Foto: Miroslav Maroević (iz privatne zbirke gospodina Josipa Andrića) i Hrvoje Hodak
U 19. stoljeću osim povremenih problema s kozama koje su uredno brstile posađene vinograde na širokom području od Drage preko Mundanija sve do Kampora, pa je Općina čak i naložila da se broj koza svede na minimum (R.o.a., 1826, VKK, 513, III); rapske je vinograde poharala filoksera! To je doista bio izrazito velik problem o kojemu se raspravljalo i na sjednicama Dalmatinskoga sabora u Zadru!
Piše: dr. sc. Saša Potočnjak Iz arhive Rapskog lista br. 32, prosinac 2015. Rubrika: Baština koja obvezuje
Propast vinograda na Rabu za posljedicu je imalo i iseljavanje stanovništva, pa tako saborski zastupnik Josip Bakota postavlja pitanje (sve u DS, str. 332-333) na Vladu Njegova Veličanstva: Nemili bič filoksera još otrag četiri pet godina stala harati vinograde otoka Raba i Paga, jedina uzdanica onog pučanstva; tako, da do samih par godina otok Rab i Pag biti će u ovom pitanju prava pustoš i naš biedan težak a i posjednik izvrgnut nečuvenom stradanju. Danas jur vide se žalostne posljedice ovoga nemiloga gosta, jer naš težak, samo ako može kako smoći novca za put, hrpimice odlazi u tudji i daleki sviet, e da onamo na hladnome Dunaju ili preko tihoga Oceana potraži bolju sreću i svoju oskudnu i skapajuću obitelj pomože. Na koje i kakve potežkoće naš biedan narod nailazi u tudjoj zemlji nećemo ovdje nabrajati jer svakome dobro poznate, a najbolje Visokoj Vladi; pa ipak on seli. Seli jer ga sa otčeva ognjišta tjera glad i nevolja. – Ako Visoka Vlada s toga, ne priskoči kako u pomoć pučanstvu otoka Paga i Raba, doživjeti ćemo da će kroz malo godina otok Pag i Rab usljed filokserične zaraze ostati bez puka težačke ruke a posjednici skapati od oskudice. Kao protumjeru Bakota će predložiti da se uzgoj vinove loze zamijeni znatno unosnijim poslom – sadnjom duhana.
Iz ovih saborskih govora saznajemo još nešto, a to je da je Barbat bio i državni matičnjak za uzgoj vinove loze (npr. za vrste Solonis, Riparia i Rupestris monticula). Međutim, pojavili su se i određeni problemi zbog politike izvoza sadnica i jedinstvenoga tržišta, te su prema riječima J. Bakote dobre i kvalitetne sadnice bile za izvoz dok su one nekvalitetne ostajale za domaće ljude: Predprošle godine n. p. vinogradari morali su odbaciti 45% amerikanskih loza primljenih od vlade, jer ili suhe, ili gnjile, ili nedozrele, ili pretanke, ili raztočene: jednom riečiju jer skroz nevaljane. (…) Dalmacija je daklem i pogledom na amerikanske loze zemlja iznimaka, a bakalar za Dalmaciju vriedi i na filokseričnom polju. Dokaz je tome da amerikanske loze, koje su kod nas rasle, koje su se kod nas razvile, kod nas dozrele, i pokazale se zgodne za naše prilike, šalju se u druge pokrajine Austrije, a našim vinogradarima upropašćenim od vinske klauzole, od peronospere i od stotine drugih vidljivih i nevidljivih bičeva, daju se, a to uz plaću, loze koje dolaze iz Dolnje Austrije; naime one što Švabe izbace kao nevaljale, kao neupotrebljive; te se diele onda kad je davno prošlo pravo doba za saditbu, iza kako su provalile dugi put i po željeznici i po parobrodu i davno ležale u skladištima. Takove se loze nama davaju a naše dobre šalju se njima. (DS, Bakota, str. 651-652)
Dant animos vina (Vino daje odvažnost)
Staru je rapsku lozu najviše uništila filoksera, pa ne čudi da 1905. glavar Mundanija moli Općinu da se Mundanije oslobodi trošarina jer je filoksera uništila sve vinograde u Mundanijama. (IV, 72, 21/11, 1905). No sadnja je nove, američke podloge tzv. amerikanke na Rabu napredovala munjevitom brzinom pa je Vlada 1908. posudila Općini 6 111 K kako bi se ljudima platila amerikanska loza koju su u velikom broju seljaci kupili od države pošto je filoksera uništila staru lozu. (IV, 84, 1908, 27/3). Novu su lozu prvi posadili Marko Dominis iza brdašca Frapke (kod Idile) i Josip Blagdan iz Palita.
