Intervju s Tinom Vukov i Matijom Dedićem nakon rapskog koncerta za pamćenje

Prve rujanske večeri 8. Rab Jazz Festivala, ljeto nije dopustilo jutarnjoj kiši da dovede u pitanje još jednu uspješnu sezonu vrhunske glazbe na Rabu. Ugodna, topla, dobroćudna arija ugodila je srca mnogih poklonika džez glazbe, a odabir umjetničkog direktora festivala Brune Mičetića da festival otvore Tina Vukov i Matija Dedić pokazao se još jednim punim pogotkom.

U potpuno ispunjenom gledalištu podno zvonika sv. Ivana, tamo gdje je Matija već upriličio koncert s hrvatskom i regionalnom divom Gabi Novak, ovaj put su svojim interpretacijama, kako vokalnim tako i instrumentalnim, Tina i Matija oduševili izbirljivu i u džezu dobro educiranu rapsku publiku. Sada, s odmakom, dok se dojmovi sliježu u ladice sjećanja, još uvijek pristižu pohvale za sjajno održan koncert.

Čekajući Tinu i Matiju za kratke izjave i dojmove s koncerta, skrasili smo se u Moderato Caffeu, polazišnoj točki kako festivala tako i svih njegovih sudionika. Nekih pola sata po koncertu, ukazali su nam se Tina, Matija i Bruno Mičetić, umjetnički ravnatelj Rab Jazz Festa. Bruno ih poziva na zasluženu okrjepu, no mi ih, željni tek kratkog susreta i izjave, sebično pozivamo da sjednu s nama.

Oni koji se bave ili su se bavili javnim nastupima ili glazbom, itekako znaju kakvo je emocionalno i fizičko pražnjenje po nastupu. Ipak, Tina i Matija, vedra duha koji zrači jednostavnošću i neposrednošću, samo odmahuju rukom na spomen večere te sjedaju s nama podariti nam kratku izjavu.

U ugodnom razgovoru kratke izjave polako se pretvaraju u intervju i bio bi grijeh ne podijeliti s vama njihove dojmove o koncertu te skorašnje planove u karijerama, ali i njihovu zahvalu kako organizatorima tako i publici koja ih je bodrila i nagradila svojim pljeskom, osmjesima, ushitom.

ZAJEDNIČKI KONCERT NAKON PUNIH 20 GODINA

Prvo pitanje uvijek vežemo za one trenutne postkoncertne dojmove i adresiramo ga prema Tini:

– Jako mi je drago da sam prvi put na Rab Jazz Festu, koji je ovdje već postao lijepa tradicija jer ovogodišnje izdanje je već osmo zaredom. Dugo sam godina dolazila na Rab, moji su tu imali vikendicu tako da me za ovaj kraj vežu lijepa sjećanja, ali sad već godinama nisam bila i moram reći da se puno toga promijenilo na bolje, oduševljena sam ovim novim Rabom kojeg sam vidjela. Predivna je atmosfera, ljudi su jako ugodni, a što se tiče nastupa bilo je divno, publika je stvarno dobro reagirala. Moram spomenuti i to da je prošlo dvadeset godina otkako smo ja i Matija prvi put zajedno nastupili u BP-Clubu, tada mi je bilo 14 godina i to je bio moj prvi javni nastup, a evo sad smo imali priliku ponovno nastupiti ovdje na Rabu i mislim da je bilo sjajno.

Sa svega četrnaest godina nastupila si u klubu u kojem su nastupali samo najbolji! Petrović je bio poznati džez šmeker i znao je na prvu prepoznati kvalitetu. Vjerujem da je za tako malu djevojčicu to bio popriličan izazov?

– Tada nisam bila svjesna kultnog statusa BP-Cluba, naime, do tada sam nastupala samo po školskim priredbama, a onda sam odmah uskočila u BP s Matijom i to mi je bila super škola. Kad dobiješ tako dobru povratnu informaciju od publike, onda naravno rastu motivacija i polet za nove izazove. Premda nisam odrasla na Jazzu, zavoljela sam ga negdje u 15-oj godini, jako rano sam počela proučavat Ellu Fitzgerald, Billie Holliday…, sve te Jazz dive tako da je to meni sve jako blisko.

