Foto: Arhiva obitelji Jureša | Mladomisnička procesija u Barbatu 16.7.1964.
Datum prve godišnjice smrti don Tomislava Debelića (23.3.2023. – 23.03.2024.), i to u godini u kojoj bi, da je poživio, obilježio dijamantnu obljetnicu svećeništva (60 godina), naveo me je da još jednom zavirim u svoj dobro čuvani vremeplovni foto-pretinac i da iz njega, uz pomoć gospođe Mire Jureše i gospodina Željka Perana, izvučem malenu slikovnu i tekstualnu bilješku iz ne tako daleke rapske povijesti.
Naime, među starim crno-bijelim fotografijama iz albuma obitelji Jureša koje mi je, sa željom da ih digitaliziram, ustupila gospođa Mira (Mirjana) Jureša, našla se i ova vrlo zanimljiva fotografija odlaska mladomisnika Tomislava Debelića od svojeg obiteljskoga dvora prema crkvi sv. Stjepana u Barbatu, kako bi kao novozaređenik, u župi kojoj pripada, uz podršku obitelji i šire župne zajednice, predvodio svoje prvo misno slavlje.
Osim gospođe Mire Jureše, nećakinje don Tomislava, o detaljima s ove fotografije, ali i o sjećanjima koje ona budi, nekoliko riječi kazao nam je i poznati čuvar naše čakavske baštine, rapski pjesnik i svjedok toga vremena, gospodin Željko Peran, plavokosi dječak s početka procesijske kolone na slici. Evo što nam je kazao:
– “Fotografija mi je poznata, jer i ja ju čuvam u svojoj arhivi, a snimljena je na putu od don Tomislavovog rodnog doma, nakon primanja roditeljskog blagoslova, do crkve svetog Stjepana u Barbatu, kada je u mladomisničkoj procesiji odlazio na ceremoniju Mlade mise.
U pozadini se vidi maleni dio njegove rodne kuće, preostali dio takozvanih “Štokalovih dvora” s još dvije kuće na fotografiji prikriva velika crnika koje danas na žalost više nema. Nekoć su tu prebivali Štokali (obitelji s prezimenom Štokalo), a poslije je tu, priženivši se, “uvlaštvo” došao Tomov pradjedjed iz loze Debelića (zvani Brne u Banjolu) i od tada su tamo naseljeni Debelići. Bez obzira na to i danas domaći ljudi za te kuće kažu: “Na Štokalovon dvoru” ili “Štokalov dvor”. Lijevo od Štokalovih dvora je “Juričićeva Draga” nazvana po Juričićevom dvoru (nizu od nekoliko kuća prezimena Juričić kje se jedva naziru lijevo na slici). Danas tamo više nema Juričića.
U procesijskoj povorci, s lijeva na desno, najprije se pojavljuju ministranti; ja (Željko Peran) i Josip (Joko) Deželjin, zatim je u drugom redu, veličasni Albin Kordić, do njega u sredini mladomislink Tomislav Debelić i desno fra. Fabijan (Mikula-Nikola) Kaštelan. Zanimljivo je da su oba pratitelja mladomisniku bila rodom iz Barbata.
Iza velečasnog Tomislava vidi se dio lica njegove majke Marije (rođena Jureša), pored nje je mladomisnikov otac Josip Debelić, pa dvije djevojčice, Tomislavova nećakinja Mirijana (Mira) Jureša i njezina sestrična Vesna Travašić.
Slijede Gabrijel Debelić, mladomisnikov brat i njegova supruga Danica rođena Žigo. Iza Gabrijela je Ljubica Jureša rođ. Debelić, mladomisnikova sestra, Ljubičina šogorica Marija (Marica) Travašić rođ. Jureša i mladomisnikova teta Antica Jureša rođ. Kaštelan. Ostale mi nisu poznati.
Sjećam se da je poslije slavlja “Mlade mise” bilo upriličeno druženje s uzvanicima i barbatskim ministrantima, danas bi to nazvali domjenkom do večeri. Na kraju su ministranti dobili “svete sličice” s posvetom od mladomisnika i reviju za koju mislim da se zvala “Dominik” ili “Domenika”. Kako je i moja mama s tog dvora, nakon svečane proslave ja, moja braća i roditelji otišli smo doma i ljudi su se razišli.
Da, dobro pamtim da je taj dan 16. 07. 1964. bio prekrasan. U ono vrijeme još su svake godine k nama na otok dolazili sjamištari kako bi na okupljanjima, osobito za mjesnih crkvenih blagdana, prodavali razne stvari pa tako i slatkiše za djecu, tako je bilo i povodom ove Karmenice, na dan Mladomisnikove prve svete mise. Već nekoliko godina kasnije sajmištari više nisu dolazili, ali vjerska tradicija je ostala pa i danas još uvijek mnoštvo ljudi s cijelog otoka dolazi na barbatsku Karmenicu (Karmelica)”, kazao je gospodin Željko Peran, koji nam je, skupa s gospođom Mirom Jureša, pomogao na potpuniji način sačuvati sjećanje na događaj i ljude s ove fotografije snimljene u Barbatu na Karmenicu 1964. godine.
Pripremio: Hrvoje Hodak