No u zapisima Fra Odorika Badurine ostalo je sačuvano svjedočanstvo, i to prema kazivanjima starih, gdje su na Rabu sve bili vinogradi. Zapisuje da se mjesta uzgoja vinove loze mogu prepoznati i po mocirama i njihovim ostacima: Počevši od Gonara (držeći se morske obale!), pak sve dalje do sv. Ilije u Mund(anijama), na lijevo od ceste (cesta počev od Punte Kampora prema Rabu); neprestano se i u naše dane redaju ”mocira” za mocirom. (…) One dopiru do podno brdašca zvanih ”Vrsi”. Od Ante Deželjin(a) (”Tunina”) prelaze i na sam plateau na samim Vrcima i idu do kuće ”Idile” kod ”Frapke” na ist(ok) do Palita. Kod Kamporske škole mocire prestale sve do kućice pok. Jos. Miš(a) (kod Barčića); jer se ovdje teren gubi u kamporsku dolinu koja je dobro obrađena. Iza Maračića (na vrhu, kraj puta za u Dragu, opeta počinju mocire desno lijevo (…). Sada tuda paše blago. Raste brnestra (…). Raste po koja maslina ili crnika i smilje (…). Zaista ne znači, da kuda vidimo po otoku Rabu mocire, da je bila samo loza! Sijalo se i žita onuda! Ali glavno bijaše ipak loza! ”Žitija” sijahu po dolinama i poljima, ono što nije bilo pod vodom. Kasnije ”amerikanku” prebaciše iz brda i brdskih pristanaka – u polja! Jer glavna ideja bila: da počine ona istrošena zemlja. Nije se gledalo da će biti slabija kvaliteta vina! (VKK, L. VII, 1946, str. 26-29.)
Posebna je vrijednost ovih svjedočanstava i u tome što su nam ostali sačuvani zapisi i o sadnji tzv. ”stare loze” poznatije kao brajda i brajdica: Iza Mravića žive Miši! Marko Miš mi reče: ”Pamtim, da je oko naše kuće još g. 1907. bilo panjeva ”stare, domaće loze” koja je tada bila skoro posve već uništena od filoksere. Panjevi bili ogromni, kao stablo srednje crnike!” On i drugi stariji kazivali mi: ”Svuda gdje se viđaju današnje mocire…, tuda sadili prije domaću lozu, koju zvahu ”brajde” (…)” I sada kada ovo pišem zovu tamo u ”Tunićevoj dragi” (kod Mravića) jedan lokalitet ”Brajda”. Stari kažu nisu sadili duboko. Sadili je rijetko: oko 2 m jednu kraj druge! Nijesu je okopavali, nego orali! Poslije bi zemlju dapače zabranali. Makinom bi oko loze okopali. Između loza sadili su žito (…). Inače loza rodila odlično. Nisu je ničim polijevali ni sipali (kao mi danas ”amerikanku” (…) protiv peronospore, a praškom od sumpora da ne napade ”lug”…)
Na Punti K(ampora) (…) teren sve do dolaska filoksere bio je pod brajdama.
Na istok, jug … od kuće Anta Deželjina (”Tunina”) i sada još ima mnogo ”derina” s mocirama. Svi stariji pamte da se tuda oralo. Gori je bilo i gumno. Južno od njegove kuće jest Frančićeva derina. Stariji pamte tu brajde.
Iza samostana jest kuća ”Markić” (po pokojnom Markiću) gdje sada stanuje Bare Macolić i Anđeo Lupić. Iza one kuće i okolo, mnoge su derine mocire. Sada obilno raste smilje i crnike. Svi pamte tuda brajde.
