da su dan ranije krčki vatrogasci obavijestili naše vatrogasce da uočavaju dim na predjelu otoka Sv. Grgura. Prema dojavi vatrogasci su krenuli na intervenciju i ponovno zatekli grupu ljudi kako loži vatru tj. sprema hranu na roštilju.
Uglavnom, “profesionalce s Grgura” ostavljamo po krmi i u suton plovimo prema Lučici.
Pristajemo i vraćamo se u vatrogasni dom. Tamo nas dočekuje večera za koju je bio zadužen Leon Lekaj, dežurni u VOC-u, uz budno oko zapovjednika vatrogasne postrojbe Stanislava Fanelića.
Dok smo večerali i razgovarali o aktivnostima i planovima lokalnog vatrogasnog društva, stiže poziv u 22:04 sati – netko pali vatru na otvorenom prostoru iznad Livačine. Večera se po hitnom postupku prekida i odmah izlazi na intervenciju s dva vozila.
Nakon tridesetak minuta vatrogasci se vraćaju s već, mogli bismo reći, klasičnom pričom različitih varijacija na temu. Osim što su palili vatru, talijanski su državljani, kampirali na nedopuštenom mjestu, a vidjevši da vatrogasci dolaze, pokušali su neuspješno roštilj sakriti iza kampera.
Iako se večera već bila ohladila, intervencija nije pokvarila raspoloženje vatrogasaca, a druženje se u dobrom duhu nastavilo. Uz još pokoju riječ oko 23 sata oprostili smo se od dežurnih vatrogasaca u nadi da intervencija te noći više neće biti.
Za kraj svakako moramo upozoriti i naglasiti da je malo potrebno da se neko veće zlo dogodi. Budimo savjesni i oprezni. Veliki broj turista svakodnevno boravi na otoku Rabu, a među njima i onaj manji dio neodgovornih koji svojom nebrigom, a možda i ne znanjem mogu prouzročiti, na našem prekrasnom otoku, štete katastrofalnih razmjera.
Autor: Ante Matijević
