Foto: Petar Lupić
U nedjelju Dobrog Pastira, 26. travnja 2026. nakon zavjetne rapske proslave Križi, u popodnevnim je satima za mjesto i župu Mundanije, ali i za čitav otok Rab slijedio svečani trenutak otkrivanja spomen-krstionice kraj crkve sv. Ilije proroka. Spomenik je to o 100. obljetnici posvete crkve sv. Ilije proroka i 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva koja je svečano proslavljena i obilježena prošle godine zaslugom vlč. Josipa Kosića, glavnog pokretača proslave uz podršku župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća.
Uz župnika vlč. Josipa Kosića te lijepog broja župljana i gostiju, svojom su nazočnošću ovaj događaj uvećali mons. Mladen Mrakovčić, rapski župnik i dekan rapskog dekanata, koji je predvodio Službu riječi i blagoslovio spomenik, gradonačelnik gosp. Nikola Grgurić koji je otkrio spomenik, znanstvenici koju su sudjelovali na skupu Otočne pučke pobožnosti u Rabu, među kojima i dr. sc. Iva Niemčić, ravnateljica Instituta za etnologiju i folkloristiku, dr.sc. Joško Ćaleta i dr. sc. Milena Marijan Peranić. Nažalost, nadbiskup zadarski u miru mons. dr. Želimir Puljić koji je predvodio Križi i bio pozvan da svojim prisustvom uveća ovaj događaj i blagoslovi spomenik, unatoč iskazanoj volji, zbog zdravstvenih je razloga morao otkazati svoj dolazak.
Svečanost je počela himnom Lijepa naša domovino u izvedbi klape Krijanca, a potom je župnik vlč. Josip Kosić svima nazočnima i „onima koji su u ovaj spomenik ugradili svoju stručnost i umijeće“ uputio srdačnu, pozdravnu riječ i zahvalu.
Slijedilo je prigodno obraćanje gradonačelnika gosp. Nikole Grgurića koji je također zahvalio svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog spomen-obilježja te istaknuo kako Mundanijci gradeći ovaj sveti dom pred sto godina u zajedništvu, s ljubavlju i vjerom, svjedoče i nama danas da sigurnost u budućnost može biti samo takva. Izrazio je radost, zadovoljstvo i sreću što je dio ove zajednice koju pomaže i nastavit će graditi i Grad Rab.
Uz gradonačelnika gosp. Nikolu Grgurića spomen-krstionicu otkrili su župljani Monika Maškarin, ministrantica i gosp. Ilija Krstinić, najstariji imenjak zaštitnika crkve sv. Ilije, a sam čin otkrivanja popraćen je zvonjavom sa zvonika crkve i gromoglasnim pljeskom svih nazočnih.
Nakon što je spomenik ugledao svjetlo javnosti, nazočnima se obratila dr. sc. Milena Marijan Peranić koja je sudjelovala u njegovu osmišljavanju. Podsjetila je na prošlogodišnje obilježavanje 100. obljetnice posvete crkve sv. Ilije svečanom svetom misom koju je predvodio biskup mons. Ivica Petanjak te najavila i skoro izdanje obljetničke knjige – zbornika radova koji je u završnoj fazi izrade.
Govoreći o ideji i značenju spomenika, istaknula je da ova spomen-krstionica ima dvojaku simboliku:
„Ona je jedan od simbola pokrštavanja hrvatskoga naroda, odnosno prihvaćanja kršćanstva u vrijeme prvih hrvatskih vladara. Istodobno, možemo je povezati i s prvim godinama današnje župne crkve sv. Ilije. Naime, kako svjedoče spisi arhiva župe Mundanije, odnosno zabilješke župnika Ivana Ilijića, već vrlo brzo nakon izgradnje crkve u njoj je počeo krstiti djecu iz Mundanija.
Iako još nije imao pravu krstionicu, župnik je za tu svrhu koristio posudu sličnog izgleda koju je imao na raspolaganju, a u koju bi ulio blagoslovljenu vodu. Na taj je način ova krstionica ne samo podsjetnik na kršćanske početke našega naroda te prve godine naših vladara, već i na lijepu priču o skromnosti, ali i snalažljivosti župnika i vjerničkoga puka Mundanija koji su u vremenu sveopćega siromaštva uspjeli iznaći način za održavanje najbitnijih funkcija župne zajednice.