Od Markovina sve do Blagdana – sve su mocire! Tu je sada pašnjak i masline. Do dolaska fil(oksere) sve to bilo pod lozom. Stariji dobro pamte! Stari Jos. Marčić (od 74. god.) reče mi: ”sjeverno od Antešića u Dražici, bila zemlja rapske crkve sv. Marije. Znadem kada ju je (za filokseru) potrgala ona crkva i našla tamo samo 85 lit vina. – Ali u još starijim vremenima, gdje su sada po ”Vrsima” šume, tuda su bile loze. To napustili, sada zadržali pod lozom samo obronke brda. U najnovije doba pak, presele lozu skoro sve napolja! (…)”
I Barčić Antun ima iza kuće oko 30 000 m2 šume! Svi su oni brežuljci isprepleteni mocirama! (…) Nego je tuda pred 300 godina bila loza! Radi loze činili mocire… Napustili tu lozu (koju dakako ne pamte ni Antovi stariji!) i nasadili šumu! (…)
Prijeđimo na Plogar! Kada se uputiš od kuće J. Deželjina u Matovici, za u Kampor, 3′ hoda, na lijevo jest pašnjak ”Travice”. To je pripadalo Dominisima. Kazivao mi 1947. Marko Miš: ”Moj pokojni djed Jozo (+ cir. 1896.) kazivao: Tuda u tom velikom kompleksu Dominisi su sijali pšenicu. Kada napustili, izrasla obilna trava i razni stupovi tj. stabla, a kiše su ogolile kamenje. Pok. Jozo Miš je upamtio kada se je sijala velika njiva koja je bila između ”Travica” i kuće braće Petra–Frana–Anto Kurelića na Plogaru. Sada još mi od sve one slave vidimo 2-3 stare traljave smokve! Kiše su pak odvukle mnogo zemlje…”
Kako je u Kamporu, tako je i po drugim selima! Samo je drugdje manje već napuštenih lokaliteta. Jer druga sela imadu manje zemlje, te su već mnogo ostavili pod kulturu što bijahu stari napustili! – Ipak po Banjolu imade ispod samog Kamenjaka tu i tamo napuštenih terena. Svi stariji pamte tuda ”brajde” tj. staru lozu. Sada pase blago. Raste brnistra, kadila, stabla…
U Drazi isto! Stari Jos. Maračić mi reče: ”U Drazi kod Poldana teren koji zovu na ”Vrhu”, ujedno su već bili nasadili onuda ”amerikanku”, a usto su nekoliko g. još trgali na staroj lozi. Tako se tu žilavo održavala!”
”Jednu staru lozu” možda još jedini na otoku ima A. Deželjin: Niti ju sumpora, niti indikiva i daje mu još po košaru grožđa! (1946, str. 26-29, knj VII.)
Barbatsko vino iz pijeska
U Saboru u Zadru J. Bakota se izjasnio u kojem smijeru treba ići razvoj otoka Raba. Vinogradi su bili uništeni i trebalo je puno truda i muke uložiti u njihovu obnovu pa su se i u Saboru proročanski počele zahtjevati investicije koje će pokrenuti gospodarski oporavak otoka. Uzvikivao je Josip Bakota o ljepotama našega otoka: Otok je Rab jedan od najljepših otoka u Dalmaciji. U njemu podneblje blago i zdravo, dobre žive pitke vode svuda u izobilju, prostranih zimzelenih šuma, bogata i riedka cvjetana, položaja zaklonjenih od svake nepogode zla vremena. Nu ovaj je otok, posred svih ovih Božjih darova, ubog i zapušten. Nema traga nikakvome obrtnome podhvatu, kojim bi se oni stanovnici mogli okoristiti, rdjave se ljetine zaredale, filoksera uništila domaću lozu, vinogradarima nestalo sredstava da prione uz novo vinogradarstvo; more izdalo, od blaga male koristi, izselivanje danomice raste, te pusta potreba i golo siromaštvo zavladalo na onome otoku. Zatim predlaže i zahtjeva od Vlade pomoć stanovnicima otoka Raba na način da bi Vlada trebala potpomoći izgradnju lječilišta u šumi Dundo za carske i kraljevske vojne časnike. (DS, Bakota, 419.)
Proročanska se vizija našega saborskoga zastupnika dijelom i ostvarila pa je današnje rapsko društvo posvema zamijenilo sadnju vinograda gradnjom apartmana i kuća za odmor i oporavak. Dovoljno je usporediti najpoznatije rapsko vinogradarsko područje koje se na Franciskanskom katastru krajem 19. stoljeća rumeni, s današnjim stanjem. Tako se na povijesno poznatim barbatskim padinama prostiru četiri vinograda, što je u odnosu na poznatu nam rapsku tradiciju bavljenja vinovom lozom gotovo pa zastrašujuća brojka. To su iz smjera Mišnjaka današnji vinogradi Pudarica, Valmartina, Ravnice i Valepina.
