Foto: Darin Gibanjek
Na poziv rapskih benediktinki teolog Darin Gibanjek je održao korizmeno predavanje u samostanu sv. Andrije. Tema predavanja je bila “Poimanje slave Božje kao križa Božjega“. U nastavku je izdvojen dio predavanja.
Isus nam u svojoj molitvi prije nego što je krenuo putem križa kazuje: „Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga“. Govoreći o križu Isus govori o slavi. Stoga nije čudno kad i u Starom zavjetu čitamo kako nam Pismo preko proroka Izaije kazuje: „Sva zemlja je puna Božje slave“, što znači da je ona puna njegova križa.
Ta poveznica između slave i križa najbolje dolazi na vidjelo kroz hebrejsku riječi kabod. Ona se obično prevodi kao slava ili čast, no doslovno, ona znači breme, nešto što ima težinu i ozbiljnost kao kad se danas kaže „ovo nije šala“. Stoga je ključno u kršćanskom životu slavu Božju shvatiti kao breme, kao teret, jer slava kao breme može preuzeti i poništiti na sebi tamu ovoga svijeta, što slava kao čast i nešto blistavo ne može učiniti.
Dok nas slava kao čast može ostaviti promatračima i pasivnima, slava kao breme čini nas sudionicima. Taj teret slave, slave križa, sjaj je kraljevstva Božjega. Dakle činjenica da je zemlja puna Božje slave, odnosno njegova križa, jasno nam ukazuje da slavu kraljevstva preuzimaju i u njoj uživaju samo oni koji ovozemaljsku slavu shvate kao breme, kao teret, potpuno ispražnjeni od bilo kakve časti, slave i moći.
Redovnički život je stoga usmjeren ka podizanju svojih očiju prema raspetom Pravedniku: redovnica s njim povezana bit će prisutna posvuda, baš kao što je i On. Ne ovdje ili ondje, kao liječnik, bolničar ili svećenik, nego na svim bojišnicama, na svakom mjestu napuštenosti prisutna snagom Križa.
Tada redovnice nisu beskorisne, kao što ni Krist nije bio beskoristan, tada iako naizgled nemoćne, nisu nemoćne, jer je i Krist naizgled nemoćan pribijen čavlima na Križ, tako moćan u svom djelovanju, već su moćne i prisutne kao što je i Krist bio udjeljujući spasenje riječima: Danas ćeš biti sa mnom u Raju.
Tekst i foto: Darin Gibanjek
