Odricanja u korizmi imaju upravo taj smisao da ‘mi’ bivamo manji, a Krist da u nama raste. Ma koliko postili u korizmi, odrekli se slatkiša, mesa i druge hrane, alkohola…, ako se nismo odrekli mržnje, zlobe, klevete, nećemo doživjeti svu ljepotu i puninu Kristovog uskrsnuća koje je pobjeda dobra nad zlom, svjetla nad tamom, treba se dogoditi u našim srcima.

Kad se doista prepustimo uživanju u šalici jaka, slatka čaja ili strpljivu zadovoljstvu gledanja kapljica kiše koje klize niz prozor ili neke druge male sitnice, i to nas čini ispunjenima dovoljnim zadovoljstvom za neko vrijeme, tada discipliniramo svoju pozornost i primjećujemo male životne stvari otvarajući se prostranstvu nepoznatih tihih užitaka.

 

Evo povlaštenog vremena od četrdeset dana, vremena korizme koja je počela ove godine 22. veljače, Čistom srijedom ili Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak, kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna), a šesta je Nedjelja Muke Gospodnje ili Cvjetnica. Riječ korizma dolazi od latinske riječi quadrigesima – četrdesetnica.

 

To je povlašteno vrijeme, i milosno vrijeme priprave za blagdan Uskrsa. To je vrijeme pokorničkih djela, kršćanskog zalaganja. Pozvani smo da se češće družimo s riječju Božjom u Svetom pismu, da se češće družimo među sobom u dobrim djelima, u zajedničkom slavlju svete mise, u zajedničkom zalaganju oko djela milosrđa i ljubavi, te smo posebno pozvani na intenzivniju molitvu. Korizmena su djela: post, milostinja i molitva.

 

Odricanja u korizmi imaju upravo taj smisao da ‘mi’ bivamo manji, a Krist da u nama raste. Ma koliko postili u korizmi, odrekli se slatkiša, mesa i druge hrane, alkohola…, ako se nismo odrekli mržnje, zlobe, klevete, nećemo doživjeti svu ljepotu i puninu Kristovog uskrsnuća koje je pobjeda dobra nad zlom, svjetla nad tamom, treba se dogoditi u našim srcima. „Sa strojem nestade srca“ napisao je poznati hrvatski pjesnik i književnik Tin Ujević. Srce postade stroj i ostalo je bez sposobnosti empatije – suosjećanja. A nitko nas ne može osloboditi od obaveza ljubavi. Ako uskraćujemo ljubav, nikada ne možemo imati pravi razlog za ispriku. Jer ljubav je životno srce duše, početak i ostvarenje svake religije, i osnovni uvjet za zajednički život ljudi.

 

Ne osuđuj nikoga!

Ali Kristov recept „Ne osuđuj nikoga!“ izgleda zaista pretežak. Tko to može ispuniti da u svako doba bude dobrohotan i da drugome ne pokazuje pesnicu? No takva ljubav koja ne pravi izuzetke je najuzvišeniji i najteži zadatak koji postoji. I zato se upravo u tome sastoji nasljedovanje Krista i učenje. Tako kao što je Isus primio na sebe Križ ljubavi i dobrote, tako i mi moramo križ ljubavi i dobrote primiti na svoja ramena. Jer što nam koristi sav novac, ako smo izgubili zdravlje? Što možemo započeti sa svim svojim blagostanjem, ako mi djeca nisu u životu postigla uspjeh i ako su pošla su krivim putem? Što koristi čovjeku ako je iskusio sva zadovoljstva i razonode ovog vremena, ako je jednoga dana otkrio veliku pukotinu u svojoj duši: prazno i šuplje? Ako srce postane okamenjeno, izgubljena je i ljubav.

 

No križ ima prednju i zadnju stranu (lice i naličje). Na prednjoj strani vidimo Razapetoga, okrunjenog trnovom krunom, čovjeka boli. Ali zadnja strana pokazuje jednog drugog Isusa: Uskrsnulog! On daje Duha Božjeg svima koji u njega vjeruju i zazivaju njegovo ime. Njegova druga strana je ljubav. Cijelog svog života moramo se uvijek iznova boriti da pobijedi naša ljubav, a ne sebičnost drugoga. Ljubav govori: uvijek i u cijelosti! Sve i vječno! Jedinstveno i nedjeljivo!

 

Tako dugo dok ljubiš tvoja duša je živa. Tako dugo dok ljubiš Božja vatra je u tebi. Bori se za svoju dušu! Bori se za ljubav.