Foto: RabDanas
Bilo je to 22. lipnja 1941. kada se u šumi Brezovica kraj Siska okupilo 79 hrabrih antifašista pod zapovjedništvom Vlade Janjića Cape. To je vrijeme postojanja Nezavisne države Hrvatske u kojoj je, na temelju rasnih zakona, ta fašistička ustaška država provodila rasne zakone prema svim nehrvatskim narodima i njima nepoželjnim političkim neistomišljenicima.
Iako su svi iz te skupine, osim Nade Dimić, bili Hrvati, pa tako nisu trebali strahovati za svoju sudbinu, ipak su se hrabro oduprijeli ubijanju nedužnih ljudi na temelju nacionalnosti i vjere. Partizanska jedinica odmah je počela svoje vojno djelovanje pa je označena kao prvi partizanski odred na teritoriju tadašnje Jugoslavije. Premda se za ovaj događaj znalo, u Jugoslaviji togaj datuma nije slavio početak otpora, već 27. srpnja 1941. Čak je i Josip Broz Tito jednom prigodom Vladi Janjiću Capi čestitao kao prvom partizanu na teritoriju Jugoslavije, ali datum ustanka nije promijenjen.
Temeljem povijesne činjenice o hrvatskom antifašističkom otporu u Izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske stoji da je Država Hrvatska utemeljena na povijesnoj državnosti i “uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)…” Unatoč činjenici da je moderna Hrvatska utemeljena na tekovinama antifašističke borbe zadnjih se godina Dan antifašističke borbe na otoku, kao i u cijeloj Hrvatskoj, obilježava tiho, skoro neprimjetno. Nema niti jednog događaja koji bi bio posvećen otporu Rabljana fašizmu. Premda su talijanski fašisti i njemački nacisti kao i ustaše ostavili krv na ovoj zemlji (1490 umrlih u talijanskom fašističkom logoru i 209 poginula Rabljana), premda je za ovaj otok dao život skoro svaki njegov deseti stanovnik, nema empatije vlasti koja bi bila vrijedna pažnje i dostojanstva.
Zašto danas životi onih 209 poginulih Rabljana nisu vrijedni našeg ponosa i pijeteta? Zar je moguće da se i dalje ponavlja teorija istog otklona od svih totalitarizma, onog Titovog i Pavelićevog. Zar današnji vođe ovog naroda ne znaju da je utemeljitelj stranke na vlasti partizanski general Franjo Tuđman bio u tom odlučujučem ratu na strani “dobrih” momaka, Titovih partizana, koji su se tukli s Pavelićevim lošim i zlim momcima. Ako su oni dobri momci stvorili granice današnje Hrvatske države koja je obranjena u Domovinskom ratu i ako je za te granice dalo živote puno više hrvatskih građana, zar ne bi mogli pokloniti veću pažnju žrtvama. To ćemo učiniti ako prihvatimo povijesnu činjenicu da je današnja Hrvatska država nastala u okviru granica koje su izvojevali oni “dobri” momci i zacrtali ih u Deklaraciji ZAVNOH-a 1943. godine, “a hrvatski branitelji ne bi 1991. mogli biti branitelji, već samo pobunjenici, da te državnosti nije bilo”. To je i Badinterova komisija potvrdila i to je povijesna istina. Jer ako su partizani i ustaše jednako loši, kako često uče mlade, čemu priznavati granice koje su nam ostavili oni koji su nam pobjedom nad onima prvima ostavili.
Ako je tome tako onda otklon od jednog i drugog totalitarizma, o čemu slušamo svaki dan, nije i ne može biti alibi za prešućivanje Dana antifašističke borbe. I ne samo da se prešućuje već se i ignorira u većini medija i školskim programima.
Svim građanima Republike Hrvatske čestitamo Dan antifašističke borbe!
Pozivamo Rabljane da se u utorak 22. 6. 2021. u 8,30 sati pridruže članovima Udruge antifašista na polaganju cvijeća u Boškopini na spomenik poginulim Rabljanima.
Predsjednik Udruge antifašista Raba Ivica Lupić
