Foto: Ivica Jureša/Tomislav Košta (portret - ulje na platnu)
Čim uzmete Debelićev roman “Ana je zapisala” u ruke osjetit ćete posebnu toplinu koja zrači iz njega. Sama naslovnica podsjeća na bilježnice u kakve su školarci zapisivali predavanja, leksikone i dnevnike prije četrdesetak godina. Ana je našla isto takvu bilježnicu i zapisala život koji smo živjeli, isplakali, izgubili i nanovo stvorili.
Autor recenzije: Krešimir Butković Iz arhive Rapskog lista br. 13 Rubrika: Svjetionici suvremene rapske književnosti (str. 33) - travanj 2011. - Uredio: Hrvoje Hodak
Roman zrelog pisca Zorana Debelića zapravo je roman s tri priče koje su nevjerojatnom slučajnošću povezane u jednu cjelinu. Sam roman razvija se Aninom pričom koja se blago dotiče i Raba kroz izbjegličku sekvencu. Debelić ne zaboravlja svoje korijenje i s puno nježnosti te uvodne retke posvećuje nama najljepšem otoku. Iako bi kao vrstan prozaist mogao napisati jaku zasebnu priču o Aninim prognaničkim danima na Rabu, o njenom susretu u novim uvjetima života, privikavanju i stjecanju novih prijatelja, na naše sebično razočaranje, Debelić koristi kratke rezove u pripovijedanju dinamizirajući radnju u vidu flash backova kojima se zaokružuje jedna životna cjelina prošarana ratnim tragedijama.
Poveznica svih priča je zapravo Velebit. Mistične ljepote, magične privlačnosti on je epicentar, iz kojih proizlaze, ali i završavaju povezane priče. Svaka priča je ispričana s puno ljubavi prema planinarenju i Velebitu. Ni jednim dijelom priče ne posustaju i ne pretvaraju se u putopisnu odu krajoliku. Debelić znalački dozira atmosferu i gotovo neiščitanim porukama zaokuplja čitatelja na promišljanje o životu. Čovjek se kroz te jednostavne, pomalo predvidljive priče nađe u jednom zenovskom stanju introspekcije vrteći film svog života pokušavajući brisati sve one pogrešne korake koje je neminovno učinio. Debelić svojim kulminacijama postiže u nama kaskade katarzi u kojima opetovano pronalazimo smisao u životu, nadu u nove početke, ljepotu postojanja i smisao koji se nekako zagubio u ucrvljenoj svakodnevici.
“Ana je zapisala” nije roman koji pripada suvremenoj hrvatskoj stvarnosnoj prozi, Ana ne šokira i ne teži sablaznim obratima. Ana zadržava dječju nevinost i naivnost kojom je protkala svaki napisani redak čineći savršenu proznu čipku od mora, kamenja i ljudske dobrote.
Vjerujem da mnogi od vas pomišljate: ”Kako to funkcionira kao roman ako nema ni jednog negativnog lika?” Zapravo, negativni lik je sudbina koja je zadesila sve likove u priči. Rat koji se indirektno proteže kroz sve priče inicijator je nesretnih sudbina likova koji izaziva samoću, beživotnost, migraciju, prepuštanje. Naoko bezizlazne situacije Debelić razdanjuje simboličnom naivnošću u razrješavanju tragičnih života. Njegovom percepcijom stvarnosti mi svi bivamo uvučeni u likove očekujući i sami da nam se bajkovitim sretnim završetkom dokinu ovozemaljske muke, otuđenje i izgubljenost.
”Ana je napisala” je ultralaki roman životne težine. Roman kojim proljeća odišu cvrkutom ptica, ljeta žubore potocima, jeseni preplavljuju bojama, a zime vrište tišinom na Velebitu. To je oda životu, ufanje u postojanje dobrih ljudi, egida kojom se štiti iskonska vrijednost življenja. Debelić kroz roman nenametljivo upliće i smisao vjere dajući i snažnu duhovnu poruku. Sklon jakom poetiziranju, vrsnom vođenju dijaloga, kratkim rečenicama postiže željenu dinamiku koja ne umara te tako otvara prostor za pisanje u svim žanrovima.
Debelić je svojim rukopisom otvorio širom vrata neiscrpnom svijetu mašte. Svjež i interesantan zadobio je našu naklonost. Dok se u njegovim romanima rađaju nove ljubavi i prijateljstva, mi se polako zaljubljujemo u njegovu prozu totalnih slučajnosti kojima želimo povjerovati, kojima se nadamo i nadalje.
Napisao: Krešimir Butković
Ovim putem nastojimo iznova predstaviti djela nekolicine suvremenih rapskih autora ne bi li vas tako motivirali da ih se domognete, bilo kupnjom, bilo posudbom iz knjižnice ili od prijatelja. Zahvaljujući recenzentskom peru Krešimira Butkovića koji je u rubrici “Svjetionici suvremene rapske književnosti” pisao o rapskim autorima, uskoro ćemo opet svratiti Zoranu u goste kako bi i kroz njegovu “Sliku iza kredence” na trenutak zašli u emotivni prostor otoka kojeg mnogi od nas ili nisu doživjeli ili više ne pamte. (Hrvoje Hodak)
