Foto: Ruža Kaštelan
U svojoj homiliji na blagdana sv. Stjepana u Barbatu predvodeći euharistiju vlč. izv. prof. dr. sc. Božidar Mrakovčić progovorio o mogućnosti oprosta. Slavlju euharistije u crkvi sv. Stjepana koncelebrirali su, osim župnika domaćina vlč. Krunoslava Borasa, vlč. Božidar Volarić, župnik u Loparu, te Josip Kosić, župnik u Mundanijama, i vlč. Petar Kordić koji je rodom iz Barbata.
Piše: Ruža Kaštelan
Shvatimo li kakvi su bili rezultati odluka donesenih na temelju onoga što smo smatrali nadahnućem, postat ćemo sposobniji raspoznati je li naša “ideja” bila od Boga ili plod naše vlastite misli. No ne volimo priznati da smo pogriješili, ali i to treba iskusiti. Iako smo sigurni da nam Bog pomaže – moramo proći kroz razdoblje učenja koje podrazumijeva posrtanje, traženje, uspjehe i pogreške.
Pa je vlč. izv. prof. dr. sc. Božidar Mrakovčić progovorio o mogućnosti oprosta u svojoj homiliji na blagdana sv. Stjepana u Barbatu predvodeći euharistiju. Vlč. Božidar vrlo rado dolazi na blagdan titulara barbatske župe, jer je prije trideset tri godine proveo neko vrijeme u toj župi, pa je i zato pomalo za nju emotivno vezan.
Slavlju euharistije, blagdana sv. Stjepana koncelebrirali su osim župnika domaćina vlč. Krunoslava Borasa, vlč. Božidar Volarić, župnik u Loparu, te Josip Kosić, župnik u Mundanijama, i vlč. Petar Kordić koji je rodom iz Barbata.
Vlč. Božidar je u svojoj propovijedi između ostalog rekao:
“Kada bismo drugoga čovjeka pored sebe više cijenili onda bi se i prema drugima možda bolje ponašali, imali bi češće lijepu riječ jedni za druge, što je lijepo i dobro djelo, a to nas uči Božić. A sv. Stjepan nas uči da cijeniti pored sebe čovjeka, pa i onda kada nam učini zlo da mu oprostimo, poput Isusa na križu. A i sv. Stjepan je molio kada su ga kamenovali “Isuse ne uzmi im ovo za grijeh”. Često se može čuti – do smrti mu ovo neću oprostiti – kao da onaj drugi ne zaslužuje Božje oproštenje, a i za njega je Isus umro. A možda i mislimo da ne zaslužuje jer mi je zaista nešto loše napravio, ali zar i ja ne zaslužujem malo mira, jer dokle god mu zamjeram i ne mogu mu oprostiti, ja neću imati mira. A ipak zaslužujem malo mira imati. A nije li se Isus za nas rodio, umro i uskrsnuo da bi nas učinio sposobnim da poput sv. Stjepana oprostimo. Ako nismo sposobni oprostiti onda barem poput sv. Stjepana molimo za onoga koji nam se zamjerio i učinio zlo. Ako tako učinimo, ako znamo moliti za svoje neprijatelje onda smo već na putu povjerenja.”
Kriterij nadahnuća može biti dobar, a može biti i loš, jer posljedice možemo procijeniti nakon što je odluka donesena. A u praksi bi rado imali kriterije koji će unaprijed spriječiti pogreške, razlučiti dobro od lošeg, još i prije nego što ga počnemo primjenjivati. No to je ljudski zakon od kojega nitko nije oslobođen, čak ni najduhovniji ljudi. Ako ponizno prihvatimo lekcije koje smo naučili kroz iskustvo, ako idemo dalje i ne damo se obeshrabriti jer smo uvjereni da je sve milost, tada ćemo naučiti sigurno razlučivati.
Na kraju se obratio župnik domaćin vlč. Boras zahvalom na dolasku svećenicima, te predvoditelju misnog slavlja i naglasio:
“Naši Božići ovdje u Barbatu nisu samo vremenski nego zahvaljujući sv. Stjepanu, prvomučeniku našem zaštitniku i suvremeni i svevremeni. Oni nam poručuju da Božić nije blagdan djeteta nego po sv. Stjepanu govori da je svijet u kojem živimo svijet odraslih, svijet birokrata, činovnika, zakona, ograda, neoprosta što nam svjedoči upravo sv. Stjepan čiju svetkovinu danas slavimo. Pa praštajmo jedni drugima ako želimo i sve današnje gledati kao sv. Stjepan.”
Te se zahvalio gradonačelniku, Gradskom vijeću i Rapskoj plovidbi na upućenim čestitkama.
Stvoreni smo da primamo i dajemo ljubav, a to ne znači da se nezaustavljivo povodimo za svim svojim hirovima, nego omogućimo onomu što je najbolje, najljepše i najdublje da slobodno iziđe na površinu i da ne bude prigušeno površinskim pojavama kao što su strahovi, sebična navezanost, laž….te skinimo taj oklop koji nas paralizira kako bi na vidjelo izišlo ono što je u nama autentično, postanimo slobodni.
Teks i foto: Ruža Kaštelan
