U nastavku objavljujemo poduže priopćenje za javnost koje je u ime Nezavisne liste Pučana Rab na adresu redakcije portala Rab Danas poslao Marko Sandalić:
– Na današnji dan, dan pisanja ovog članka, dešava se upravo ono što ide na ruku političkoj eliti otoka Raba, ako ista i postoji, a to je politički vakum. Ništa konkretno se ne dešava nakon izglasavanja spornog UPU-a 25, aktualna vlast nije se udostojila dati niti priopćenje za javnost, dok se oporba malo probudila u vrijeme izglasavanja UPU-a, a sada opet šuti. Stari turistički slogan na njemačkom iz osamdesetih vodi nas skinutih gaća u Suhu Puntu, međutim danas smo skinuli gaće ne radi nudizma nego radi nekih drugih stvari.
Želio bih iskoristiti ovu priliku i čestitati HDZ-u i SDP-u na velikoj koaliciji. Oni su naša nova snaga i Rab će zasigurno profitirati skladom njihove međusobne suradnje.
Naime u četvrtak 25. svibnja 2023. godine na 13. sjednici Gradskog vijeća Grada Raba, šest vijećnika HDZ-a su podizanjem svojih ruku za UPU 25 Suha Punta / Kampor, a bez da su vidjeli ijedno slovo projekta investitora, pokazali koliko zaista ne razmišljaju svojom glavom, koliko ih nije briga za otok Rab i koliko Gradsko vijeće Grada Raba ustvari ne vrijedi. Jer donesti odluku o Urbanističkom planu koji se ‘by the way’ donosi radi investitora, bez da si upoznat sa samom investicijom i projektom je ne cijeniti niti sam sebe, a još manje svoj otok i otočane. Na javnoj raspravi vezano sa predmet prošle godine u osmom mjesecu bio sam jedini od vijećnika – sramota.
To jutro 25. svibnja 2023. sa knedlom u grlu, povišenim otkucajima srca, nervozom i strepnjom došao sam u zapuštenu Veliku vjećnicu Grada Raba razmišljajući o tome kako mi neće biti lako iznijeti svoj stav po pitanju aktualne 16. točke dnevnog reda, UPU 25 Suha Punta – Kampor. Cijela priča nekako prolazi ispod radara. Po njima normalno je da o tome nitko ništa nezna i da se za to treba dignuti ruka. Želim doći minutu pred početak sjednice, ne želim sa nikim previše pričati i želim im svima stresti u facu ono što mi je na duši. U prolazu vidim 3 SDP-ova vjećnika kako prevrću po papirima i pitaju me usput: „Šta misliš o UPU?“, odgovaram, zaustavljajući se kratko, više u prolazu: „Ja nikada pa ni onda!“. Psujem u sebi penjući se stepenicama na prvi kat zgrade Gradske Uprave vidno uznemiren.
Na sjednici nadopunjam bilješke kako bi im rekao sve što sam pripremio, srce mi lupa vidno ubrzano… Izlazim za govornicu, odradim svoje istresući vanka sve što mi je na duši, osjetim ogromno olakšanje. Uz dodatnu diskusiju točka 16. NE prolazi… 6 HDZ-ovih vijećnika ZA, Kruno Beg i moja malenkost protiv, SDP suzdržan, NLO-a kao i po običaju nema na sjednici, nema ni 1 Otok 1 Staza. HDZ-ovi pročelnici se počmu ljutito komešati i uzrujano objašnjavati: “Ali ti ne razumiješ …. ?!” “Pustite me na miru”, mislim si, “gren popit rakiju … ”
Trinaeasta sjednica Gradskog vijeća Grada Raba pokazala je svu bezobzirnost HDZ-ovog establishmenta na otoku Rabu. Jedan ili dva čovjeka odlučuju o svemu, dogovaraju se sa investitorima smatrajući pri tome da njihove ovčice trebaju dizati ruku za njih kada god oni to odrede.