MATIJA I RAB VOLE SE TAJNO

I ovim koncertnim nastupom samo se nastavila ona divna ljubav između Dedića i Raba pa slobodno možemo parafrazirati pok. Arsena: ”Matija i Rab vole se tajno.”

Matija, iza tebe su brojni festivali, koncerti, prepun si kako glazbenog tako i koncertnog iskustva. Molio bih te, onako, u jednom dahu, da sažmeš svoje dojmove vezane uz večerašnji koncert, uz Rab Jazz Festival te Rab i Rabljane.

– Dakle, prvi puta sam na Rabu nastupio 2010. godine s Lidijom Bajuk, a kasnije 2013. i s Massimom za Valentinovo u Zimskom kinu dok je ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Rab bila još Milena Marijan Peranić. Jednako izvrsna suradnja nastavila se i s Katarinom Ribarić koja ju je na tom mjestu naslijedila. Sjećam se da smo Massimo i ja bili puni dojmova o Rabu kao specifičnom, prekrasnom mjestu pitomih i dobronamjernih ljudi. Sve je rezultiralo mojom daljnjom suradnjom, velikim prijateljstvima od Hrvoja Hodaka na dalje, te brojnim nastupima. Ja mogu samo čestitati gradu i ljudima koji tu žive da su zadržali tu ljepotu, mir i humanost, a isto tako i odgovornim ljudima u organizaciji, tj. Katarini Ribarić i našem neumornom entuzijastu Bruni Mičetiću, na tome da Rab Jazz Fest nastavlja rasti, pa eto u zemlji u kojoj se Jazz festivali gase, u kojoj se sredstva za njih dokidaju, Rab ide dalje. Taj jedan spoj meni svete glazbe i dobronamjerne publike Rab čini svojevrsnim utočištem Jazza.

Po čemu posebno pamtiš svoje dolaske na Rab?

– Zadnji put sam ovdje bio sa svojom majkom zbog koje je posada Rapske plovidbe vratila već otisnuti trajekt natrag u luku Stinica, a to se ne zaboravlja, baš kao što se ne zaboravljaju ni riječi koje joj ovdje uputilo društvo iz Moderata: “Teta Gabi vratite nam se što prije natrag.“ Meni je moja majka rekla, a ja to potvrđujem i nemam nikakvog razloga lažno podilaziti Rabu, da to u životu nikad nije doživjela.

Postoji li mogućnost da teta Gabi dođe opet na Rab?

– Gabi danas ima 87 godina i ona bi svakako to voljela, no realnost je nešto drugo. Kako bilo da bilo te predivne uspomene koje je ona ponijela sa Raba ostat će upamćene.

Nakon ovih Matijinih rapskih uspomena, vraćamo se Tini i njezinom glazbenom senzibilitetu.

Tina, nekako kao da sebe nalaziš u ”arhaičnoj” glazbi. Kao da ti predstavlja svojevrsno utočište?

– Da, obožavam američku glazbu 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, ali i Broadway, iz nekog razloga to me jako fascinira i taj stari zvuk koji je onako produkcijski nečist, čuje se pucketanje ploče, daje izvjesnu dozu romantike. Ja zapravo kroz glazbu najbolje doživljavam svijet, u njoj su sabrane sve emocije i ona jest moje utočište. Kroz nju proživljavam sve, od tuge do sreće i tako je bilo od najranijih dana.

Mjuzikli i opere?

– Volim sve što ima lijepu melodiju, a nju je moguće naći u svim žanrovima. Mjuzikli su kao stvoreni za takvu interpretaciju glazbe kroz duge note, prepoznatljive melodijske linije, a pored toga sadrže i scenski pokret, glumu, teatar…, oni su svojevrsna forma moderne opere, a operu također obožavam. Najdraža mi je Madam Butterfly, pisala sam maturalni rad o Puccinijevim operama, toliko sam ga voljela i taj njegov romantični zvuk. Bio je majstor melodije i tragedije.

A od suvremene glazbe, glazbenika?

– Ima dobre pop glazbe, draga mi je Billie Elish, ima zaista lijepe melodije i zanimljive tekstove, vidi se da je to što ona donosi autentično, a ne generičko, premda, baš i ne pratim previše modernu pop glazbu, nekako sam oduvijek bila usmjerena na stariju glazbu.