Pudarica je danas najpoznatija kao dio Barbatskoga kanala s prekrasnim pjeskovitim plažama, iako i ime može zahvaliti negdašnjim nasadima vinograda. Naime, pudar je osoba koja čuva vinograde, a pudarica iliti klijet kućica koja mu služi za odmor. Priča se da su pudari u zoru na dan sv. Bartola morali potpuno goli trčati oko vinograda i moliti ptice da im ne ulaze u vinograd (Opačić, Vijenac, 2007). Pudarica je zaštićeno vinogradarsko područje na kojem na 18 000 m2 raste ukupno 11 000 trsova. Vinograd je star 15 godina i diči se vrhunskim i kvalitetnim crnim vinima s kontroliranim podrijetlom (Ograničeno područje Pudarica, Rapsko vinogorje) koja su po nadimku obitelji nazvana Kagić. Sorte su Plavac mali, Merlot i ima nešto Plavine, a najbolje su godine bile, kaže vlasnik Lj. Jureša, 2009., 2010. i 2011. Po berbi ovaj vinograd urodi otprilike 3,5 hl vina što je maksimalno 5000 boca barrique vina.
Od problema s kojima se susreće u prvom redu ističe rascjepkanost čestica, nepostojanje programa okrupnjivanja, izostanak poreza na neobrađeno zemljšte, međutim, možda najveći problem leži u nezainteresiranosti lokalnoga stanovništva za ulaganje u vinogradarstvo: lokacije fantastične, a inicijative nema! I dok je teško biti ‘prorok u vlastitom selu’, dotle se naš Kagić toči za stolovima europskih posjetitelja našega Otoka.
Vinograd Valmartina (inače toponim koji se kao vinograd spominje već 1316. godine u Arch. Capituli l. 26) zasađen je na obroncima Barbata i prostire se na 2500 m2. U njemu se uzgaja 1000 trsova Babića, 300 trsova Plavine te nešto Merlota i Syraha. Vinograd je star oko 8 godina, daje 1 botilju po trsu. Najbolja je godina istoimena kvalitetnoga vina Valmartina kako procjenjuje vlasnik M. Žigo bila 2012. Šetnja kroz vinograd do mora uz degustaciju vina izvrsna je turistička ponuda kaže vlasnik, no također ističe kako je nužno potrebna rajonizacija i okrupnjivanje zemljišta. Spas od betonizacije otoka i daljnje devastacije otočnih resursa vidi upravo u revitalizaciji vinogradarstva, u novim nasadima vinograda i izgradnji vinske ceste kojom bi se u turističke svrhe povezali barbatski vinogradi.
Da se s vremenom na Rabu sve više gubi kultura vina (kušanja, uzgoja, proizvodnje, uživanja…) slaže se i P. Ribarić, vlasnik vinograda Valepina (3000 m2) i Ravnice (1200 m2) koje su iz 1316. godine poznate i kao vinea in Valplana. Ta su dva vinograda smještena na početku današnjega barbatskoga vinogradarskoga područja pa na gotovo simboličan način predstavljaju zadnju liniju obrane od naglom apartmanizacijom zahvaćenoga urbanoga područja mjesta Barbat. U ovim vinogradima raste u većem dijelu ”stara loza” (brajda) odnosno Plavina, zatim Plavac Mali, a ima nešto i Babića te Merlota. Prvo su ondje prije 12 godina posađene slovenske, da bi se prije 9 godina vinograd u potpunosti okrenuo i vratio autohtonim sortama. Po berbi se proizvede oko 1500 boca kvalitetnoga barrique vina, koje nosi naziv (prema toponimu) Mont Galatus (Cuve Barbat) 1346, crno suho vino kontroliranoga podrijetla, a čuva se u kamenom podrumu u kojemu nailazimo i rekli bismo na pravu arhivsku zbirku starih vina.
Peteh s uzdignutom krijestom i prepoznatljivim repnim perjem simbolizira budnost i pripravnost, ali i otpor, te ponos i mušku dominaciju. Osim što je često korišten u heraldici ili numizmatici, ovaj je simbol ujedno i simbol svetoga Petra apostola. No, vlasnik Petar R. sa smješkom kaže da se grožđe bere u prvoj svjetlosti zore pa otuda i pijetao koji svojim glasom najavljuje rađanje novoga dana.
Kultura uzgoja vinove loze, proizvodnje vina te njegova degustacija na Rabu imaju tradiciju stariju više od 2000 godina. U vremenu galopirajućih shopping centara i tetrapak-vina s polica (pre)ostaje samo sjeta na kupanje u predvečerje, na kamen Kaldanca pod bosim nogama, na štoklja pod pekom i miris grožđa u ranu jesen.
Povezana vijest
Simpozij odnosno symposium (grč. συμπόσιον symposion, od grč. συμπίνειν sympinein, “piti zajedno”) znači ‘zabavu uz piće’. Vrlo je važno istaknuti […]