Pa za mene je to ponižavajuće. Mene to vrijeđa kao čovjeka, a naročito kada se radi o Suhoj Punti gdje destinaciju pretvaramo u Aquapark tik do najćišćeg mora u ovome dijelu Mediterana, u Suhoj Punti. Ali voda za te bazene od nekuda mora i doći, zar ne? Nitko se nije zapitao koliko se prirodnog vodnog bogatstva mora uzeti gore u Lici da bi se neki švabo kupao u Aquaganu tik do mora? Aktualna vlast nije imala obraza o ovome projektu pitati nešto niti vijećnike, niti pročelnike a kamoli žitelje.
No vratimo se malo unatrag, točnije dvije godine kada je konstituirano Gradsko vijeće Grada Raba gdje sam osobno, a u ime Nezavisne liste Pučana, podržao HDZ u Gradskome vijeću. Dogovor je postignut temeljem višesatnih razgovora i prezentacije programa Nezavisne liste Pučana aktualnoj vlasti koja ga je naravno objeručke prihvatila, samo neka Sandalić digne ruku. Sve što smo tražili zapisano je i također je prezentirano na sjednicama Gradskog vijeća Grada Raba. Jedna od najbitnijih stavki koju smo tada prije dvije godine zastupali u pregovorima i koju dan danas zastupamo, su promjene u načinu upravljanja Gradom, konkretno promjene u načinu donošenja odluka, jer se trenutno iste ne temelje na sastancima, komunikaciji, analizama i radionicama, već na hirovima i politički održivim prioritetima.
Između ostalog tražili smo uspostavljanje iskrene i produktivne dvosmjerne komunikacije sa građanima i poduzetnicima i rješavanje njihovih problema i zahtjeva.
Tražili smo bolje upravljanje Gradskom imovinom i prihvaćanje promjena u redovnom poslovanju Gradske uprave, poštivanje koalicijskih partnera i uvođenja menađžerskih alata.
Tražili smo izmjene u radu Gradskog vijeća Grada Raba, sa tehničke strane i što se tiče rada samih vijećnika koji su uvijek bez konstruktivnih ideja i incijativa već isključivo sa rukama gore ili dole.
Tražili smo poboljšanja u načinu upravljanja Gradskim financijama, predložili konkretne korake i inicijative za povećanjem proračuna.
Da bi sproveli sve navedeno, stavio sam se na raspolaganje Gradskoj upravi i pročelnicima kroz Ured predsjedništva Gradskog vijeća. U dva i pol mjeseca rada ovoga ureda nisam uspio riješiti niti jedan problem građana koji su dolazili s različitim upitima, a što se tiče promjena u načinu odlučivanja i vođenja Grada nisam uspio niti doći do toga da odradimo jednu radionicu temeljem koje bi napravili zapisnik. I zaista ne pišem ovaj članak da bih prezentirao sebe. Ali gdje god sam radio, imao sam podršku tima s kojim surađujem. Sjeli bi, odradili radionicu, zapisali prioritete, iskomunicirali ih i krenuli raditi. Za tjedan dana bi sve to ponovili, vidjeli gdje smo, ispravili što smo fulali i krenuli dalje. I tako stalno. Ne i u Gradu Rabu. Stoga, osmi trećega, simbolično na Dan žena Nezavisna lista Pučana prekinula je suradnju s aktulanom vlasti i danas smo tu gdje jesmo. Niti onda, niti sada ne smatram da sam pogriješio što sam pokušao raditi sa HDZ-om za Rab, jer izazivanje novih izbora nije po meni bila pametna opcija, naročito imajući u vidu jako slabi i nezainteresirani SDP, a i gospodina Dhonta koji je u ovaj saziv vijeća stavio čak 3 Nezavisne liste. Svaki novi izbori u tome trenutku dodatno bi ojačali aktualnu poziciju, a u međuvremenu funkcioniranje zajednice bi stalo.