Pitanje ponovno usmjeravamo prema Matiji i Rabu, u nastojanju da od njega doznamo kako rapska publika doživljava Jazz.

– Koncerti su ovdje uvijek bili “sold out“, i bez ulaženja u neke dublje analize poznavanja jazz-a, rapske nastupe krasi upravo ta toplina i energija publike kojom su oni popraćeni. Ta dobronamjernost i sklonost ovdašnje publike prema svemu što kolege i ja radimo, od mainstream jazza na dalje, barem ja to tako vidim, odraz je i njih samih kao osoba, a to posebno i iskreno gostoprimstvo nosi nevjerojatno dobru energiju. Naime u uvjetima u kojima se meni donosi koncertni klavir na jednu lokaciju koja baš i nije najpristupačnija i uz takvu publiku, rezultati moraju biti za pamćenje i čovjek se potajno nada što prije novom pozivu za dolazak na Rab.

Tvoji dojmovi sa sv. Ivana nakon ove nove koncertne suradnje s Tinom?

– Dojmovi s koncerta su fenomenalni. Tina je unikatna osoba, za koju je šibenski cinik Arsen Dedić kazao: “Nek’ se drugi ne osjećaju napadnuti, ali ova je cura nešto drugo, drukčija je od svih.” I doista nikad se na prostoru bivše Jugoslavije, neće dogoditi da netko s 14 godina, a svjedočili smo tome ja, Tonči Grabušić i Henri Radanović, bude popularan na taj način da u Bitoli u Cocktail baru pjevačica na barskoj stolici uz pratnju gitariste pjeva njezinu Tuga dolazi kasnije. Tina doista danas u svojoj 34. godini može biti više nego ponosna na to kakav je pečat još kao apsolutna klinka ostavila na jednom puno većem prostoru no što je ona sama toga svjesna.

Tina, pokazalo se da imaš jako vjernu i brojnu publiku, koja te i nakon tvojeg podužeg izbivanja sa scene, voli i prati to što radiš. Što misliš što tvoja publika očekuje od tebe?

– Teško mi je reći što publika očekuje od mene, vjerujem da svakako priželjkuje nešto kvalitetno, jer i meni je kvaliteta onoga što radim izuzetno važna. Nekako me najviše prepoznaju po pjesmama Tuga dolazi kasnije i Il treno per Genova. To su naime pjesme s mojeg prvog albuma koji je bio jako uspješan, tako da sam već na početku sama sebi ljestvicu postavila prilično visoko. Mislim da publika od mene očekuje nešto na tome tragu. Ja sama ne pišem tekstove, a teško je naći autore s kojim ćete se poistovjetiti, ali, evo, sad radim s izvrsnom ekipom, autoricama Ines Prajo i Arjanom Kunštek te aranžerom i producentom Ivom Popeskićem. U pripremi je nekoliko singlova, od koji prvi izlazi krajem mjeseca. Bit će nešto drugačije, mislim da će se ljudima svidjeti.

Tvoj prošli album bio je vezan za pomalo zaboravljene hitove iz ere domaće evergrin glazbe prošlog stoljeća. Izbor je bio nadasve zanimljiv. Kao da je to sama esencije nekih tvojih unutarnjih glazbenih emocija?

– Ja sam odabrala sve svoje omiljene pjesme iz tog doba, naravno, bilo ih je više, ali sam morala suziti izbor. To doista jest nekako moja glazbena esencija, ali namjera mi je bila malo ih ponovno oživjeti, a sada nakon tog albuma, koji je također sjajno primljen, želim ići korak dalje u autorskom pravcu.

8. Rab Jazz Festival si otvorila s Matijom na najljepši mogući način, hoćemo li te uskoro opet moći vidjeti na Rabu?

– Bilo je zaista lijepo, a i lokalitet sv. Ivana u kojem je koncert održan je sam po sebi očaravajući. Drago mi je da postoji ovakav festival i to baš ovdje u predivnom gradu Rabu u kojeg ću se zasigurno ponovno vratiti. Ovim putem, još jednom, zahvaljujem svima uključenima u organizaciji festivala, onima koji su prepoznali naš repertoar te nadahnjujućoj rapskoj publici.

Autor: Krešimir Butković