Na spomen-krstionici urezana su dva stiha – naslova pjesama – koja je župnik Ilijić u sitnim bilješkama zabilježio da se u to vrijeme pjevaju na početku svake svete mise. Riječ je o ulaznim pjesmama na staroslavenskome jeziku „Okropiši se“ („Poškropi me“) i „Videh vodu“ („Vidjeh vodu“) kojima je po starome obredu započinjalo misno slavlje u netom sagrađenoj crkvi sv. Ilije, a i tijekom narednih desetljeća, kako me je uputio prof. Joško Ćaleta. Autor spomenika tražio je stihove vezane uz blagoslivljanje svetom vodom koje je planirao ugravirati na ovu krstionicu, pa je to otkriće savršeno upotpunilo njegovu ideju. Pjesme na staroslavenskome jeziku koje su pjevali naši pradjedovi i prabake u Mundanijama kao i u drugim našim krajevima, svjedoče višestoljetnu tradiciju koja je održavala hrvatski identitet u vrijeme dok su službeni jezici institucija bili latinski, talijanski, njemački i mađarski jezik.
Tako ideja spomenika divno spaja hrvatsku povijest, tradiciju i kulturu s poviješću župe i naselja Mundanije te oslikava njihovu povezanost i zajednički stup. Ovim se spomenikom ukazuje na nesvakidašnju priču koja se odvijala i još uvijek se odvija ovdje oko crkve sv. Ilije, priču vrijednu isticanja i na ponos čitavoj rapskoj, a osobito zajednici u Mundanijama. Nadam se da ova spomen-krstionica neće ostati samo umjetničko djelo, nego da će zaživjeti i služiti novim generacijama u nekim novim svečanim trenutcima“ – zaključila je dr. sc. Milena Marijan Peranić.
Etnomuzikolog i skupljač hrvatskoga narodnoga glazbenog blaga dr. sc. Joško Ćaleta govorio je o veličini povijesti koja je prošla ovim predjelima i poljima još od doba početaka pismenosti i uvođenja glagoljice: „Kada govorimo o Hrvatskom Kraljevstvu, u isto vrijeme Ćiril i Metod prolaze ovim krajevima i donose nam prvo pismo, glagoljicu, i način kako počinjemo bilježiti svoju povijest. Preko puta vas, u Kosinju, krenulo je kasnije i tiskanje knjiga, inkunabula, a imamo ih možda i najviše u ovome dijelu Europe – dakle, nismo bili nepismeni kontadini nego napredni ljudi i u ono vrijeme. Male zajednice poput ove u Mundanijama često ni same nisu svjesne koliko je velika ta povijest kojoj pripadaju. Glagoljaško pjevanje o kojem pričamo („Okropiši me“) pratilo je obrede svećenika, a puk ih je na taj način mogao razumjeti – u nekim je krajevima skoro 11 stoljeća prisutno, sve do danas.
U vrijeme kada se ova crkva izgradila, krčki biskup Antun Mahnić pokrenuo je reformu s namjerom da se ponovno uvede redakcija staroslavenskoga jezika – upravo je to razlog zašto su se u to vrijeme ovdje pjevale spomenute pjesme… Isusovac Josip Weiss pripremio je časoslov po kojemu se radilo i po kojemu su pjevale krčke župe, a kao što vidite, i Rab. U tridesetim i pedesetim godinama prošlog stoljeća moji kolege etnomuzikolozi zabilježili su puno napjeva koji su se pjevali na taj način. Nažalost, u Mundanijama nisu, iz banalnog razloga – jer nije bilo struje kada su došli. Zato su najbolji pivači iz Mundanija bili zamoljeni da dođu u Rab i da zapivaju – ali nisu došli, i zbog toga to tada nije ostalo tako zabilježeno… Vidite, u nekim trenutcima ni sam puk nije dovoljno aktivan i zbog toga ta povijest ih „preskoči“. Međutim, ovi svi momenti koje smo danas nabrojili su toliko važni, toliko su veliki, da morate biti ponosni na svoje pretke, i na sve ono što su vam ostavili. Nadam se da ćete biti svjesni toga i nastaviti njihovim tragom“ – poručio je dr. sc. Ćaleta.
Vrhunac svečanosti bila je Služba riječi u kojoj su sudjelovali mons. Mladen Mrakovčić, vlč. Josip Kosić te vlč. Saša Malović (župnik Supetarske Drage), i blagoslov umjetnine. Spomen-krstionicu blagoslovio je mons. Mladen Mrakovčić da postane trajni spomen župnoj zajednici i bude na dobro svima koji će se njome služiti.
Model za krstionicu izradio je akademski kipar Mladen Šćerbe, a izlila ju je u bronci Ljevaonica Krčelić iz Kraljevca na Sutli. Kameno postolje i natpis na njemu isklesao je kamenoklesac Veljko Katić iz Viškova, a uz donacije brojnih tvrtki, obrta i vjernika u organizaciji proslave župne obljetnice financijski su pomogli Biskupija Krk, Grad Rab i TZ grada Raba.
Tekst: Brankica Pahljina
Foto: Petar Lupić