Međutim danas smo tu gdje jesmo i pažljivo pratimo svaki korak kako oporbe tako i vlasti. Svojim skromnim, ali opet iskrenim, srčanim i patriotskim doprinosom Gradskome vijeću i ovoj zajednici pokušat ćemo kao i do sada dati najbolje od sebe. UPU 25 otvorio je novu stranicu rapske politike jer smo pokazali da se sa nekoliko medijskih istupa i političkih manevara može ipak djelovati na to da nam se projekt prezentira od strane predsjednika uprave investitora. Po našemu gradonačelniku projekt poput ovoga ne trebaju vidjeti niti vijećnici, niti svi pročelnici, a kamoli žitelji otoka Raba. To je tužno i neprofesionalno, loše i ponižavajuće za sve Rabljane. Iskreno se nadam još jednom ću reći da smo po pitanju UPU-a 25 bili u krivu, međutim vrijeme će pokazati da nismo. Zasigurno nismo bili u krivu kada kažemo da način donošenja odluka u Gradu Rabu nije dobar.
Trenutno se otok Rab nalazi u jednoj od najvećih kriza u svojoj povijesti. Kao prvo tu je kriza svijesti i ljubavi prema otoku. Većina ljudi gleda svoj interes i pokušavaju za to koristiti Gradsku blagajnu. Ti su u isto vrijeme i glasači tako da njih treba nahraniti. Politici je hranjenje glasača u opisu radnog mjesta, tako da to radi svakodnevno čime koči napredak zajednice. Dolaskom eura sve je poludilo. Kuglica sladoleda je 2,5 eura, kilo zubaca 28 eura, pomidori su po 3 i pol eura. Nevezano, ali ribe u moru nikada nije bilo manje. Cijene hrane, kruha, mlijeka, nekretnina, života i svega ostaloga su odletile u nebo, i to bolesno. Izvođači radova, naročito građevinari, uzroci su velikog stresa svih onih koji trebaju nekakve radove ili popravke. Svima je zafalilo para i ajmo sada udri po narodu.
To se odražava i na turizam. Postali smo jednostavno preskupi. Cijene ne definiramo po stanju tržišta, već po osobnim potrebama. To je tragedija o kojoj svi šutimo. Poljoprivreda i ribarstvo nisu neke romantične privredne grane za koje će Grad izdvajati neki novac da bi mi rekli kako ulažemo u poljoprivredu. Poljoprivreda i ribarstvo su naša zadnja slamka spasa kako bi ovu destinaciju digli. Dakle u bliskoj budućnosti lokalna samouprava MORA izdvojiti ozbiljnije novce u proizvodnju. Proizvodnju prije svega svega hrane; voća, povrća, riba (marikultura), stoka, perad, sol itd. Neće nas spasiti resort ki spizu čini va Istri, vodu crpi iz Like i ima plažu pod sobom za svoje goste. Veći prihod lokalnog brodara zajednici ne znači puno, jer je i ta firma privatizirana zna se na koji način. Ne vidim Rab u budućnosti kao destinaciju prepunu velikih resorta sa sadržajima koji se mogu graditi bilo gdje. To je jednostavno degradiranje prirode i njenih ljepota, degradiranje Raba i onoga radi čega nam turisti i dolaze. Resort turizam sa all inclusive ponudom na jednome mjestu napunit će gradsku blagajnu jednim malim dijelom, koju će političari potrošiti većim dijelom za potrebe sebe i svojih birača, ali će unazaditi lokalnu mini ekonomiju, male poduzetnike, ugostitelje, OPG-ove, iznajmljivače. Nama trebaju autohtone i lipo prezentirane lokalne namirnice i plodovi iz kojih se njuši mediteran, otočki mentalitet i romantični turizam. Smještajnih i plažnih kapaciteta imamo više nego dovoljno, te se orijentirati trebamo na produljenje turističke sezone, a ne na povećanje kapaciteta da bi onih 20 dana špice mogli uzeti člim više.
U četvrtak 25. svibnja 2023. godine na 13. sjednici Gradskog vijeća Grada Raba, izglasan je također i rebalans proračuna gdje je dodatnih cca 240 000 eura prenamjenjeno za fešte i manifestacije!
Taj novac dostatan je da se pokrene projekt poljoprivrede ili poribljavanja, dostatan je da se započme projekt jednog novog vrtića, ali ga aktualna vlast ide spizdit u manifestacije. Uz malo kreativnosti ova lokalna zajednica mogla bi puno manje trošiti na manifestacije, a dobivati više, međutim nemoš’ ti protiv ‘kruha i igara’.
