Foto: arhiva gospođe Kaje Faflja
U utorak 16. srpnja ponovno će procesijom vjernika u čast Gospe od Karmela, koja se posebno štuje u Barbatu, žene tradicionalno odjevene u narodne nošnje svoga kraja, nositi Gospin kip, ponovno će se na poseban način održati vjera i oživjeti običaji iz bogate riznice prošlosti, a mi Vam dio te prošlosti donosimo i putem ove crno-bijele fotografije snimljene tijekom procesije na Karmenicu 16.7.1956. godine. Fotografiju je našoj redakciji, potaknuta upravo rubrikom „Fotovremeplov“, iz svoje obiteljske arhive ustupila gospođa Kaja Faflja rođ. Pereza, kojoj na tome od srca zahvaljujemo. A mi smo naravno opet smo za jedan autentičan fotovremeplovni osvrt, kroz kojeg nastojimo prepoznati lica i događaje našeg kraja zabilježene na fotografiji, zamolili našeg vrijednog suradnika, gospodina Željka Perana. (Hrvoje Hodak)
Piše: Željko Peran
Karmenica je jedna od ljepših vjerskih, povijesno-kulturoloških tradicija u Barbatu, stara više od 150 godina, zapravo od kada postoji sadašnja crkva Sv. Stjepana koja je oko 1850. godine podignuta i sazidana na prostoru nekadašnje crkve i samostana. Tradicija vezana uz „Karmenicu“ inicirana je postavljanjem oltara Majke Božje Karmelske.
Nekoć, u vrijeme moje mladosti još su za Karmenicu su u Barbat, svakog 16. srpnja, dolazili sitni trgovci i prodavali svakovrsnu robu i slatkiše. Od 70-ih godina prošlog stoljeća taj je oblik sajmovanja vezan uz „Karmenicu“ nestao i više nije bilo mogućnosti bilo kakve kupnje poglavito ne one za djecu.
Blagdan Majke Božje Karmelske uz misno slavlje pratila je i velika procesija koja se još uvijek na taj blagdan odrađuje. Više kipova Gospe Karmelske je zamijenjeno kroz taj period.
Nekada su Gospin kip nosile djevojke u narodnim nošnjama. Polovicom prošlog stoljeća kip su nosile djevojke koje su se već bile „presvukle“ dakle skinule starinske nošnje i počele se oblačiti „po gradsku“, odnosno, što bi se reklo, počele su pratiti modu. Obično su bile odjevene u bijele košulje i crne suknje, kasnije su to bile „Plesirke“ – šosevi sa „pijetama“, naborima.
Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća ponovno se djevojke oblače u izvornu narodnu nošnju i tako odjevene nose kip Gospe Karmelske. Takav se tradicionalni način odijevanja sačuvao do danas, a samim time i izvorna tradicija slavlja Karmenice.
Slika nam zorno prikazuje kako se 50-ih godina prošlog stoljeća mijenjala moda.
Ovdje na slici vidimo osobe koje su na Karmenicu 1956. godine, dakle 16. srpnja, nosile Kip Gospe Karmelske u procesiji. Prva s lijeva je bila Marica Travaš rođ. Jureša, u sredini vidimo Kaju Faflja rođ. Pereza, desno je bila sad pok. Katica Debelić rođena Štokić, a iza Gospina kipa , premda se na slici ne vidi, kip je te godine nosila i Marija Kordić rođ. Pereza.
Moramo napomenuti da su tada kip nosile samo djevojke iz „Djevojačkog društva Srca Isusova“.
Danas Kip nose uglavnom udane žene i ponekad po koja djevojka. U pozadini vidimo još nekoliko nama poznatih žena, bile su tu: Marija Kordić rođena Debelić, Ruža Deželjin rođ. Perčinić, pok. Ljuba Deželjin rođ. Deželjin i mnoge druge. Možda se pokoja tu i sama prepozna.
Procesije su uvijek bile velike i u njima je bila barem po jedna osoba iz svake kuće. Kretala se od crkve sv. Stjepana do kapelice, te je kod Babušove kuće skretala lijevo i spuštala se natrag prema crkvi.
U procesijama je, moramo napomenuti, uvijek pa i danas bilo dosta mještana iz drugih mjesta na Rabu, bila je to neka vrsta međumjesnog hodočašća, kao što se za „Mandaleninu“ išlo i još uvijek se ide u Kampor, za Sv. Luciju u BanjoI, za Sv. Iliju u Munadnije, za Petrovu u Supetarsku Dragu i za Malu Gospu u Lopar.
Tu su se rađala poznanstva, ponekad ljubavi koje bi završile brakom, vrlo često i kumstva s mještanima iz drugih mjesta. Dugo poslije mise i procesije narod bi se družio, zapjevao, zaplesao.
Doznavale su se razne novosti i tajne, razotkrivale neke prikrivene stvari. Bilo je to za sudionike i svojevrsno kino i kazalište, sve i svašta bi se tu vidjelo, čulo i doživjelo. S ponosom i uz zahvalnot novim generacijama ističem da se sve ovo bogatstvo vjerske tradicije nastavilo i u današnje dane kako u Barbatu tako i u svim mjestima ovog našeg prelijepog i Bogom nam danog otoka Raba.
Napisao: Željko Peran - za objavu priredio Hrvoje Hodak
