Foto: Goran Novotny / Hrvoje Hodak / Miroslav Maroević (zbirka Josipa Andrića)
Pod nazivom narodna nošnja podrazumijeva se model (kroj) nošnje, koju su nosili žitelji jednog prostora u duljem povijesnom razdoblju.
Stanovnici otoka Raba također su nosili svoje nošnje (svečane osobito) i to istog modela, odnosno kroja. Svečane nošnje nosile su se u posebnim prigodama, kao što su svatovi, vjerski blagdani i slično. Mi na našem otoku baštinimo jednu mušku narodnu nošnju i dvije ženske.
Muška narodna nošnja otoka Raba (za razliku od ženske) danas se, nažalost, više ne nosi. Tako je isključivo možemo vidjeti u folklornim društvima na otoku. Ona opisno izgleda ovako: muškarci na glavi nose crvenu, plitko šivanu kapicu, obrubljenu crnim rubom, na potiljku s crnim resicama (štranjci) i na sredini crno ušivenim uzorkom maslinove grančice. Kapa se pričvršćuje tankom crnom vezicom (kurdelica).
Košulja je bijela i to obilatog kroja, a na prsima je ukrašena čipkastim uzorkom (rekamići) u boji.
Rekamićima se ponekad ukrašavao i ovratnik (kuralin). Preko košulje nosi se muški prsluk (jačerma) tamne boje i debelo tkan, s crvenim trakama po rubovima, te velikim kopčama (jažule). Za muške hlače (gaće) nema sačuvanog primjerka, ali u radu naslovljenom “Etnografski zapisi s otoka Raba” dr. Božidara Širole poznatog hrvatskog skladatelja, muzikologa i etnomuzikologa, nalazimo ih opisane prema kazivanju starijih mještana Raba s kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća (1).
Zvale su se gaće na pišket, u pojasu šire, vezivane špagom (kurdela), a nogavice su bile uže i sezale su do opanaka. Gaće su također imale rubne ukrase.
Oko pojasa vezivao se muški pas, izrađen od vune u različitim bojama. Obično su ga izrađivali muškarci prema vlastitim idejama i mogućnostima. Muški pas bio je obavezan za mladoženju na vjenčanju (pir). Ponekad se oko pojasa vezivala i kanica, također jedna vrsta pojasa (pas).
Muškarci su na nogama nosili bijele vunene čarape (bičve) i opanke izrađene ručno od volovske kože (poplat) te od ovčje kože gornji dio opanka (remik). U jednostavnijoj verziji opcanci su ponekad rađeni i kombinacijom kože za poplat i debelog platna (tela) za gornji dio opanka, a nazivani su krpači.
Ženska narodna nošnja otoka Raba, za razliku od muške, doživljavala je promjene. Prva, ujedno i starija nošnja, čiji je glavni odjevni dio suknja, nosila se negdje do početka XX. stoljeća, a potječe najvjerojatnije još od sredine srednjeg vijeka – o ženskoj nošnji čitajte u sljedećem Feljtonu.
Autor: Anđelo Brna | Za objavu priredili: Hrvoje Hodak i Josip Fafanđel
1 “Etnografski zapisi s otoka Raba” dr. Božidara Širole prvi put su objavljeni u Zborniku za narodni život i običaje (str. 113.-159.) u izdanju JAZU / HAZU 1930. godine, a dvije godine kasnije i u obliku samostalne knjižice.
