Foto: Miroslav Maroević | Iz zbirke g. Josipa Andrića
Rabljani su, kao rijetki proizvođači svile na ovim područjima, 1018. godine sklopili ugovor s duždom Orseolom kojim su utvrdili da će Mlecima na ime danka (poreza) svake godine plaćati nekoliko funti svile.
“Za proizvodnju svile trebalo je jako puno vode, a kako su na Polačinama, za neku svrhu, očito koristili ogromne količine vode, nije posve isključeno da su je Rabljani, u vrijeme kada je Rab svoju pripadnost Mlečanima (11. stoljeće) trebao dokazivati svilom – tamo doista i proizvodili. Za takvo što postoji vrlo mala vjerojatnost, no ako su Rabljani na Polačinama nekoć uistinu proizvodili svilu, onda Rab ima očuvano jedno od najstarijih svilarskih postrojenja u Europi. Svila ili ne, Polačine je potrebno zaštititi i pomno istražiti”, pisao je u tekstu o baštini rapskoga srednjovjekovnog svilarstva za Rapski list dr. sc. Dušan Mlacović.
Polovinom XVI. stoljeća “Rab proizvodi malo žita, a vina dosta za svoje potrebe. Proizvodi i dosta smokava… Rabljani drže mnogo stoke i imaju dosta pašnjaka. Pašnjaci su podijeljeni i svake se desete godine ponovno dijele. Plemići dobivaju prostor za 600, a težaci za 100 grla stoke. Stoka se drži i ljeti i zimi na otvorenom, jedino se za nevremena zakloni.”
Na Rabu je 1770. godine u jednoj noći stradalo od nevremena 12.000 ovaca.
Godine 1892. vlada Dalmacije raspisala je natječaj za drugog putujućeg učitelja poljoprivrede, pa je tako prvi putujući učitelj poljoprivrede Rikard Antunović, koji je imenovan 1874. godine, dobio zaduženje za kotare: Zadar, Rab, Pag, Biograd, Obrovac i Benkovac, sa zadatkom da je potrebno obilaziti i najzapuštenija seoca, da neprestano razgovara s težacima, savjetući ih u proizvodnji i sokoleći ih u njihovim teškoćama, te da se trebaju osnivati pokusna polja i na njoima zorno prikazivati uspjehe poljoprivrede, što se i činilo.
1898. godine Rab je proizvodio 25.455 hl vina.
1900. godine za poljodjeljskog nadzornika i vinogradarskog povjerenika, ustupanjem prof. Ninire, postao je g. Šterkelj u kotarima: Rab, Pag, Biograd, Tijesno, Šibenik i u velikom matičnjaku u Vrani.
1911. godine na Rabu je bilo zasađeno 1.684.000 sadnica duhana, na ime čega su saditelji za osušeno lišće predano carini dobili 63.000 K.
Po izvršenom popisu te iste 1911. godine na Rabu je bilo 20.175 ovaca, 760 koza, 1.287 goveda među kojima 128 krava, 1.232 svinje i 582 magarca.
1935. godine g. Variček je sijao pamuk na Rabu i o tome je pisao u “Prirodi”.
1950. godine Rab je još davao, odnosno proizvodio 40.000 hl vina, a danas?
Iz ovih nekoliko crtica iz bogate i organizirane poljoprivredne proizvodnje na Rabu, možemo se samo upitati što danas radimo da bismo unaprijedili i iskoristili velike poljoprivredne mogućnosti koje naš otok još uvijek nudi.
Pripremili: Željko Peran i Hrvoje Hodak
