Foto: Foto: Sanjin Badurina Piloto / Ruža Kaštelan
Dana 2. travnja ove godine Katolička crkva slavi Cvjetnicu ili Nedjelju muke Gospodnje, ili Maslinicu, a službeni latinski naziv glasi Domenica in Palmis de passione Domini, kojom počinje Veliki tjedan. Još u 4. stoljeću jeruzalemski kršćani sakupljali su se na ovaj dan na Maslinskoj gori slaveći obred Službe riječi, a potom silazeći u Jeruzalem noseći u procesiji grančice palmi i maslina. Poslije je taj običaj uveden u Rimu, a otuda se proširio cijelom Crkvom. Na ovaj blagdan Crkva se sjeća dana kada je Isus Krist svečano ušao u Jeruzalem jašući na magarcu, dočekan od naroda koji je mahao palminim grančicama uzvikujući: „Hosana Sinu Davidovu!“
Uz Cvjetnicu, Maslinicu vezani su običaji blagoslova maslinovih grančica. Poslije Mise blagoslovljene grančice se nose kući gdje se zataknu za križ i čuvaju čak do dana Pepelnice kada se obično spaljuju. Osim u kuću nose se u polja, među ovce i usjeve… blagoslov je uvijek tamo gdje smo i mi.
I zato su na cijelom otoku u jutarnjim satima s maslinovim grančicama krenule procesije u svakoj župi na otoku kao i toliko stoljeća prije pjevajući „Hosana, hosana“. A to je put kojim je Isus u svoje vrijeme s Maslinske gore preko potoka Cedrona i Zlatnih vrata ušao u grad Jeruzalem pred razdraganu svjetinu, što nas podsjeća i na današnje vrijeme, na današnje životne scene: ljubi, a onda razapni. A to nam nikako nije strano.
Iz dijela homilije župnika iz Barbata: “…Kada mi biramo naše vođe, onda se taj vođa koji je izabran posebno čuva, a od koga? Štićena osoba u blindiranim vozilima, a štite ga od onih koji su ga birali, a pitamo se zašto? Zato jer ne služi, nego vlada. Vidi se koja je razlika kada Isus dolazi na magaretu, a kada dolaze vladari ovoga svijeta, i gdje je tu poniznost i služenje….“
Cvjetnica predstavlja zapravo uvod u događaje Velikoga tjedna: posljednju večeru, Isusovo razapinjanje, boravak u grobu i uskrsnuće. S druge strane, Cvjetnica spaja Isusov zemaljski život i njegov nasilan završetak na Kalvariji u jednu cjelinu. Tu je ushićeno pozdravljanje Isusa prilikom njegova ulaska u Jeruzalem kao i „raspni ga, raspni ga“ s pogrdama u drugome dijelu. I sve to spada u život i uobičajenu logiku ponašanja ljudi koji su u stanju jedan dan nekoga veličati, a drugi ga odbaciti i osuditi, pa čak i ubiti.
Križ i uskrsnuće, po kojem se zbila konačna promjena u novi početak i u svijetu je svanula nova zora puna blistavog svjetla, taj je Gospodar temelj i izvor svake vjernosti. A vjernost znači da bitno, neprolazno, ono što u svako doba zadržava svoju vrijednost, sačuvamo živim u promjenjivim uvjetima povijesti. I bez životnih korijenja nema opstanka, nema novih cvjetova i pogotovo nema nikakvih plodova.
I sv. Augustin je napisao: “Vjeruj mi, potrebna mi je distanca od tutnjave života, koji pored nas brzo prohuji, da ne propadne na beskoristan način, koji je posljedica praznog častoljublja i nemilosrdnosti, što uništava hrabrost i povjerenje.“
