Foto: Paula Novak
Istaknuti suvremeni hrvatski multimedijski umjetnik iz Rijeke, Željko Jančić Zec, koji desetljećima boravi na Rabu oplemenjujući otočni kulturni život, od 27. listopada ove godine predstavlja se zagrebačkoj javnosti izložbom u Hrvatskoj Matici iseljenika na Trgu Stjepana Radića br.3, od 13h.
Nizom proteklih autorskih ciklusa Jančić je izazvao zanimanje, ne samo na našim područjima, već i u inozemstvu. S obzirom da riječ o umjetniku koji je školovanje usavršavao u Nizozemskoj, te svoje radove izlagao diljem Europe, može se reći kako i naša javnost s nestrpljenjem očekuje sve što nastane tijekom kreativnog procesa dotičnog umjetnika.
Budući da se Vaše ime najčešće tumači kao prijevod latinskog imena Desiderius i koje se zasniva na latinskoj riječi desiderium – želja, čežnja, težnja, ovaj ćemo razgovor započeti u želji da Vaš stvaralački rad ostane i dalje utemeljen na altruizmu, čovjekoljublju i dobroti. Vi pomičete granice između tri umjetnička medija slikarstva – fotografije – filma, povezujući ih u jedan sveopći medij, možete li nam objasniti što za Vas znači umjetnost?
– Ako zamijenimo pojmove, stavimo riječ “život” na mjesto riječi “umjetnost”, već možete zaključiti što za mene znači umjetnost. Ja sam dakle netko tko ne stvara svojom voljom i odlukom, ja naprosto stvaram vođen unutarnjim porivom koji je ujedno i moj unutarnji imperativ. Umjetnost nije moguće do kraja razumjeti i objasniti, kad bi to bilo moguće, onda bi i Zemljom hodali raznorazni bogovi. Vjerujem da bi bez umjetnosti, svijet bio uskraćen za sve ekspresivne aspekte koji su duboko skriveni u svima nama, a koji nam omogućuju da nevidljivo iznesemo u opipljivi svijet. Umjetnost je moj pokretački točak, koji se neprestano okreće i koji me dotiče kao čovjeka na putu stalnih traganja za odgovorima.
U našoj svakodnevnici, često možemo čuti kako svatko od nas na svoj način vidi svijet oko sebe i tako ga percipira. Promatrajući Vaša djela ne možemo se oteti dojmu, da Vas osobito zanimaju ljudski portreti i njihov pogled na svijet. Koja je uloga tih portreta u Vašem životu?
– Identitet, ljudi, portreti, najčešće su teme koje se provlače kroz moj umjetnički rad. Njihove osobne sudbine, tjeskobe, radosti, rascijepljenosti, praznine, bolne egzistencije nastojim prenijeti kao neku vrstu komunikacijskog koda preko kojega izražavam stalnu izmještenost u druge dimenzije, prošlosti, sadašnjosti, budućnosti obogaćujući ujedno samog sebe, a i društvo u cjelini. Kao što se kaže: što je pisac htio reći, kad pročitamo dobru poeziju, tako se moramo zapitati: što je i kako je umjetnik predstavio ono što je htio reći, stoga, svaki portret ima višestruku ulogu, od kojih napose izdvajam kritički odgovor na društvo u kojem živimo.
Vi stvarate umjetnost s ciljem istraživanja, što je ujedno i ključ za razumijevanje Vaših portreta, koliko vanjski utjecaji imaju udjela u Vašim kreativnim procesima i koliko je teško ostati vjeran sebi pored svega što se događa oko nas?
– Danas, kada smo više nego ikada prije, svjedoci duhovne boli kao egzistencijalne boli nastale uslijed gubitka smisla života i životnih nadanja, ne mogu biti ravnodušan na događaje oko sebe. Čovjek nije sam sebi svjetionik, tako da, i dalje vjerujem svojoj intuiciji te idem putem koji me ispunjava, no, ne zanemarujući vanjske utjecaje.
Autor: Marina Kasalo