Pitao sam u zadnjih godinu dana desetke stranaca: “Što mislite trebaju li nam dodatne uređene plaže i betonizacija?” Odgovor je uvijek bio isti: “Ostavite ih prirodnima, zato i dolazimo na Rab!”
Budimo svijesni da sve te pretjerane intervencije u prostor lokalni šerifi rade s ciljem povećanja profita u tih mjesec dana. U svim ostalim mjesecima u godini ima dovoljno svega. Novac koji zaradimo od turizma u porpunosti ide ća s otoka. To je još jedan od velikih razloga divljanja cijena. Mi sve uvozimo jer ne želimo ništa proizvoditi. Mentalni sklop u našim glavama teži k brzoj zaradi u kratko vrijeme. Ne brine nas što ćemo ostaviti našoj djeci. Odjel komunalnog redarstva u Gradu Rabu trebao bi biti zloglasan, nepoželjan, striktan i nerado viđen. Tim inspektora koji bi harali otokom, ukazivali, kažnjavali i proslijeđevali dalje državnom inspektoratu sve ono što nije u skladu sa zakonom uvelike bi se uveo reda na otoku Rabu. Komunikacija sa državnim tijelima bitna je kod sprovođenja zakona. Ne može se reći – nemamo ovlasti. Ako komuniciraš uspješno sa tijelima državne i županijske uprave sprovodiš njihove ovlasti zar ne? Iza toga tima treba stajati tim ljudi koji zaista žele dobro ovoj zajednici i koji imaju volje da komuniciraju međusobno i s mještanima. Jedino na taj način bi mogli stati na kraj megalomanskoj ilegalnoj gradnji, uzurpaciji prostora, kršenju odluke o komunalnom redu, uzurpaciji pomorskog dobra, uređenosti okoliša, zbrinjavanja otpada itd.
Na izglasavanju UPU-a 25, konačni ishod je pokazao koliko je Gradsko vijeće Grada Raba nebitno tijelo i koliko ne razmišlja svojom glavom. Dajući podršku HDZ-u, SDP je potpisao politički suicid, a poradi loše komunikacije i netransparentnog načina donošenja odluka HDZ se, barem po nama, nije pokazao kao vjerodostojan partner. Mi Pučani ušli smo u Gradsko viječe Grada Raba sa ciljem međusobne suradnje s pozicijom i odrađivanja projekata, međutim danas dolazimo do zaključka da smo korisniji ovoj zajednici kao oporba koja budno prati sve korake koalicije HDZ-a i SDP-a. Kada kreneš u suradnju sa nekom velikom strankom, ista ti omogući da se zabavljaš s nekim projektićima za koje moraš moliti gradonačelnikovu naklonost i vrijeme kako bi ih uspio progurati. Cijena toga je dizati ruke za 11 miliona eura vrijedan proračun koji se troši po nama jako loše. Kako te u tim projektima koči i njihova i sva ostala birokracija, malo toga uspiješ realizirati. Dobiješ lovu za organizirati koju regatu, a oni očekuju od tebe da šutiš i dižeš ruku. Ako objaviš nekakvo priopćenje za javnost koje se gospodi dotičnima ne sviđa, tada regatu financiraš sam, iz svoga džepa. Tu i tamo ti fugiraju koji komad Gradske Zidine i radi toga bi trebao biti neizmejrno zahvalan. Teška nam je uloga partnerstva na ovakav način, i suradnja sa Gradskom upravom je neprihvatljiva.
Ostaje nam da ustrajemo u našim ciljevima i stavovima, da djelujemo i da se borimo za iste koliko možemo. Ono što je najbitnije je da ne radimo ono što drugi trenutno rade – DA ŠUTIMO!
Tako da će se naš glas čuti bez obzira na mirovanje Gradskog vijeća i na Turističku sezonu!
Aktualna vlast mora promijeniti način upravljanja i donesti drugačije prioritete. Moraju se uvelike promijeniti u svojim glavama, jer ako to ne učine oni sami blizu su toga da narod promijeni njihove glave.
Marko Sandalić - Nezavisna lista pučana Rab
